rn
EKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijesti
rn
rn
samostalna izložba Ève K. Tremblay
rn
rn
kustosica: ®eljka Himbele
rn
rn
Izložba se otvara 5.12.2014. u 20 sati.
rn
rn
rn
Multimedijalni projekt Ève K. Tremblay Postajuci Fahrenheit 451 zapocet je 2007. godine. Kao i njeni brojni prošli radovi potaknut je slucajnim dogadajem tijekom umjetnicina bivšeg nomadskog života i pažljivih opažanja svojeg okruženja; u ovom slucaju rijec je o susretu u videoteci u Berlinu, u susjedstvu u kojem je Tremblay živjela u to vrijeme. Ime videoteke, Filmgalerie 451, bilo je uistinu simbolicno; prizivajuci ime poznatog znanstveno-fantasticnog romana Raya Bradburyja (ciji su elementi u 60-ima adaptirani za film Françoisa Truffauta), koji opisuje nedaleku buducnost u kojoj su knjige i citanje tretirani kao prijetnja društvenom miru; kao poremecaj koji tobože vodi do nemira, sumnje, kriticnosti i, posljedicno, nesrece. Knjige su stoga morali uništavati posebno obuceni timovi vatrogasaca; samo je mala skupina disidenata, tzv. "ljudi-knjige", uzela sebi za cilj sacuvati knjige od zaborava u njihovom nematerijalnom obliku – u vlastitim umovima, kroz posebnu metodu fotografskog pamcenja – usprkos progonu.
rn
rn
Pronalazak ove videoteke u Berlinu potaknuo je umjetnicina sjecanja na Bradburyjevu knjigu koju je procitala godinama ranije. Bio je to takoder pocetak njenog višegodišnjeg misaonog, zaigranog, ali i upornog pokušaja pamcenja Fahrenheita 451, metaforickog nastojanja da "postane knjiga". Tremblay je koristila svoj interes za književnost, kazalište, filozofiju i vizualnu umjetnost, ali i znanstvene tekstove, neuroznanost, povijest mnemonickih sustava i mehanizama pamcenja i zaborava. Poetski pristup i filozofska promišljanja spojili su se sa stalnim materijalistickim eksperimentima; projekt koji još uvijek traje i evoluira ukljucuje razlicite medije – performanse, video, crtanje, kolaže, skulpturu, instalacije, tekst, keramiku, kao i umjetnicin najcešce korišten medij, fotografiju.
rn
rn
Za Galeriju MK Tremblay je osmislila sveobuhvatnu prezentaciju vlastitog Postajanja Fahrenheit 451, pod nazivom EKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijesti. Izložba pocinje pismom, pisanim i ispravljanim puno puta, upucenom autoru knjige Rayu Bradburyju. Pismo je poziv Bradburyju na njenu izložbu, ali u isto vrijeme otkriva, gotovo u dnevnickoj formi, autoricina promišljanja cijelog procesa razvoja projekta (kao i njenih misli o umjetnickom stvaralaštvu opcenito), kojeg definira kao "stvaranje i razumijevanje sivom tvari" – njeno kao i od publike. Poruke Bradburyju, kao i samoj autorici, razasute su kroz cijelu izložbu u obliku post-itova, stvarajuci tako neobicnu i primamljivu jukstapoziciju kratkih tekstova i vizuala koji ih okružuju. Vizuali ukljucuju umjetnicine video radove i fotografije, crno-bijele i u boji, kojima je zabilježila brojne dane i mjesece ucenja knjige napamet (u suprotnosti s metodom brzog pamcenja "ljudi-knjiga" iz Fahrenheita 451) i prikazala što se zbivalo u njenoj glavi, privatnom interijeru svog uvijek mijenjajuceg stana (stanova), kao i drugih lokacija s njenih putovanja. Fotografije brojnih lokacija reflektiraju proces kojim je umjetnica odlucila zapamtiti razlicite dijelove knjige – povezujuci ih s razlicitim lokacijama i arhitekturom iz vlastite prošlosti ("palace memorije"). Jedna skupina video radova i fotografija prikazuje ljude iz umjetnicinog neposrednog okruženja; poznanici, prijatelji i kolege pozvani su da citaju i zapamte dijelove njima dragih knjiga, u gotovo snovitim kompozicijama (aludirajući na Truffautovu filmsku adaptaciju). Umjetnicina kamera zabilježila je te ljude zadubljene u citanje, ali i dok su izvodili razlicite, ponekad i potpuno cudne, radnje sa svojim najdražim knjigama. Fotografije – interijeri ili dojmljivi prirodni, povijesni i industrijski pejzaži (neki od njih otvoreno aludirajuci na pojedine dogadaje iz Bradburyjeve knjige) – ne prikazuju samo pojedince u akciji; u njima knjige – stalan motiv svih kompozicija – same postaju likovi, kao da su oživljene od strane neke nadnaravne sile.
