Percepcija transformacije vidljive stvarnosti jedan je od elemenata koji se izravno dotiču ciklusa fotografija Pokriveno/Covered Jasenka Rasola. Snimljene tijekom proteklih šest godina, iskaz su o suvremenom društvu, autorskom procesu uočavanja i izražavanja ideje te opservacije kao središnje teme suvremene kulture.
Strukturirajući proces gledanja od makro-svijeta prema mikro-situaciji, Jasenko Rasol na javnim mjestima snima predmete skrivenih sadržaja prekrivene ceradama i plastičnim folijama, koji iz raznih razloga nisu dostupni pogledu. Građevinski materijal, stvari zaboravljene nakon neke privremene urbane intervencije, kojekakve pomoćne radne površine te drugi neznani sadržaji na svojevrstan način ugrožavaju postojeću organiziranost prostorne cjeline, upućujući na očitavanje drugih njenih datosti.
Postupci pokrivanja legitimne su reakcije na zatečeni sadržaj prostora kojeg se ne želi dodatno opteretiti. Jednostavna mimikrija ne funkcionira prema idealnom, zamišljenom predlošku, pa se Rasolov ciklus fotografija čini kao proces osvještavanja prolaznosti oblika – assemblagea uzaludnosti koje ugrožavaju atmosferske prilike i tijek vremena. Asocijativnost povezana sa snimljenim intervencijama je neminovna, jer autora jednako kao i većinu gledatelja zanimaju neprepoznatljivi sadržaji te razlozi zbog kojih se pogledi drugih smatraju nepotrebnima, čak neželjenima. Sam autor odriče se estetske vrijednosti fotografija ovoga ciklusa, upozoravajući na privremenost odnosa između pokrivenih sadržaja te konteksta prostora u koji su smješteni. Pokriveno na simboličkoj razini može odražavati stanje stvari, privatno, lokalno kao i globalno. Gledatelji zajedno s autorom postaju svjedoci ljudskih akcija (i reakcija) što su se odvijale u usamljenim okolišima, odnosno mjestima određenima okolnim povijesnim zdanjima i njihovim sadržajima. U Rasolovim fotografijama nepretencionih, svakodnevnih stanja prekriveni predmeti, kolikogod bili središtem njegove pozornosti, ne postaju automatski izvorom specifičnog sadržaja. Atmosfera prikaza posreduje preostatke nečije aktivnosti, pružajući utisak ulaženja u prostore priređene isključivo za one koji žele gledati i spoznati cjelinu u svim njenim dijelovima. Ništa nije konačno, svatko ima pravo na osobne zaključke. Koji su isto tako privremeni, obzirom da su pokriveni sadržaji vremenom promijenili mjesta, ugradivši se u vidljivu stvarnost. Suvremena kultura medija često puta ne računa na autentične postupke, već stereotipe i ponavljanja. Sumnja u ono što nismo u prilici vidjeti upućuje na ponavljanje postupka – pri čemu pomaže snimanje kamerom koja viđeno preoblikuje u autorsku intervenciju, proces koji uključuje percepciju i reprezentaciju. Na takav način zasnovano autorsko iskustvo u povijesnom kontekstu promatra se kao polazna točka fotografske refleksije, kontrolirane i disciplinirane strategije gledanja. Rasolova je uloga u tom slijedu konstitutivna, obzirom da prihvaća uočene uvjete prikazujući ih onakvima kakvi jesu, omogućujući nam usmjeravanje pozornosti na detalje koji ne teže rekonstrukciji cjeline.
Sandra Križić Roban