Između Maljeviča i Revolucije _ pomaknuta stvarnost _ tražim crni kvadrat _ ironija povijesti _ nalazim nostalgično utopijsku sliku jedne demonstracije _ fluidni međuprostori _ kamerama hvatam kontrapunkte _ lijepo / spiritualno _ apsurdno / bizarno _ želim dobiti perspektivu iznutra _ uokolo šeću postkomunistički subjekti _ ubrzanje _ klaustrofobija _ Lenjin me grli _ iskustvo znači umjetnost _ arhetipski sklop poznatog i neproživljenog _ osvajanje prostora _ sreća _ čuđenje kao trajno stanje _ realnost je inscenirana
Ana Bilankov
– – – – – – – – – – – – – – – – –
Moskovski Fragmenti
„ubrzo sam shvatila da su moje predodžbe doista bile predodžbe iz slikovnica, filmova, priča i da je Moskva danas nešto sasvim drugo. I da zapravo nemaš pojma o toj hiper-kompleksnoj i ogromno kulturi i povijesti. I onda počmeš skupljati polako, pa sve brže puzzle i slagati ih, a da ne možeš složiti cijelu sliku, jer puzzle svaki dan mijenjaju konstelaciju“ (*)
Bez poznavanja stvarnog konteksta, povijesti, političke i umjetničke situacije u današnjoj Rusiji, odnosno Moskvi, teško se uhvatiti u koštac s radovima, ili čitavom izložbom, koji se upravo na navedene momente izravno referiraju. Potrebno je, dakle, unaprijed priznati kako se komponiranje kulturološke slagalice iz ponuđenog materijala (dakle, iz druge ruke), iako izazovno, ne bi smjelo usmjeravati prema pronalaženju neke uhvatljive metafore jedne u svakom smislu daleke, drugačije sredine. „Moskovski fragmenti“ Ane Bilankov, uostalom, publici takvu vrstu sažimanja ni ne nameću – oni su naprosto „fragmenti“: nekoliko puzzli, čiji utori međusobno na prvi pogled ne odgovaraju, izvučenih iz velike kutije sa slagalicom šarenog urbanog i kulturnog kompleksa zvanog Moskva. Jednom uronjena u taj i takav kompleks, Ana Bilankov fokusira se na njegove rubne isječke, scene koje bi u nekom drugom slučaju bile izbrisane, jer su možda i potpuno nevažne u kontekstu cjeline.
Nakon svog višemjesečnog boravka u Moskvi umjetnica nas ostavlja pred dokumentima njenog vlastitog, nedovršenog traženja istih onih motiva čije bismo ostatke (kao također „postkomunistički“ subjekti, samo iz drugog konteksta) tako rado željeli vidjeti u postsocijalističkoj Rusiji. što je s Utopijama? Gdje su mase ljudi na trgovima? Čemu se nadaju? Razmišljaju li o budućnosti? Parodiraju li vlastitu prošlost ili je pak i ona sama bila puka predstava u kojoj je totalitarizam bio samo izlika za ulično kazalištarenje? Stvarnost je inscenirana, umjetna, te ju se kao takvu može kupiti. Za 200 rublja! U potrazi za autentičnom Moskvom, njezinom sadašnjošću, možda treba postati sjena unutar nasumce odabranog kolektiva, ponavljati postupke njegovih članova kako bi se razumjeli i eventualno prisvojili obrasci njihove životne, kulturne, političke i svjetonazorne prakse. Istraživači to zovu „shadowing“. Sudeći prema fotografijama izloženim u okviru istoimene serije, potencijalni budući član zajednice teško bi se, međutim, snašao u toj masi džepova, jakni i ovratnika koji naočigled besciljno i kaotično paradiraju neimenovanim pločnikom. Sociološki shadowing, lišen svoje učinkovitosti, postaje estetski shadowing, obična igra sjena na fotografijama.
Slično je i s videom „Bez naziva“, očito snimljenim na Crvenom trgu. U daljini vidimo ljude sa zastavama, „postkomunističke subjekte“ ili možda „kritičnu masu“ u klišejiziranom obličju. Da li upotrebom zrcala Ana Bilankov želi sakriti njihovu malobrojnost i osamljenost „udvostručujući“ im broj, ili masu namjerno zbija na rubovima, nemoguće je dokučiti. „Bez naziva“ više je poetičan, nego kritičan rad, reprezentacija sporih izdisaja i udisaja jednog politički duboko obilježenog gradskog punkta, koji mogu završiti bilo socijalnim infarktom, bilo euforičnim krikom za svjetskom revolucijom. U kratkom intervalu (od otvaranja do zatvaranja izložbe), to je ipak samo usporeno disanje. Budućnost, kao i sadašnjost, kao i prošlost, kao i jest neizvjesna.
Marko Golub
– – – – – – – – – – – – – – – – –
Ana Bilankov rođena 1968. g. u Zagrebu. Završila je 1999-2002 Postdiplomski studij „Umjetnost u kontekstu“, Universitat der Kunste Berlin, 1996-1998 Studij umjetničke fotografije na Wiesbadener Freie Kunstschule, Wiesbaden te 1987-1995 Studij povijest umjetnosti i germanistike na Sveučilištima u Zagrebu i Mainzu (diplomirala u Zagrebu). Živi i radi u Berlinu i Zagrebu.
kontakt: abilankov@web.de
