Preuzimajući agresivni diskurs kakvim se danas efikasno služi reklamna industrija, Ines Krasić već u samome startu uspješno uspostavlja važnu stratešku kontrolu nad glvnim komunikacijskim potencijalom svojih likovnih radova. Zahvaljujući toj činjenici, razumljivo je da njeni radovi posjeduju vrlo dotjeran oblik manipulativne zavodljivosti, koji u završnome stupnju vlastite realizacije, ato je osvajanje publike, postiže i više nego uvjerljive rezultate. Doista, vizualna atraktivnost ovih golemih dekoracijskih panoa teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim. Međutim, postoji jasna diferentia specifica koja sasvim pouzdano razdvaja ove radove od komercijalne uglađenosti oglasnog dizajna i bilo kakve trivijalne plakaterske akcije. To je jedna istančana i dobro smišljena umjetnička referencijalnost koja u bitnom nadilazi neartikuliranu isključivost i entropičnost reklamnog medija. Upravo se praksom artističkog uozbiljenja istovjetnom lingvističkom metodom ovdje poništava onaj ćudoredan proces koji je i doveo do današnjeg žalosnog trijumfa reklame kao univerzalne kulturne i vrijednosne paradigme.
Ono što Ines Krasić još više udaljava od nekontrolirane proizvodnje jest činjenica da je hiperprodukcija posve strana njenoj inherentnoj oblikovnoj intenciji. Izloženo je tek nekoliko strpljivo dovršenih i zaokruženih djela. Na jednom od njih, sedam parova nogu poredanih u asonantnome ritmu ponavljanja i umnožavanja sačinjavaju reprezentativni tim asfaltnih haklerskih fanatika. Njihov identitet na samome panou ostaje neraspoznatljiv jer našem je oku dostupan samo njihov donji dio tijela – od struka naniže. Kaže se da nogometašima glava nije ni potrebna, no pri ovakvome formalnom odabiru posrijedi je ipak samo trik umjetnice. Naime, ovi prvotimci, obuveni u istrošeni dirty boots i očito dobro familijazirani s loptom, ne poziraju pred nama da bi ironično izricali negativan ženski stav spram nogometa. Naprotiv, ovaj se rad uopće niti ne bavi komentiranjem rečene sportske ighre, niti je ova momčad supstitucijski iskorištena za prigodnu sportsko-manekensku smotru. To nam postaje jasnije kada prepoznamo cijele figure igrača otisnute na uokolo suponirane jastučiće. Upravo ovi fetišistički navijački suveniri proširuju i nadopunjuju primarni kontekst ovog rada i pretvaraju ga u formu umjetničke instalacije. Tek sada smo svjesni kompleksnosti ove slagalice. Ines Krasić, ne samo na ovom radu nego i opčenito, čitav teritorij svoga umjetničkog promišljanja pretvara u scenografiju koja daleko nadilazi okvire prvobitno zadane slike, verbalno je čak nadopunjavajući galerijskom legendom, kako bi sekvencionirala zbivanja na uskom području vlastite privatnosti.
Takvim je postupkom u svekolikoj urbanoj zagušenosti uspješno očuvan trag zdravog, mladenačkog i inteligentnog. Stoga nije slučajno da sutorica likove za svoj igrokaz posuđuje od dvojice likovnih kritičara i dvojice umjetnika, inače njenih kolega i dobrih prijatelja. Sada nam se i njihova početna mačistička robusnost i tetovažom naglašeni karakteri hot lovera pokazuju krhkima i upitnim, a u prvi plan izbija njihova hedonistička prosvjećenost i cool životni stav, toliko blizak i samoj umjetnici. Postajemo svjesni da je ovo, zapravo, tim urbanih rekreativaca koji svojom nonšalancijom i ležernošću čine najuvjerljiviju dobrodošlicu u Krasićkin postmodernistički house of fun. Jedan nam drugi rad svojim naslovom (Autoportret sa psom), sugerira da umjetnica polazi od svog istančanog smisla za materijalnost stvari (možda i njena najbitnija odlika), ali s ironičnom distancom prema vlastitu liku koji je prikazan u svojoj punoj egzistencijalnoj i initmnoj slojevitosti. Njen rad nastaje na samom isteku ovog stoljeća kada genetički pokušaji redefiniranja bioloških struktura avetski prijete da zauvijek izbrišu ljudski egzistencijalni arhetip. Klonirani buldog (Angel) ovdje je tek u umnoženoj ulozi pattern paintinga, ali jasno upozorava i na skoru hipperrealnu, živu reprodukciju. Ovo je tek maleni detalj kojim nastojimo ukazati na koji se način Ines Krasić odupire suvremenome ludilu i sveopćem nihilizmu. Ponajprije je to njezina duhovitost, popartističke i pomalo psihodelične provenijencije, s kojom smo omamljeni u stanje jednog pozitivnog maddnessa, daleko od užasavajućih bioloških metamorfoza.
