Jelena Perić: Skriveni crteži ili o elektromagnetizmu

Pri organizaciji izlozbe Jelena Perić zahtijevala je zimski termin odrzavanja kojeg inace vecina umjetnika ne zeli. Naglasena bjelina Galerije Miroslav Kraljevic nije joj dovoljna. Nagodili smo se za veljacu, u nadi da ce do tada sve biti prekriveno snijegom koji sredinom sijecnja jos nije pao. Obiljezja snjeznog prekrivaca, bar onih prvih sati njegovog gradskog postojanja: iskricava bjelina, difuzno odbijanje svjetlosti, zatomljenost zvuka, mekoca i prodorna svjezina udisaja; po autoricinom su misljenju oznake okruzenja koje najvise pogoduje potpunoj percepciji predstavljenih crteza. Neuobicajena usredotocenost na atmosferske uvjete izlozbe koja se postavlja o zidove galerije ne moze biti slucajna. Navedene kvalitete tek palog snijega prenose se nekim psihickim mehanizmom iz podrucja estetike u nostalgicnu, pomalo bajkovitu predodzbu „jedinog pravog zimskog ugodjaja“, koja u duhovnom oku, za razliku od njegove krute realnosti, priziva toplinu doma, praznike, tragove skija u snijegu, ispunjujucu potpunost zimskog sna… Ako se autoricine zelje ostvare, za trajanja njene izlozbe bit cemo zameteni, a „Skriveni crtezi“ bit ce tajanstveniji za jos jedan veo. Vidjet ce ih manje posjetitelja, a veza elektromagnetizma i Jelene Peric ostat ce neotkrivena.   

Na prvi pogled 14 skrivenih crteza logicno se uklapa u autoricinu minimalisticku varijantu apstraktne geometrije. Prateci izlozbe navikli smo povezivati njene slike u cjeline. Prostor Galerije Miroslav Kraljevic po sebi je iznimno podatan, gotovo plastican u svojoj potenciji da se podvrgne snazi svakog jasno definiranog ciklusa. „Skriveni crtezi“ izvedeni su na identicnim, tvornickim formatima crnog indigo papira, dimenzija 29 x 21 cm. Pravilno rasporedjeni u niz, oni postaju crne cezure friza koji, kroz interakciju sa bjelinom galerije, gledatelju namece osjecaj da stoji usred oprostorene slike. Prizeljkivana, pak, interakcija sa snjeznom bjelinom vanjskog prostora, koju izlog galerije omogucuje, upucuje na autoricin nagon da sadrzaj crteza pruzi na uvid, sto u gotovo klasicnoj maniri zapretene potrebe za ispovjedi, nadilazi uobicajeno izlaganje. Formalno se ovdje pocinje preplitati sa psihickim.   Indigo je publici okrenut svojim osjetljivim i zato staklom zasticenim licem. Zbog zrcaljenja sve sto se u njemu vidi promatracevo je vlastito lice. Lice na licu. Strpljivi, radoznali i oni koji vjeruju da uvijek postoji vise, uspjet ce iz velike blizine i pod nekim pronadjenim kutem vidjeti crteze. Crtezi su tek crni trag na crnoj povrsini indiga, ulegnuce strukture – ono sto se u vanjskoj, snjeznobijeloj varijanti dogodi kad skije predju preko ravne, prsicem prekrivene povrsine. Pronadjeni trag probudit ce istrazivacke instinkte. Daljnje gledanje obuhvatit ce cjelinu crteza prepoznavanjem simbola, jednostavnih rekvizita, pruzanja silnica, polova…Kad svi crtezi budu razotkriveni uocit ce se njihova tematska i stilska povezanost. Nakon uocavanja crnih crteza, vec otvoren igri otkrivanja, gledatelj ce se na povratku suociti s bijelim tragovima koje je u snijeg utisnuo prilikom dolaska.   

