Mnoštvo elemenata njegova rada snažno korespondira s poviješću hrvatske/jugoslavenske afirmacije progresivne visokomodernističke umjetnosti, njenog univerzalizma, s pitanjima oko njene ideološke neutralnosti, kao i s njenim potiskivanjem ili zaboravom tijekom konstituiranja narativa unutar politika novih nacionalnih drzava na ovim prostorima 1990-ih. Dinamike između radova na izložbi i lokanog konteksta u kojem su ovom prilikom predstavljeni tako impliciraju misljenje o subverzivnom potencijalu apstrakcije, ukazujući na kompleksnost odnosa između umjetnosti i idelogije u okvirima modernizacija umjetničkog jezika osobito izvan vladajućeg, zapadnog modernističkog narativa.
Problematika Baskijskog modernizma inherentno pritom sadržava i pitanja o tome u kojoj je mjeri njena apstraktna univerzalnost sadrzavala i prikriveni, mitski identitarni idiom.
Otxarkoaga (M-L) se bavi sudbinom bisti Marxa i Lenjina koje stanovnici radničke četvrti Otxarkoaga u Bilbau ad hoc prilagođavaju iz bisti za unutrašnji prostor u javne skulpture, nehotično ih pritom čineći formalno bliskima povijesti lokalne minimalne skupture poput one baskijskog umjetnika Jorgea Oteize. Rad Targu Jiu istražuje pak slučaj Brankusijevog Beskonačnog stupa, javne skupture u umjetnikovu rodnom selu u Rumunjskoj, te propituje razloge zbog kojih je taj naizgled posve eteričan, apstraktan spomenik toliko puta bio meta napada. Hernani se bavi slucajem kada zbog zabrane preimenovanja istoimenog parka imenom ubijenog borca ETA-e, policija uklanja sve plakete s njegovim imenom pritom nehotično uklanjajući i jednu ranije postavljenu apstraktnu skupturu iz parka. Slucaj krive identifikacije apstraktne skulpture kao monolita posvećenog poginulom borcu ETA-e postaje tako simptomatičan za načine na koje se idiom apstrakcije upisuje u određeni kolektivni imaginarij.
Asier Mendizabal (Ordizia 1973) živi i radi u Bilbau. Njegova se praksa, fundamentalno vezana za skulpturu kao program, pronalazi u različitim medijima i procedurama, često uključujući pisanu riječ. Materijalnost znaka i jezika koji kreiraju reprezentaciju i formu kolektiva služi mu za čitanje fenomena poput identiteta i ideoloških odnosa koje izmiču konvencijalnoj interpretaciji. Mnogostruka presjecanja između specifičnih kodova moderne i njene aktualizacije kao popularne kulture u politici, kinematografiji i glazbi formiraju polje referenci njegova rada. Izlagao je na samostalnim izložbama u Artis den-Bosch, DAE, San Sebastian, MACBA Barcelona, Culturgest, Lisbon te recentno u Museo Nacional Centro de arte Reina Sofía u Madridu. Sudjelovao je na grupnim izložbama kao sto su Chacun a son Gout, Guggenheim Bilbao Museoa; Després de la notícia u CCCB Barcelona; Manifesta 5; Taipei biennial; Insiders, CAPC Bordeaux; Flüchtige Zeiten, Westfälischer Kunstverein; On Handlung, Bucharest Biennial and ILLUMInations; 54th Venice Biennale. Trenutno priprema samostalnu izložbu u galeriji Raven Row u Londonu.
Podržali: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Veleposlanstvo Kraljevine španjolske u Hrvatskoj