rn
rn
Izložba koristi i crteže, ukljucujuci i crteže džuda (napravljeni prema portretima Yvesa Kleina, poznatog kao predanog džudista, pronađenim na internetu) koji na humoristican nacin predstavljaju kontinuiranu borbu s pogreškama u pamcenju (ili pak borbu s višegodišnjim projektom koji se ne može lako izbrisati iz autoricinog uma kako bi se obnovio i poceo razvijati nove price i fokuse) kao i kompozicijama sastavljenim od praznih kartica za pamcenje (metafora za zaborav), napravljenih fizickim cinom uništavanja i brisanja – ostaci raznobojnih i živopisnih kartica za pamcenje koje su služile pri pamcenju Fahrenheita 451, sa slikama dvorišta (opet odredene lokacije) pokraj kojih je Ève svakodnevno hodala dok je živjela u predjelu Brooklyna koji se zove Bushwick. Izložba prikazuje i originalne kartice za pamcenje, kao i kopiju Fahrenheita 451 – umjetnicinog pratitelja od 2007. godine (kupljenu na buvljaku Mauer Park u Berlinu) s brojnim crticama, bilješkama i opaskama razlicitih boja (za poticanje lakšeg pamcenja). Ovi vremenski slojevi razlicitih gesta uvecani su i podcrtani kroz krupne fotografske planove stranica knjige, na koje je autorica dodala još bilješki u galerijskom prostoru. U galeriji se nalaze i priredeni skupovi umjetnicinih glinenih predstava – komadi keramike organskih oblika s utisnutim kolažima, crtežima i film stillovima. Autorica je, po vlastitom priznanju, u zadnje vrijeme fascinirana keramikom zbog posebnih karakteristika gline koju opisuje kao materijal s dobrim kapacitetom za pamcenje, ali i zbog autoricinih sjecanja na svoje prve susrete s umjetnošcu, s ocem, cjenjenim kiparom i keramicarem. Kao svojevrsni presjek višegodišnjeg projekta, izložba u Galeriji MK dokumentira prijašnje izložbene iteracije – neke fotografije prikazuju autoricu u razlicitim izložbenim prostorima kako pamti ili izgovara dijelove knjige u trenucima duboke koncentracije, okruženu znatiželjnim posjetiteljima.
rn
rn
Višeslojna izložba EKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijesti predstavlja hommage piscu i generacijama mislilaca i citatelja inspiriranih njegovim djelom. Sva prikazana materija odnosi se na poticanje, izmišljanje, ocuvanje i neuspjeh sjecanja, kao i potencijal pamcenja pri ponovnom stvaranju i okretanju buducnosti, meduigri s brigom oko moci knjige kao medija i citanja i razmišljanja u današnjem brzom i nemarnom svijetu.
rn
rn
rn
rn
Rođena 1972. u Québecu, Eve K. Tremblay je studirala francusku književnost na Univerzitetu u Montrealu, te teatrologiju u The Neighborhood Playhouse School of the Theater, u New Yorku. Diplomirala je fotografiju na poznatom Concordia Univerzitetu u Montrealu. U zadnjih nekoliko godina Tremblay je izlagala u Le Musée National des Beaux-Arts du Québec, Le Musée d’Art Contemporain de Montreal (Triennale 2012), Kunstverein Wolfsburg, Musée d’art Contemporain du Val-de-Marne, Prague Biennale 5, Bergen Kunsthall, Lautom Contemporary u Oslu, Jack Shainman Gallery u New Yorku, Momentum 7 the Nordic Biennale, Exit Art u New Yorku, The Richard J. Massey Foundation for the Arts and Sciences u New Yorku, te Kunstraum Kreuzberg u Berlinu. Njezin rad je publiciran u brojnim kanadskim tiskovinama, te njemačkom Kunstforumu, The New York Times i u online izdanju međunarodnog umjetničkog časopisa Art Forumu.
rn
rn
Izložba je otvorena do 23.12.2014.
rn
rn
rn
rn
Projekt podržavaju: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture, Occurrence, Centre d\’art et d\’essais contemporains à Montréal, Kelton Labs (NY/NJ), Eileen S Kaminsky Family Foundation, Kanadsko veleposlanstvo u Zagrebu.
rn
rn
Zahvale: Anne-Laure Dubé, Mme Rosine de Saint- Michel Dunezat, Oscar & Amy Mendez. Amelia Saul, Jonathan Lutes, Setareh Shahbazi, Bertrand Lacombe, Geneviève Rousseau, Mai Hofstad Gunnes, Giovanni Frazetto, Gabriela Vainsencher/ Mickael King (Sound).
rn
rn
Podrška: Lucile de St-Michel Dunezat,Paul de St-Michel Dunezat & Véronique de St-Michel Dunezat, Pascal Grandmaison, The Greenwich House Pottery of New York.
rn