Od kuda ovaj iznenadan, ma koliko diskretan i shematiziran, odmak Jelene Peric u svijet predstavljackog?   

Formalno, tehnicko, simbolicko i podsvjesno gusto je isprepleteno u naizgled jednostavnoj i spontanoj zamisli ovog ciklusa. U kuci je pronadjen neiskoristeni indigo-papir s funkcijom precrtavanja, po kojoj je on uvijek sredstvo, a nikad cilj. Zasto ne prenijeti crtez preko matricnog papira u njegovu meku, masnu povrsinu? Zasto ne napraviti jednu malu zivotnu inverziju zbog kakve inace ljudi umjesto fizicara postaju umjetnici? Zasto vani ne propustiti malo onog drugog, prikrivenog pola koji kroz stalnost naboja hrani onaj poznati, javni i u jednom trenutku izabrani Ja?   

Koliko svjetlosti baciti na svoje preispitivanje i koliko transparentnu podlogu za njega izabrati?

I umjetnik i promatrac u djelu zrcale sebe: prvi stvarajuci, drugi gledajuci, a oboje uzivljavanjem. Tumaciti tragove umijece je poistovjecivanja koje se uci dugotrajnim iscitavanjem. Svaki pristup i sve tehnike ove izlozbe udvojeni su. Vode i odvracaju istovremeno. O nekima smo vec govorili. Staklo stiti crteze jer su oni tek njezni poremecaj strukture osnove, kojima bi svaki dodatni potez oduzeo smisao. Zrcalnost istovremeno otezava iscitavanje crteza i upucuje gledatelja na njega sama jer u staklu najjasnije vidi svoj odraz. Udvajanje „slike“ odvraca ga i od pitanja zasto uopce jedna umjetnica kopira uvecane rudimentarne sheme djecijeg elektro-laboratorija. Staklo stiti i crtez i njegovog tvorca. Udvostrucenje njegove funkcije cini ga neizostavnim dijelom onoga sto tvori carobnu cjelinu umjetnickog djela, kao sto je inverzna upotreba izdigla indigo papir od sredstva do protagonista iste cjeline.   

„Skriveni crtezi“ se zbog teskog iscitavanja crnog na crnom najprije percipiraju kao apstraktne povrsine, a tek ih uporno zagledanje otkriva kao crteze. Nastavljajuci svoju maniru sto manje nazocnosti autora u slikarskoj tvari, ruka Jelene Peric mehanicki slijedi linije uvecanog predloska, indirektno utiruci tragove u industrijski pripremljen i formatiran pigment. Istovremeno apstraktni i konkretni, mehanicki i konceptualni, skrivajuci i otkrivajuci, crtezi se od jednog malog i irelevantnog ishodisnog priznanja razvijaju u slozenu i dobro orkestriranu igru koja pitanjem uzvraca onom tko se u odrazu ogleda.

Branko Franceschi

ŽIVOTOPIS

Jelena Perić rođena je 19. 3. 1962. u Sankt Petersburgu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1984. godine. Od 1984. do 1986. godine suradnikom je Slikarske majstorske radionice HAZU u Zagrebu. Zivi i radi u Zagrebu.   

SAMOSTALNE IZLOŽBE

1988. Zagreb, Galerija Studentskog centra  1989. Zagreb, Galerija PM, Subotica, Nepsinhaz  1990. Beograd, Galerija Doma omladine (Peric, Jerkovic)  1991. Zagreb, Galerija PM (Peric, Jerkovic)   Zagreb, Moderna vremena (Peric, Jerkovic)   1992. Zagreb, MM centar (Peric, Jerkovic)  1993. Zagreb, Galerija Beck  1994. Zagreb, Studio muzeja suvremene umjetnosti  Dubrovnik, Galerija Kovacka 3 (Peric, Jerkovic)   1995. Zagreb, Galerija Beck (Peric, Jerkovic)   Zagreb, Galerija Europskog doma  1997. Zagreb, Galerija Beck  1998. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljevic.