Mnogo zanimljivije od traženja zajedničkog nazivnika u radu trojice studenata-diplomanata koji su (već, možda) artikulirali svoj izraz u prepoznatljivost, pronalaženje je različitosti, budući da napipavanje vlastita puta u širokom prostranstvu ravnopravnih ikonografskih, žanrovskih, formalnih diskursa nije jednostavan posao. Pa ipak, nameće se privid neke zajedničke nepodnošljive lakoće ili prozračnog optimizma kojemu uzrok možda leži u mladosti, ili vjerojatnije, u nastavljanju na generaciju koja je odustala od uzvišenih načela i traganja za konačnim istinama. Skloniji su poigravanju klišeima, jednostavnim rješenjima kojima ne nedostaje humora i ludizma u radoznalom, istraživačkom pristupu mediju. Alem Korkut svijet nebeskih tijela, prirodnih pojava i elemenata predočava uglačanim arpovskim oblicima koje, i usprkos fluidnim sadržajima (Magla, Vatra) uvijek strukturira u stabilne cjeline. U oblikovanju i odnosu prema boji više od mimetičkog i metonimijskog htijenja očituje se sklonost jednostavnim arhetipskim predodžbama, poetskom prvogovoru. Srebrni i bijeli mjesec ima dvadeset i osam bodlji, a žuto-zlatno sunce četiri zrake. Odabir simboličnih dodataka odvija se prije na ludičkoj ravni, nego što poziva na otkrivanje kozmičkih tajni. Boja, iako stvara poetsku iluziju, nije beskompromisni dodatak, budući da je struktura drveta, pod lazurnim namazom još uvijek čitljiva, čime Korkut ponovno vraća na čvrsto tlo: razotkriva i upućuje na vlastiti postupak (od čega ikako).
Od nesvjestice agresivnih tehnoloških prijedloga za idealizaciju svijeta, Hrvoje Ðukez se u duhu new-agea brani stvaranjem vlastitih zaštićenih prostora. Ishodišne vizure srodne Korkutovim pretpostavljaju umanjivanje ionako nespoznatljivog zamršenog svijeta. U Ðukezovu slučaju to su dnevničke zabilješke, intimiziranje predodžbi koje rastvara u vlastitom kodu. U ciklusu prethodnih grafičkih radova, jednaku vrijednost imao je kondenzirani oblik (otok), pretvoren u znak i rasuti potez koji je sugerirao atmosferu. Odabirom medija koji pružan ove mogućnosti, Ðukez prenosi motiv otoka u jednako prodestiliranom fragmentu, dok ulogu atmosfere disperzivnog poteza preuzima boja, a bjelinu grafičkog papira podloga zida. Biti sklon reduktivnom i discipliniranom izrazu ne znači prepustiti nadmoć strogosti geometrije. Nametnutu pravilnost izbjegava čak kada je u pitanju okvir: zakrivljuje ga ili otvara, tvrdoglavo se boreći protiv sleđujuće nepokretnosti slike. Enformelnu materičnost slikarske tvari koju dobiva vlastitom tehnologijom, upotrebom pčelinjeg voska i prirodnih pigmenata, kroti opet discipliniranim potezom. Najnoviji objekti izvana nalik tropskim plodovima zakrivaju zvjezdolike strukture koje se potom realtiviziraju u igri odraza nepravilnih zrcala. Utopijsko traganje za cjelinom u i od fragmenata odvija se u stalnoj dinamičkoj napetosti: između kvadrata i kruga,otkrivenog jednostavnog i skrivenog složenog, kaosa i discipliniranog napora uspostavljanja vlastitih pravila reda.
Boja odsutnosti i prijelaza između vidljivog i nevidljivog, bijelo je označeno i kao boja mjesečevog, hladnog ženskog svijeta. 2 (S)nježna ženstvenost očituje se i uodabiru mekanih i krhkih materijala: vate, krepa, stiropora, koprena, končanih niti. U procesu stvaranja Ivane Franke bjelina nije izvana nametnuti objedinjujući princip, već odluka za kretanjem od nultog stupnja; zen-pristup koji otvara prazne prostore tišine u kojima je moguće pobuditi otvorenost za osluškivanje najtiših događaja što se pojavljuju u određenim(a) ritmičkim pravilnostima. Bilo da je riječ o pogledu iz blizine (asocijacije na nicanje), i iz daljine (povorke ljudi), ili na monumentalniji skulptoralni zahvat blizak tekstilnim dosjetkama Roberta Morrisa, strpljenje izvedbenog procesa koji se ponajviše očituje u upornosti oblikovanja papirnatih smotuljaka, u nekom su veselom i ravnodušnom srazu prema sklonostima odabira improviziranog, poroznog materijala.
predgovor: Radmila Iva Janković
1/ die Verkleinerung, Idoll undIdylle. Dietmar Kamper, Unmogliche Gegenwart
2/ Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, 1983.
HRVOJE ÐUKEZ
Rođen je 1972. godine u Zagrebu. Student je 4. godine slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, klasa prof. Sedera. Živi i radi u Zagrebu. Adresa: Zagreb, Vrapčanska draga 38, tel. 01/155 331.
IVANA FRANKE
Rođena je 21. prosinca 1973. godine u Zagrebu. Završila je školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Studentica je 4. godine na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Živi u Zagrebu, Križanićeva 11 a, tel. 01/45 51 585.
ALEM KORKUT
Rođen je 8. listopada 1970. godine u Travniku. Student je 4. godine kiparstva u klasi prof. Šime Vulasa. Živi u Zagrebu, A. Stipančića 17, tel.01/319 447.