S druge strane, vedrina cvjetnih uzoraka te koloristička i čupava raskoš draperija kojima se umjetnica služi za postizanje čisto slikarskih efekata odaje suptilnu osobnost punu životne radosti, ekološki, u duhovnom smislu, posve pročišćenu. šarenilo malograđanskog kiča u potpunosti je strano prirodnom i otvorenom nastojanju Ines Krasić. Ona stoga već sada posjeduje stabilan program estetske obnove, pa su njezine neskrivene želje da se nakon ove izložbe progresivno upusti i u kreiranje mode, oblikovanje javnih prostora, odnosno, totalni redizajn vlastita okoliša, dok će istodobno likovno sve više težiti stvaranju ambijenata. Prilagođenih, dakako, suvrmenom čovjeku oslobođenom od uskogrudnih predrasuda, a pogotovo od frustracija klasne i društvene nadmoći.
predgovor:Goran Blagus
ŽIVOTOPIS
Ines Krasić rođena je 4. veljače 1969. godine u Mostaru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao profesor likovne kulture (smjer grafika, klasa prof. Dubravke Babić). Od 1993. godine član je HDLU-a. Asistent je na ALU Zagreb, Jabukovac 10.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1991. Zagreb, Knjižnica Vladimir Nazor 1992. Zagreb, Galerija Spektar (s J. Krajačić i A. Pohl) 1997. Zagreb, Galerija „Miroslav Kraljević“
SKUPNE IZLOŽBE (izbor)
1986.- Zagreb, Galerija Spektar, Mladi za mlade 1990.- Beograd, 5. Biennale studentske grafike 1991.- Zagreb, Galerija VN, Izložba studenata ALU 1992.- Zagreb, MGC Gradec, Oči istine – Zagreb, Studio galerije Forum, Forum-Aid – Zagreb, Galerija SC, Studenti ALU – Rijeka, Mali salon, Izložba studentske grafike – Dvorac Nova Kraljevica – Frankopan, Galerija Ana-Katarina, Izložba grafike – Otočec, 2. biennale slovenske grafike, Hrvatska grafika (gosti) 1993.- Zagreb, Galerija SC, Piktoplastike – Zagreb, MGC, 28. zagrebački salon 1994.- Trondheim (Norveška), Izložba likovne radionice ISFIT – 1994 1995.- Zagreb, Tunel pod Gričem, Dan planete Zemlje – Rijeka, Moderna galerija, Biennale mladih Mediterana – Zagreb, MGC, 30. zagrebački salon 1996.- Zagreb, HDLU, 24. salon mladih
STIPENDIJE
1994. Trondheim (Norveška), ISFIT – 1994. 1995. Manilva (Malaga, španjolska)
NAGRADE
1993. Rektorova nagrada Sveučulišta u Zagrebu
IZLOŠCI
1. AUTOPORTRET SA PSOM (ANGEL), 20 x 160 x 300 cm, kombinirana tehnika, 1996. 2. FOOTBALL DREAM TEAM, 20 x 117 x 320 cm, kombinirana tehnika, 1997. 3. AUTOPORTRET, dimenzije prilagođene podlozi, kombinirana tehnika, 1997.
