Antonio Caronia
…“I ovdje funkcionira analogija s Ballardom: kao u spominjanim romanima i pripovjetkama, tako i u „Kiselinama“ Cesarea Fullonea, bolest i nered prestaju biti isključivo negativni elementi, postaju jedan zaeudan pogled kroz koji eitatelj ili gledatelj mogu povezati elemente koje inaee ne bi povezali; mogu oblicima i bojama dati smisao kojeg oni inače ne bi imali. Pogledi koje Fullone „baca“ po tim istrošenim slikama, po tim medijskim molekulama, različiti su, a stoga su različiti i zaključci do kojih dolazi, čak ovise o izabranim tehnikama: od tipa kiselina koje razlijeva papirom, skeniranja, podloge na kojoj tiska (platno, guma, transparentni film). Povremeno slika iskazuje kontrast između predjela netaknutih kiselinom, koji čuvaju te čak naglašavaju sjaj polazne fotografije i njen pomalo isprazan glamur, te onih nagriženih kiselinom, koji izgledaju kao bizaran nakit ili nova kemijska odjela što prekrivaju lice i tijelo.“…
KORODIRANJE BLJESKA
predgovor: Radmila Iva Jankovic
Prebivanjem u svijetu virtualnosti, realnosti koja ne postoji u taktilnom, već samo u optičkom ili auditivnom svijetu, a koja opet povratno utječe na iskustvenu predodžbu stvarnosti, podložni smo dromosferskom onečišćenju (Virillio). Ono nastaje uslijed prebrze smjene informacija i uvjetuje gubitak čvrsta tla pod nogama. Kamo se skloniti, a da to ne bude uzmak u izolaciju?
Cesare Fullone ne traži vlastitu oazu u fluktuaciji uvijek novih i potrošnih slika. štoviše, njegove slike nastaju u opsesivnoj opčinjenosti medijem: „Televizija mi je uvijek uključena, nikad ne prekidam kontakt.“ Medij Cesarea Fullonea najčešće predstavlja sam medij. Kolažiranje i de-kolažiranje potrošnog medijskog materijala, za razliku od duhovnih srodnika Rauscemberga ili Rotelle, zamijenit će enformelnim postupkom rašćinjanja.
Neposrednom gestom, kemijskom otopinom razara opnu „pronađene slike“. Rastaće obrise reklamnih plakata, panorama velegrada, slika modnih i filmskih junaka: svega onog što predstavlja krepku ili lako probavljivu hranu suvremena ikonofaga.
Postupkom izvlačenja slike iz konteksta jednog medija i prebacivanje u drugi, te nagrizanja čvrstih obrisa, slijeduje učinak bljeska, promićući tako prikaz iz realnog vremena u sferu neodredljivih i nepredvidljivih mutacija. „To je umjetnost u kojoj se informacija susreće s poezijom, činjenica sa stanjem alterirane svijesti, gdje se legende susreću s filterima ljubavi, a socijalne napetosti s razdražujuaim sintetskim bojama.“ (C. Fullone)
Fulloneova umjetnieka misija očituje se i u oblikovanju časopisa „Virus“ u kojemu se često pojavljuju i njegove vlastite kreacije. Razlog tomu nije samo praktične prirode, već pokušaj da se uz neizbježni galeristički koncept distribuiranja umjetničkog djela pronađe i jedan neposredniji način, kako bi se izbjegla moguća okoštalost i egzil umjetnosti u sferu elitizma.
ŽIVOTOPIS
Cesare Fullone rođen je u Palmiju, Kalabrija, 1955. Slikarstvo je diplomirao na Academia di Belle Arti di Brera, u Milanu. 1978. – Počinje izlagati sudjelujuai na mnogobrojnim grupnim izložbama u Evropi i SAD-u, uz samostalne izložbe u Rimu, Torinu, Napulju, Genovi i Milanu. 1993. – Osniva časopis „Virus“, u kojem je osim glavnog, idejni i grafički urednik. 1995. – Izlaže na Aperto 95 venecijanskog Biennala. 1996. – Samostalno izlaže Kiseline u milanskom Spazio G Gigli. 1997. – Samostalna izložba Ljudski pejzaži, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb Surađivao je na scenskim kazališnim projektima, sudjelovao na seminarima i držao predavanja o vlastitom stvaralaštvu.
Umjetnički rad Cesara Fullonea posljednjih se godina koncentrira ponajprije oko mješavina jezika i slika. Na tom pravcu istraživanja nastao je i posljednji ciklus Kiseline. Ciklus je izveden uz pomoa informatičke tehnologije (kompjuter, laserski printer), a utemeljen je na izvornim medijskim slikama stvarnosti koje autor manipulira i korodira kako bi proizveo zbiljsku morfološku mutaciju. Instalacija Ljudski krajolici istoimenim video radom te fotografijama i ciklusom Kiseline predočuje izmijenjenu ljudsku perspektivu.
