Karina Sladović: Grafike i crteži, zbir individualnih iskaza devedesetih

Grafike Karine Sladović minucioznošću dubokog tiska govore jezikom egzatnog, akribijom koja proizlazi iz prirode otiska. A otisak je zrcalo duše koja sabire iskustva viđenog u želju za individualnim iskazom, u poriv za umjetničkim izražavanjem. To je općenita tvrdnja, ali govori istinu za sva vremena: sa svakom novom umjetničkom generacijom, sa svakom promocijom umjetnika pojedinačno, sa svakom inicijacijom „želje za stvaranjem“ koja određuje individualni iskaz potvrđuje se repetiranje božanskog početka. Izložba u Galeriji „Miroslav Kraljević“ jest inicijacija umjetničke zrelosti i deklariranje autorstva koje će obilježiti devedesete i zapravo označava početak XXI. stoljeća.

Karina Sladović umjetnica je čije grafike prepoznajemo unutar pluralizma, ili, bolje rečeno, zbira individualnih iskaza devedesetih. To nije više onaj pluralizam s kraja osamdesetih, kada se umjetnost vođena sviješću o mediju iskazivala kao žanrovska, kao stilizirani kič, popularna, retro, anakronistička, sklona samocitiranju itd. Danas je to pluralizam s onoliko trendova i mogućnosti koliko je umjetnika. Ovo je vrijeme novog konzervativizma i umjetnici se kreću anakronističkim putovima koji nemaju veze s trendom, nego sa sviješću o usamljenoj, zapravo ekskluzivnoj, poziciji umjetnika. Oni su okrenuti sebi, otkrivaju tajne plemenitog zanata (u slučaju Karine Sladović to je duboki tisak), otkrivaju stare i nove tehnologije i ikonografije, hrabro prihvativši situaciju zastrašujuće slobode. Mladi autori poput Karine Sladović puni su optimizma, nisu fascinirani medijima i ne osjećaju potrebu za demistificiranjem te su okrenuti takozvanim tradicionalnim vrijednostima u umjetnosti. No taj novi tradicionalizam nije reakcionaran, on je naprosto NOV, ako ne i NEO tradicionalizam. Karina Sladović zanatskom akribijom i svojom slojevitom ikonografijom već se priključila pozitivnom konzervatizmu svojeg naraštaja. Rad koji najbolje pojašnjava njezinu imaginaciju i vještinu je grafika pod nazivom „Vrt“.

Ova je grafika specifična zbog svoje slojevitosti i tvarnosti, sadrži sve karakteristike monokromnog slikarstva, izaziva kvalitetom odnosno semantičkom višeslojnošću. „Vrt“ najbolje sažima njezin nadnaravni svijet fantazije u tehnici dubokog tiska, najzahtjevnije od svih grafičkih tehnika. Minuciozno iscrtani detalji slojeviti su i međusobno se prožimaju kao i sami oblici. Kroz grafike Karine Sladović ulazimo u fantazmagoričan svijet kukaca, ptica i biljaka s ikonografski nerazrješivim sistemom znakovlja. To je sretan spoj biološkog naturalizma i poetike umjetnice. „Vrt“ je paradigmatsko mjesto, njime je Karina Sladović odredila svoje preokupacije te samostalnom izložbom u Galeriji „Miroslav Kraljević“ podastire ono što je sukladno „Vrtu“ – hiperfantastični ciklus zrcala duše.

predgovor: Lilijana Domić

ŽIVOTOPIS

Karina Sladović rođena je 17. travnja 1965. u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnaziju. Godine 1984. upisuje nastavnički odjel Akademije likovnih umjetnosti. Diplomirala je u klasi Dubravke Babić, grafički smjer. 1991. i 1993. boravi na usavršavanju u Parizu, u Cit( des Arts, u hrvatskom atelijeru na obalama Seine. Godine 1990. objavljuje likovne priloge u mađarskom časopisu „Nagy Vilag“, koji je od svjetskog značenja za književnu i likovnu kulturu. Nacionalna sveučilišna biblioteka čuva njezine crteže i grafike u svom fundusu grafičke zbirke. S umjetnicama Ljerkom Kallay, Nives Kavurić Kurtović i Zdenkom Pozaić 1994. ilustrira knjigu Milice Marović „Pisma Don Quijotea Dulcineji“. Bavi se oslikavanjem javnih površina: 1989. murali u naselju Ravnice, 1993. fasade dječjeg vrtića u Bijeničkoj ulici u Zagrebu. Sudjeluje na humanitarnim akcijama: 1991. za spas Dubrovnika (Muzej Mimara), za „Bedem ljubavi“ (Muzej Mimara), za Muzej Vukovara u progonstvu (Muzej Mimara), za obnovu Zadra (hotel „Intercontinental“) daje ulje na platnu „Aktovi“, za dobrotvornu izložbu u Frankfurtu daje ulje na platnu „šljuka“, za barunicu von Tyssen (Beč) desetak crteža s izložbe „Oči istine“, te za Festival kajkavske popijevke (Zelina, Krapina) ulje na platnu „Ptica, pernata pjevna slika“. Od studentskih dana do danas njezin rad zapazili su i istaknuli u svojim napisima mnogi javni i kulturni radnici i likovni kritičari: Josip škunca, Stjepo Mijović Kočan, Tonko Maroević, Sonja Seferović, Miljenko Foretić, Hrvoje Pejaković, Ljiljana Domić, Dubravka Babić, Josip Depolo, Miljenko Vojta, Inga Kratofil, Stanko špoljarić, Josip Bratulić, Saša Pavković, Ivana Riberski, Lidija Roje Depolo. Uža joj je specijalnost grafika (bila je jedini predstavnik hrvatske grafike 1993. na Svjetskom bijenalu u Bielli, Italija), a bavi se i uljem, akvarelima te keramikom (4. svjetski trijenale male keramike, 1994.). Članica je HDLU-a, LIKUM-a, a od 1990. nastupa kao samostalna likovna umjetnica pod okriljem ZUH-a.