Ivan Šeremet pripada šačici hrvatskih umjetnika koji su se na umjetnički relevantan način referirali na ratnu zbilju, dohvaćali duhovne odjeke vremena u kojem su živjeli i to bez vremenske zadrške, odmah, smjesta, dok je ta stvarnost još bila „vruća“, ne sluteći da nema smiraja i da ga – kao i sve nas – potom čekaju malne jednako teški tektonski poremećaji s traumatskim posljedicama.
Opet ni trenutka ne oklijevajući, uronio je u tu stvarnost, sada s još reduciranijim plastičkim elementima, pročišćenijim i depersonaliziranijim likovnim govorom, ali sveudilj nabijenim najizravnijom referencijalnošću.
Dva objekta, minimalistička, pravilna geometrijska tijela – valjak i kocka – profinjeno izrađena, na čiju je glatku drvenu armaturu nategnuta za njegov rukopis već znakovita najlonska folija i friz fotografija između njih, što nam ih sada nudi na uvid – njegovi su ljubomorno prigrabljeni rezervati melankolije, posustalosti, pasivnosti, vakuuma, otuđenosti, čamotinje, zagušljive uspavanosti, mjesta dragovoljna utamničenja, klaustrofobični blokovi nagovora, mukline, tišine, elegičnosti….
To su privatna dvorišta puna tuposti, bezvoljnosti, tjeskobe, morbidne smirenosti i mlake boli, koja je uslijedila nakon olakšanja što ih je donio završetak rata.
Te blokove šeremet posesivno i ljubomorno prisvaja kao mjesta u kojima se predaje beživotnosti, osjećaju otjecanja muške sange, uspavanosti, osamljenosti, snatrenju, emocionalnoj ispražnjenosti, apatičnosti, praznoj ukočenosti, iščekivanju… iz kojih na svijet gleda poluotvorenih očiju. Ona su privatni prostor uljuškavanja u letargiji, melankoliji, locus amoenus „melankolične meditativnosti“ (Antun Maračić). Iz njih, kao kroz neprozirnu i nepropulzivnu prizmu, šeremet gleda prema van, a tu novu, snenu vizuru očituju lica osoba na fotografijama – koja su mu ne tako davno očito nešto značila – koje sada zamagljuje njegova melankolična i snolika optika.
Novu duhovnu zbilju – zemljopisno, simbolično i pomalo melodramatično – locira crnica, zacijelo iskopana u njegovu slavonskobrodskom vrtu i, kao nekakva zimnica, ustakljena pričuva male snage, zatvorena u karakterističnu „dunstflašu“. No crnica je uvijek samo zemlja i bez obzira na to gdje je iskopana, nema lokalni miris, pa ta zemlja, celofanom i crvenom gumicom zatvorena u staklenku, šeremetovoj priči daje širi, svehrvatski, ali i općenitiji kontekst i značaj.
No iako je ugodno „voljeti melankoliju“, euklidovska geometrija – majka svake gradnje – na čijim su načelima stvoreni šeremetovi blokovi uživanja u melankoliji, snažno sugerira potrebu kataraktičkog otrežnjenja – novog konstrukta – ponovna dinamiziranja, uspostve starog reda i čulnosti u kaos koji šeremet tako smireno dotiče. Kako se ponovno emancipirati, doći do slobode i zatomljene snage? Kroz igru? Ludizam? Ponovnim razbuđivanjem Erosa u sebi, koji je ovdje – ružičastim prezervativom i sniježnobijelim ručnikom-prostirkom – kao mogućnost – posebice i najotvorenije, teatralno, čak i groteskno apostrofiran?
Ivica Župan
ŽIVOTOPIS
Ivan Šeremet rođen je 1952. godine u Erdeviku. Živi u Slavonskom Brodu.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1972. Slavonski Brod, Muzej Brodskog posavlja (Erkman, Rašić, šeremet) 1985. Slavonski Brod, Salon Becić 1987. Slavonski Brod, Salon Becić 1989. Zagreb, Galerija VN 1990. Zagreb, Galerija PM 1991. Slavonski Brod, Caffe bar Port Artur 1992. Podcrkavlje, Župni dvor Slavonski Brod, Muzej Brodskog posavlja 1995. Požega, Galerija Hajdarović 1996. Zagreb, Galerija Zvonimir Požega, Galerija Hajdarović 1997. Dubrovnik, Galerija Otok Poreč, Narodno sveučilište 1998. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević
GRUPNE IZLOŽBE
1981. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti, Biennale Slavonaca 1982. Slavonski Brod, Salon Becić, Brodski likovni krug 1983. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti, Biennale Slavonaca 1984. Zagreb, Umjetnički paviljon, XIV Salon mladih 1985. Rijeka, Moderna galerija, XIII Biennale mladih Osijek, Galerija likovnih umjetnosti, Biennale Slavonaca 1986. Zagreb, Moderna galerija, XVIII Salon mladih 1987. Rijeka, Moderna galerija, XIV Biennale mladih 1989. Split, Palača Milesi, Splitsko art ljeto Herceg Novi, Hercegnovski salon 1994. Zagreb, XXIX Zagrebački salon 1997. Vinkovci, Slavonski biennale Poreč, Porečki annale Zagreb, Triennale kiparstva
NAGRADE
1997. Ex Aequo,Vinkovci, XV Slavonski biennale
