And Then Nothing Turned Itself Inside Out / drugo poglavlje o pričama i ‘nepamtljivom’ /

Izložba And Then Nothing Turned Itself Inside Out – drugi dio trilogije izložbi koja propituje odnose između narativnih struktura i pojma nepamtljivog, a koja je započeta izložbom “Stalking With Stories” 2007. u galeriji Apexart u New Yorku, u svom cjelovitom obliku prvi puta organizirana u studenom, u Kunsthalle Exnergasse u Beču, gdje su uz radove Bena Caina, Tine Gverović, Kristine Kvalvik, Andersa Kreuger, Slavena Tolja i Judi Werthein, koje sada predstavljamo u Zagrebu bili uključeni i radovi Ann Botcher, Svena Johnea, Rose Barbe i Marka Tadića. Izložba “And Then Nothing Turned Itself Inside Out” istražuje odnose između zazornog, nezaboravnog i nepamtljivog dotičući se tenzija i nevidljivih pukotina koje nastaju kroz susret dominantnih i vidljivih narativa, kolektivnih istina i onoga što je potisnuto kako bi se takve istine održale. U tome smislu radovi osvjetljavaju napukline u površini, trenutke sudara između vidljivog i skrivenog, između artikuliranog i prešućenog ukazujući implicitno i na mogućnost i nemogućnost artikulacije općenito.

Svi se radovi u tom smislu upuštaju u pripovijedanje ili razotkrivanje priča, od mikronarativa do istraživanja načina na koje se takvi mikronarativi isprepliću s kolektivnim i nacionalnim povijestima i geopolitičkim zadatostima, te konačno ukazuju na to da davanje glasa upravo takvim pričama može razotkriti ili subvertirati imperative političke dominacije, ekonomske eksploatacije i kulturnog izbrisavanja. Za većinu radova na izložbi narativ koji je isprva čitljiv tek je metoda traganja za nevidljivim ili neizgovorenim, a promatrač je potaknut da detektira upravo ono što se nalazi ispod površine. Početna referenca trilogije ideja je nepamtljivog koju u knjizi “Ideja proze” razvija talijanski filozof Giorgio Agamben upućujući da je nepamtljivo koje iz memorije upada u memoriju bez da ikada samo dođe do sjećanja upravo ono nezaboravno. To nepamtljivo, nezaboravno nesvjesni je element koji se infiltrira u svjesnu memoriju i kreira nenamjerno sjećanje. S druge strane, paralelna referenca izložbi je opus redatelja Michaela Hanakea, osobito njegov film Skriveno u kome se gledatelj zatiče usred praćenja triler priče razvijene oko traganja za misterioznim pošiljateljem videovrpci koje uznemiruju svakodnevni život jedne građanske francuske obitelji. Potraga glavnog protagonista ostaje nerazrješena, pošiljatelj nikad sa sigurnošću identificiran, a gledatelj naveden na shvaćanje da se ispod vidljivog narativa zapravo skriva posve drugačija drama vezana uz kolonijalnu povijest, izvlaštenja i prederminiranog dispositiva, odnosa moći i kolektivne europske krivnje. Izložba je projekt Instituta za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe), a podržali su je Ministarstvo kulture Republike Austrije, Grad Beč, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport te Ljevaonica Ujević kojoj ovom prilikom jos jednom posebno zahvaljujemo.