Komunikacija s publikom najveći je problem suvremene umjetničke produkcije. Prema istom načelu specijalizacije po kojem se ravnaju ostale discipline ljudske djelatnosti i ona se zatvorila u sebe, postala nerazumljiva, a time i nezanimljiva svima koji u nju nisu uključeni. Ne ulazeći u daljnju teorijsku razradu uzroka i posljedica ovog fenomena, jer to nije cilj nego polazište ovog teksta, istaknut ću samo činjenicu da se kao voditelj galerije s njim svakodnevno susrećem. Po istom je uvidu očito da se mlađa generacija umjetnika nezadovoljna ovakvim stanjem stvari odlučila promijeniti predmet svoga djelovanja, nastojeći pri tom sačuvati onu bitnu posredničku ulogu svoje profesije. Njih više ne zanima posredovanje slike svijeta pomoću nekog medija, već se okreću njenom posredovanju unutar živog društvenog tkiva. Zbog svog se širokog zamaha takva varijanta angažirane umjetnosti ne može svesti pod impulzivnost umjetničkog aktivizma. Multimedijalni projekt ‘Zatvorena zbilja – Embrio’ čiji su jednakovrijedni potpisnici Andreja Kulunčić (multimedijalna umjetnica i konceptor), Trudy Lane (online dizajner), Gabrijela Radek (sociolog), Matija Puzar (programer) i Ivo Martinović (producent), prihvatio se ove metode na iznenađujuće sveobuhvatan način. Animaciju publike autori su riješili provociranjem jedne od neuralgičnih tema današnjice – primjene genskog inženjerstva na ljudsku rasu. Tema je zadnjeg desetljeća uzvitlala brojne rasprave koje su se odvijale unutar zatvorenih sfera znanosti i politike, a tek je posredovanjem masovnih medija postala jedna od brojnih paranoja koje obilježavaju suvremeni zivot. Autori su precizno razrađenim razvojem projekta uspjeli temu otvoriti potencijalno širokoj publici, omogućiti joj medij i prostor u kojem može izraziti svoje mišljenje. Okosnica projekta, istoimeni online rad, startao je prezentacijom u Galeriji Miroslav Kraljević listopada 1999. godine. Koristeći se bitnim smjernicama nove umjetnosti, interakcijom i globalnom komunikacijom, rad je omogućavao sudionicima kreiranje virtualnog djeteta uz uvođenje genetskih zahvata. Specijalan program koji je podatke obrađivao i uspoređivao sa stvarnom populacijom, bio je osnova mjesečnih panel diskusija stručnog tima i njihovog online izvješća. Demokratski pandan stručnjacima predstavljala je mailing lista na koju su se mogli upisati svi zainteresirani, te potom dobijati i međusobno komentirati sve podatke. Istovremeno s online događanjima, autori su tijekom unaprijed određenog šestomjesečnog interaktivnog postojanja rada, organizirali 6 javnih diskusija širom Hrvatske uz uvodnu riječ znanstvenika čiji se rad s bilo kojeg aspekta dotiče genskog inženjerstva. Ova praksa doživjela je svoju kulminaciju ciklusom od 4 sučeljenja tijekom dvotjedne i kako sada izgleda, završne prezentacije projekta u Galeriji Kraljević. Na uvid je kao podloga događanjima, ponuđena bogata video, foto i pisana dokumentacija uz finalnu mogućnost korištenja njegove interaktivne online funkcije. Najznačajnije je sto su se u prostoru posvećenom umjetnosti u žaru diskusije susretali filozofi, teolozi, liječnici, biolozi, kemičari, nutricionisti, zeleni aktivisti, povjesničari umjetnosti, sociolozi, bioetičari, umjetnici, genetičari i namjernici. Na trenutak je nadvladana specijalistička rascjepkanost povijesnog trenutka, a umjetničko poslanje na novi se način potvrdilo kao kreativni čin s potencijom objedinjenja svih naizgled disparatnih segmenata društva.
Za postizanje ovog cilja ekipa Embrija objedinila je više umjetničkih disciplina. Interaktivna online umjetnost nadopunjavala se elementima work in progress-a, mail art-a, umjetnički koncipiranog projekta, site-specific i konceptualne umjetnosti, videa, društveno angažirane umjetnosti… Lista nije iscrpljena. Cjelokupan tim naročito je ponosan na činjenicu da je cjelokupan respektabilan projekt začet unutar medija Interneta. Preko njega su se upoznali, razmjenjivali ideje i rješenja, crpili početne podatke, stvarali prvi dizajn i konstrurali njegove elemente. Sve navedeno nadmašeno je uspjehom prethodno osmišljenog uključivanja inače pasivne publike u sastavni, stvaralački dio projekta. Konzument se izjednačio sa akterom, galerija je postala vibrantno mjesto događanja. Sterilni, bijeli kontejner modernističke koncepcije izlaganja postao je socijalni laboratorij u smislu humane vizije Josepha Beuysa.
predgovor: Branko Franceschi
– – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Kada bismo poznavala ljudski DNA i mogli manipulirati genetskim kodom, budući bi naraštaji bili na milost i nemilost nama, kao i nesavršenom društvu koje činimo…
Cilj projekta nije fiktivna igra s još neispitanim mogućostima genetike niti popularizacija znanstvenih otkrića, već vrsta eksperimenta praćenja razvoja svjesti i znanosti, zapravo samo postavljanje pitanja: Koliko smo spremni sudjelovati u onome što sami sebi omogućimo, odnosno težimo omogućiti?
Autori
COME AND CREATE YOUR BABY FOR THE FUTURE!
http://embryo.inet.hr
