slike?
Fotografirajući odraze posjetitelja kroz staklenu stjenku na otvorenjima izložbi u Galeriji Miroslav Kraljević, na prvi pogled se čini da Jasminka Končić slijedi naputke starog filozofa o umjetnosti kao tek pukom oponašanju nečitkih odraza zbilje. Fotografirane odraze zatim postavlja na zidove te iste galerije, nazivajući izložene objekte slikama, ne fotografijama, ostvarujući ambiciju da, bez mukotrpnog obvladavanja slikarskim medijem, ipak načini izložbu slika. U procesu nastanka rada ta izložba slika postaje još i izložbom ‘baroknih’ slika. Naizgled nemoguć zadatak -kako danas naslikati sasvim novu baroknu sliku koja ne bi bila kopija? Sličnost između Jasminke Končić i Pierrea Menarda, ‘pisca don Quijotea’, više je nego očita. Paradoks izlaganja novih baroknih djela autorica dodatno naglašava lažiranjem čitavog postupka. Slike izlaže u „krivome“mediju (fotografiji) i na „krivome“mjestu (u galeriji za suvremenu umjetnost). Činjenica da su fotografije otisnute na platnu kako bi bile što sličnije slici, samo eksplicira njihovu artificijelnost.
Pokušaj prenošenja stare barokne teme ili kompozicije u novi medij rezultira njihovim rascjepljivanjem. Ukoliko izložena djela čitamo kao fotografije, možemo ih shvatiti kao dokument događaja koji se uistinu zbio i u njima prepoznati siluete stvarnih ljudi. Ako ih pak čitamo kao slike, u njima ćemo vidjeti siluete koje oponašaju naslikane figure svetaca, ili barokne portrete. Groteskne aveti rascijepljenih ličnosti fragmentirane su u staklu -svetica sa svjetlosnom aureolom stoji pored križa koji je ujedno i rešetka staklenog zida galerije. Tipični barokni chiaroscuro također je transformiran: žuta svjetlost u digitalnoj obradi dobiva crvenkasti ton, što pridonosi izvještačenoj atmosferi na ionako već maniristički ambivalentnim slikama.
Zlatni ‘barokni’ okviri i bordo boja zidova također upućuju na dvojaku interpretaciju izloženoga. Oni čine kontekst slika i upućuju na čitanje u baroknom ključu, istovremeno upozoravajući na nemogućnost postavljanja autentične ‘barokne’ izložbe. Na svakoj autentičnoj baroknoj slici okvir je uvijek samo okvir, no izložen u galeriji za suvremenu umjetnost, on postaje izloženo djelo, baš kao i slika koju uokviruje. Pretvaranjem okvira u fikciju dolazi do pomicanja granica slike i proširivanja njihovog značenja. Analogno tomu, barok kao kategorija stila, koja uokviruje i interpretira konkretne artefakte, ovdje se izlaže kao da je sama po sebi umjetničko djelo. Tako galerija (zidovi, sve što je na njima, osvjetljenje) postaje prostor izmišljanja, dozvoljenog laganja, karakterističnog za fikciju. Granica ontološkog okvira, koji taj prostor izmišljanja dijeli od područja onoga što se smatra realnim, jest stakleni zid galerije. Izložene fotografije bilježe prekoračivanje te staklene metaforične granice, odnosno preklapanje oba prostora koji su njome odijeljeni. Autorica izvana fotografira ljude u unutrašnjosti galerije, kao i one izvan galerijskog prostora, a svi su posredovani staklom kao hibridnim prostorom u kojem se pretapaju odrazi, s pogledom u dubinu.
Prepoznavanjem svojega odraza, osoba koja se promatra pristaje na rascjepljivanje ličnosti – posljedicu prihvaćanja paradoksa zrcala. Gledajući sebe tamo gdje nije, u iluziji prostora, ona uspijeva rekonstruirati svoj realni položaj, pritom se susrećući s vlastitim pogledom, usmjerenim iz virtualnog prostora, putem kojega otkriva svoje istovremeno odsustvo s mjesta na kojemu se nalazi. Jednako tako posjetitelji, ulaskom u galeriju, pristaju na „kao da“fikciju – iluziju koja, umjetničkim postupkom analognim postupku zrcaljenja i umnažanjem razina realnosti, proizvodi udvajanje identiteta posjetitelja i omogućava im da se odražavaju kao ovjekovječene figure u nekoj baroknoj slici. Na otvorenju izložbe Jasminke Končić u Galeriji Miroslav Kraljević posjetitelji su iznova uvučeni u situaciju koja odražava sam proces nastanka izložbe. Njihova lica odražavaju se opet u staklu i u praznim pločicama ispod slika, dok u njima pokušavaju pročitati nazive kojih nema. Opet nesvjesni svoje uloge, oni ponavljaju unaprijed zadanu priču, već prikazanu na slikama koje su došli vidjeti. Stvarna situacija, sa isto tako stvarnim ljudima, time postaje odraz izloženih umjetničkih djela.
