O divama i posuđu
Emocije mogu izbiti na najčudnijim mjestima: od kuhinjskog sudopera do mirnih šuma. Kada je ova evokacija stvorena mehaničkim uređajem, otvara pitanja o porijeklu stvaralačke snage. Da li je sposobnost kreacije bogomdana ili snagu crpi iz procesa ili proizvoda stvaranja umjetnosti? Nalazi li se samo u prirodi ili se može oblikovati radom, mišlju ili kulturom? Ili se možda nalazi u transformaciji, u odnosima i sudarima između različitih sfera i identiteta?
Long Pond prividno je melodija za pianolu koja slijedi uzorak na kori breze koju je Fritzie Brown pronašla u Long Pondu na sjeveru države New York. Melodija nije romantična rapsodija koja priziva u sjećanje šetnje po šumama i svježinu plavog neba i vode. Long Pond odjekuje tradicijom američkih transcendentalnih pjesnika poput Whitmana i Thoreaua, ali komentira i složeni odnos prema prirodi. Priroda pjeva napjevom proizašlim iz brezine kore. No, mi ga možemo čuti samo mehanički, putem konstruiranih sistema. Posredovanjem umjetničine ruke glazba breze, razlomljena u šifrirani uzorak koji se elektronički može translatirati u zvuk, serijski je uzorak tonova sistematičnog sazvučja u tradiciji minimalističke glazbe. Iako su perforacije na papiru za pianolu izravna, čak doslovna, transkripcija prirodnog uzorka kore drveta, ne oponašaju drvo u potpunosti. Svojom izravnom vezom s taktilnošću drveta, Brownova ovim procesom portretira ono što je suprotno interpretaciji istine umjesto predstavljanja varljivosti prirode i približavanja izvorniku. Fritzie Brown stavlja naglasak na umjetnika kao stroj za transformaciju prirode u kulturu. Brownova je fotokopirala koru i rukom prenijela oznake na crtež olovkom, dugačak 731 centimetar. Njezina umjetnička ruka ne prepoznaje se u konačnom radu kao ni idiosinkrazije komada kore. Stvoreni uzorak je nasumičan i predodređen prirodnim drvetom. Iz translacije vizualnog u zvučno nastaje konkretna poezija; ove se oznake, poput glazbenih nota, mogu čitati kao glazba. U svrhu prijenosa crteža na pianolu, Brownova je pretraživala Internet i tako pronašla eksperimentalnog kompozitora Wolfganga Heisiga. Heisig je smjesta shvatio njezine potrebe. Uslijedila je suradnja koja se protegnula kroz nekoliko mjeseci aktivnog dopisivanja i objašnjavanja putem elektroničke pošte i telefaksa, iz Long Ponda u New York i potom u Leipzig u Njemačkoj gdje igrom slučaja u blizini također postoji Velika Mlaka. Kreativno pitanje pokreće komunikaciju, transformaciju, povezivanje. Svako umjetničko djelo prenosi priču o stvaranju, često suradnji, kao i individualnom kreativnom impulsu. Na koncu je Long Pond odsviran i digitalno zabilježen, što je do sada bio posljednji korak u mnogim fazama procesuiranja rada. Povodom izložbe u Galeriji Miroslav Kraljević, dok melodija još nije bila odsvirana, Fritzie Brown i Branko Franceschi započeli su narednu e-mail korespondenciju i putovanje u hrabrom pokušaju da dobave pianolu. Potraga je meandrirala od Muzeja grada Zagreba, operne dive i ostalih privatnih kolekcija. Iako će se recital vjerojatno pojaviti na videu, na reai-time izvedbu morat će pričekati neku sljedeću inkarnaciju rada. Oba su rada performativna, unatoč njihovoj stvarnoj prisutnosti kroz relativno statične objekte. Svitak Long Pond uvijek sadržava mogućnost izvođenja, a skulptura Springs Eternal (Nada posljednja umire) nalikuje scenskom rekvizitu. Sudoper u kojem voda krivudavo curi preko hrpe posuđa napustila je domaćica čiji su talismani – tri tanjura na