Ako nije drago ili poludrago, kakvu vrijednost ima kamenje? Da li kamen sam za sebe uopće može imati neku vrijednost, ili mu tu vrijednost, npr. onu povijesnu, daje kontekst unutar kojeg se nalazi? Jer jednostavno nije isto radi li se o kamenu kojim igramo žabice na plaži ili pak kamenu koji čini jedan mali djelić srednjevjekovne crkve. Kamen za žabice ostaje dovoljno nevažan da ga, čim potone, možemo zamijeniti drugim bez osjećaja da smo išta bitno izgubili, ali što kada izgubimo kamen koji čini srednjovjekovnu crkvu? Jednom povjesničaru ili arheologu sasvim sigurno nije svejedno o kojem je materijalnom ostatku riječ jer jedan kamen, pa čak i oštećeni, može poslužiti za gradnju narativa čitave povijesti.
rn
Polazeći od interesa za vrijednost koja nastaje gradnjom narativa Emilio Moreno se osobito zainteresirao za materijalne ostatke, odnosno spomeničku baštinu koja preseljenjem, odnosno postupkom anastiloze, biva izmještena iz vlastite lente vremena. Zanimalo ga je što se događa s vrijednosti spomeničke baštine prilkom takvog postupka? Da li nova građevina ostaje "ona stara"? Njegov prvi filmski uradak Stone Acrobatics (2014.) nastoji sagledati ova pitanja, a filmski narativ gradi oko slučaja anastiloze srednjovjekovne španjolske crkve koja je proglašena nacionalnom baštinom. Na zahtijev Johna D. Rockfellera Jr., koji je netom na Manhattanu izgradio muzej srednjovjekovnih samostana iz čitavog svijeta, 50-ih godina spomenuta crkva rastavljena je kamen po kamen, i takva prenesena u New York gdje je ponovno sastavljena. Emilio Moreno je kao rezident Triangle Arts NY namjeravao istražiti i političku pozadinu koja je dovela do takvog događaja, no tijekom boravka njegovi su se interesi proširili. Stoga, u filmu Stone Acrobatics fenomen anastiloze proširuje i vrlo osobnim asocijacijama i pričama o vlastitom ocu, ali i razmišljanjima o suvremenom korištenju vlastitih fotografija i onome što one reprezentiraju. Emilio Moreno u filmu Stone Acrobatics snima kadrove tijekom svojih putovanja i time je narativ često asocijativno dopunjen slikama. Od vrlo osobnih kadrova, do posve estetskih, Moreno priča priču razgrađujući pojam vrijednosti i način kojim objekti, akcije i jezik dobivaju vrijednosne statuse.
rn
rn
Irena Borić
rn
rn
rn
Emilio Moreno (1980., španjolska) u svom radu se bavi različitim aspektima vrijednosti, kao i iskustvenim područjima iz kojih neka vrijednost nastaje. Povijest, jezik, valuta i prostor su samo neka područja u njegoovom fokusu. Moreno je stekao filološko, fotografsko i umjetničko obrazovanje i zbog toga njegova umjetnička praksa uvijek ovisi o specifičnom projektu. Nedavno je samostalno izlagao u Instituto Cervantes u New Yorku i u South African National Gallery u Cape Townu. Također je sudjelovao na grupnim izložbama u De Appel Center for the Arts u Amsterdamu, Centro de Arte 2 de Mayo, Móstoles u Madridu, CASCO u Utrechtu, i u Vanabbe Museum-Onomatopee suradnji u Eindhovenu. Surađivao je s If I Cant Dance I Dont Want to be Part of Your Revolution i s Bulegoa z/b in the project \’18 Images and 18 Stories\’. Njegov rad je objavljen u Scapegoat Journal (Toronto) i The Autonomy Project Newspaper (Eindhoven). Izložba Akrobacije Kamenja u galeriji Miroslav Kraljević je ujedno i njegovo prvo predstavljanje u Hrvatskoj.
rn
rn
http://www.emiliomoreno.info/
rn
rn
Za vrijeme trajanja izložbe, Galerija Miroslav Kraljević bit će
rn
otvorena od utorka do petka 14 – 19h, te subotom 11 – 13h.
rn
(projekcije filma počinju svaki puni sat)
rn
rn
rn
Kustosice: Ana Kovačić i Irena Borić
rn
rn
Muzika i zvuk: Sjoerd Leiten
rn
rn
rn
Izložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
rn
rn
Izložba je otvorena do 11. 10. 2014.
rn
rn