Ana Kršinić-Lozica
Parallel Reality – 3 x digitalna fotografija / print na platnu, pozlaćeni okvir, 120 x 160 cm – 4 x digitalna fotografija / print na platnu, pozlaćeni okvir, 31 x 36 cm – 1 x digitalna fotografija / print na platnu, pozlaćeni okvir, 26 x 16 cm – 2 x digitalna fotografija / print na platnu, pozlaćeni okvir, 120 x 90 cm
Postav: Ivana Bago i Jasminka Končić
Oblikovanje rasvjete: Saša Fistrić Tehnički postav: Vlado Begić
Fotografija: Boris Cvjetanović
Tekst: Ana Kršinić-Lozica
Zahvale: Željko Badurina, Ivana Bago, Martina Barić, Fis, Siniša Hajdaš-Dončić, Ivo, Koko, Koraljka, Ivan Lamot, Antonia Majača, Atelier Marković, Digital Print Studio, Želimir Poznanović, Nina Katarina Simončić, Mladen široki Realizacija izložbe potpomognuta je od strane Krapinsko-zagorske županije
Jasminka Končić rođena je 09.09.1973. u Zagrebu. Diplomirala je grafiku 1997. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava šuteja. Radi kao asistentica na Zavodu za dizajn i projektiranje tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, kod profesora Ante Tonči Vladislavića. 1996. – suosnivačica grupe studenata ALU „Daklelososi“ 1997. – vodi likovne radionice u sklopu izložbe Kartografi, MSU, Zagreb 1997.-2005. – bavi se pedagoškim radom (predavala likovnu umjetnost u Gimnaziji A. G. Matoš u Samoboru i likovnu kulturu u O. š. Veliko Trgovišće) 1998. – članica organizacijskog odbora 25. Salona mladih 2002 -asistentica kostimografije u predstavi Romansa o tri ljubavi, HNK, Varaždin 2005. autorica nagrade ‘‘Fashion lizard’’, Zadar 2005. – članica kulturnog vijeća KZ županije
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2004 Obračun s Egom, Galerija Matice Hrvatske, Zagreb 2004 Obračun s Egom, Multimedijalni centar KUGLANA2, Koprivnica 2003 Daydreaming, Galerija SC Zagreb 2000 Čitače u galerije, Galerija VN, Zagreb 1997 B. Končić-Badurina, J. Končić, Ž. Badurina, Galerija SC, Zagreb 1996 Retrospektiva 95/96, GJURO II, Zagreb 1995 B. Končić, J. Končić, M. Drempetić-Hanžić, Zabok
SKUPNE IZLOŽBE:
2004 BAD ART, Galerija VN, Zagreb Apsolutno BAROK, HDLU, Varaždin 2003 cinemania/c/, Galerija ULUPUH, Zagreb VIII. hrvatski trijenale kiparstva, Gliptoteka, Zagreb 4. međunarodna izložba EX-LIBRIS Čovjek i riba 2002 BREAK21, Ljubljana, Slovenija cinemania©, Galerija multimedijalnog centra LUKA, Pula 2001 Diptih, intervencija u prostoru Kaptol centra, Zagreb Preživjeli Daklelososi, Galerija Tituš, Zagreb 1999 Bijenale malog formata, Split Triennale malog formata, Prag Igre/games, 2. svjetske vojne igre, Zagreb 1998 Daklelososi, Galerija Matice Hrvatske, Zagreb 1. hrvatski trijenale akvarela alternativa 1997 , u klasi prof. šuteja, Galerija SC, Zagreb Pasionska baština, Klovićevi dvori, Zagreb Izložba studenata ALU-Zagreb, Gemeindeneum der Kirche st. Lukas, Graz, Austria 1996 Igre i strukture, Galerija Galženica, Velika Gorica, 24. Salon mladih, HDLU, Zagreb Božićna izložba, Galerija šovagović, Zagreb 1995 Metković ‘95, Metković
ŽIRIRANI PROJEKTI
1997 Kako je moda ušla u galerije, Galerija Gradska, Zagreb Biennale mladih, Rijeka Fashion news, Rijeka/Opatija BREAK21, Ljubljana, Slovenia 1996 24. Salon mladih, HDLU, Zagreb 31. Zagrebački salon, Klovićevi dvori, Zagreb
NAGRADE I PRIZNANJA: 1997 Posebno priznanje žirija na „Fashion news“u Rijeci i Opatiji Kontakt Družilovec 72, 49214 Veliko Trgovišće, Hrvatska e-mail: jasminka.koncic@kr.htnet.hr gsm: +385 98 685 105