zidu koje je Fritzie Brown nazvala Tri muža – prošarani pukotinama. Pianola i sudoper su mehanički instrumenti opremljeni i zamišljeni da automatski izvode, sviraju i funkcioniraju. Krivulje ovih radova naizgled prirodno stvaraju svoje vlastito okruženje. Posuđe, u drugačijoj konfiguraciji, priziva u sjećanje tanjure koje je Judy Chicago koristila u svojem radu Svečana večera. Njezini su tanjuri postavljeni kao da će zabava upravo započeti; Brownova je ovjekovječila ostatke koje bi za sobom mogla ostaviti raspomamljena tradicija. I dok Judy Chicago idealistički transformira kućanske tanjure u počasno mjesto slavnih žena, Fritzie Brown prilazi im na duhovit i sarkastičan način. Springs Eternal, komentirajući brak, poigrava se izrekom „nada posljednja umire“. Sudoper pun posuđa može ostati, iako je žena napustila kućanske poslove i muževe. U oba rada kulturni proizvod je automatizirani mehanizam. Long Pond postavlja pitanja o translaciji, simbolizmu i prosudbama koje dodjeljujemo prirodi. Da li umjetnik naprosto uzima teme iz prirode ili posjeduje moć da ih sam stvara? Da li je ova sposobnost urođena ili stvorena? Kroz ova pitanja svitak Long Pond također se veže na Unutrašnji svitak, rad Carolee Schneeman. Jezik svitka Schneemanove, rođenog iz njezine vagine, ukazuje da različitost u položaju i moći žena nije prirodna ili biološka, već društveno uvjetovana. Fritzie Brown prikazuje trenutke u translaciji između jezika prirode i kulture, između tradicije i djelovanja, između svakodnevnog i dubokoumnog, kada se stvari ne odvijaju prema planu i meandru značenja. Ona započinje s prilično strogim serijskim formama naslaganog posuđa i ponavljanjem uzorka kore drveta te se zaigrano veseli u obilju konotacija i emocija koje oblik sam po sebi ne može sadržavati ili u potpunosti pokazati. Recitativo i njegovi neprikladni mehanizmi otkrivaju umjetničinu radost u procesu stvaranja umjetnosti koji uključuje istraživanje, suradnju i neočekivane ishode.
Katherine Carl
Obrazovanje: San Francisco City College, San Francisco San Francisco State University, Metal Arts
Izložbe i projekti
2002. Recitativo, Miroslav Kraljević Gallery, Zagreb, Croatia 1999 Performance of player piano composition Long Pond, Leipzig, Germany 1998 Work/Space, University of Rochester, Rochester, NY. 1997 Work/Space, University of California at Irvine, Ca. 1996 Work/Space, Southern Exposure, San Francisco, Ca. 1996 Betrothed, Falkirk Cultural Center, San Rafael, Ca. 1996 Participant. Center for the Arts at Yerba Buena, Artist in the Schools Program 1996 Prop design,. Tailings by Eric Ehn, Intersection for the Arts, San Francisco, Ca. 1995 Big Jesus Trash Can, Victoria Room, San Francisco, Ca. 1995 Participant. Artist’s lecture series, University of California/Davis. 1993 Rooms for the Dead, Mission Cultural Center, San Francisco, Ca 1992 A Fragile Line, Pro Arts, Oakland, Ca. 1991 Shrines: A Place of Worship, Falkirk Cultural Center, San Rafael, Ca. 1989 Small Works, California Museum of Art, Santa Rosa, Ca.
Nagrade: Robert Hudson Prize, 1989 Small Works , California, Museum of Art, Santa Rosa, Ca
Članstvo: Chair, Program Committee, CEC International Partners 1999 Program Committee , Headlands Center for the Arts, Sausalito, Ca 1994 – 1997 Member, Alliance of Artists Communities Member, American Association of Museums Member, ArtTable Collections: Dr. Austin Conkey, Sausalito, CA. Andy Grundberg, Washington, D.C. Joe Boxer Clothing Collection San Francisco Museum of Modern Art
