Otvorenje izložbe: 30.6.2017. u 20 h
Quote club (čitalačka grupa): 7.7.
Razgovor s Brighamom Bakerom: 14.7.
Kulturfolger kaže da: igranju referencama, aproprijaciji, tekstu, slici, znanosti, bogovima, mitovima…odolijeva linearnim konceptima povijesti, evolucije, ekologije, pretapa ideje i kolažira vrijeme. Kulturfolger se zalaže za neizvjesno, nejasno i neodređeno, odlazi od želje za traženjem istina i traži mogućnost sumnje. Kulturfolger je work in progress.
Između znanstvenog i poetičnog, Kulturfolger koristi filozofiju, znanost, art i internet kao alate promišljanja. Kulturfoger pita: kako se ne izgubiti u entropiji generičkog razumijevanja prirode, kako uopće promatrati kulturu?
Što je kuriranje (u 21.stoljeću)? U vremenu beskonačnosti informacija, mnoštva identiteta, glasova i stavova – kako promatrati svijet, prirodu, kulturu, a ne poništiti bogatstvo kuriranjem? Možda je kroz spektar, kroz paralelizam, kroz heterogenu eksploziju, moguće prihvatiti beskonačnu raznolikost bivanja. Svijet koji je istodobno prirodan i umjetan, nadmeće se s tehnološkim i znanstvenim inovacijama, traži bogove i mitove. Ovo je naš prirodni svijet u kojem volimo UMJETNOst.
Odbacimo ideju da je priroda inherentno neadekvatna, bez vrijednosti i značenja, i da joj je potrebna kultura kao dopuna. Nema izvanjske prirode iz koje moguće djelovati. Stvarajmo “činove prirode” koji ne smanjuju kulturu prirodi. Zašto ne bismo razumjeli kulturu kao nešto što priroda radi?
***
Svaki mjesec, nova tema, novi rad. Tko sudjeluje u dijalogu, tko želi potpisati pravila igre? Umjetnik, kustos, publika, Lukrecije, Serres? Svi imaju pravo glasa, u fugi nazvanoj NOISE. Tema srpnja – buka: kakofonija, konstanta, druga-i, parazit koji nas napada i onaj koji želimo uhvatiti, utjeloviti ili iskorištavati… buka je svojevrsni dosljedni kaos, koji je uvijek prisutan (Serres).
Od Serresove buke, preko instrumenata za kalibraciju riječnog toka, do Lukrecija. Postavimo Brighama Bakera u čudnovati kontekst – indeksirajmo ga kroz Lukrecija i Serresa, iz antike do danas, u vrtlog materije svemira koji čini neizmjeran broj atoma što se nasumce kreću kroz prostor, poput prašine koja se pod sunčevim zrakama sudara, spaja, formira složene strukture, te ponovo razdvaja u neprestanom procesu stvaranja i razaranja.
Lukrecije nam poklanja klinamen, koji se odnosi na krivulju i skretanje nebeskih konfiguracija; sve do luka sunca i nepredvidljivog gibanja atoma koji se kreću i sudaraju u univerzumu. Inklinacija, deklinacija, statue. Lukrecije nam poklanja fiziku prije fizike.
Vječno gibanje prirode, a gdje su onda trenutci stasisa, kontemplacije?
Uviđamo da vrijeme ne teče samo duž linije… ili ravnine, nego kroz točke zastajanja, pukotine, ušća, munjevite putanje, akceleracije, raspore, šupljine, a sve to nasumice… Vrijeme protječe na vrlo turbulentan i kaotičan način; ono kapa, filtrira, odvodi, ispušta, ispire, curi. Kroz Serresa vidimo kako se kaos i perkolacija prepliću.
Možemo li u rotirajućim riječnim mašinama Brighama Bakera (Reworking Alluvium) pronaći tragove klinamena? Ili svemir koji nastaje u muljevitoj turbulenciji gdje se materija, oblici, sedimenti prirodnog i kulturalnog podrijetla zajedno talože, preslaguju; njihove munjevite putanje zaglušuju prostor galerije.
Kako dakle nastaniti dramatičan prag između prirode i umjetnosti, kontrole i nepredvidljivosti, arhitekture i slučajnog događaja, napetosti između kompozicije i improvizacije, ideje o rezultatima i poticaju slobodnog zvuka? Kako slušati buku? How to play with noise?
Kulturfolger, lipanj, 2017.
