Povijest kao kategorija ljudske egzistencije, piše Hannah Arendt u knjizi “Between Past and Future”, starija je od pisane riječi. Njezini počeci, ne s povijesnog, već s poetičkog stanovišta, leže u trenutku u kojem je Odisej, na dvoru feničkog kralja, svjedočio priči o vlastitim zgodama i nevoljama, priči o vlastitom životu koji je tada postao ‘stvar’ odvojena od njega samog, ‘objekt’ predstavljen drugima. Drugim riječima, trenutak je to u kojemu je povijest prvi put simbolički objektivizirana, pretvorena u činjenice koje se potvrđuju i dodatno utvrđuju, uvijek iznova, svakim novim činom pričanja, tj. prezentiranja. Naš doživljaj mjesta, lokaliteta, toposa neodvojiv je od našeg saznanja o njegovoj povijesti. Prostorna prisutnost mjesta proizvod je mnoštva makro i mikro povijesti, manje ili više uočljivih. Međutim, unatoč dihotomiji koja se stvara između kategorija mjesta (kao materijalnog, vidljivog elementa) i vremena, tj. povijesti (odnosno, nematerijalnosti i fizičke neuhvatljivosti vremena), obje se te kategorije međusobno isprepliću; niti je prostor statičan, niti je vrijeme linearno. ‘Ovdje’ se ne može odvojiti od ‘sada’; njegova prošlost i budućnost nisu dohvatljivi. Ili, kako bi to rekla Doreen Massey, ‘ovdje’ je mjesto našeg susreta, i onoga od čega se taj susret sastoji. Ovdje je, dakle, uvijek ‘ovdje i sada’; kad ‘sada’ više ne bude ‘sada’, ‘ovdje’ više također neće biti isto.
Izložba Lise Harlev “What I Know About the Past” nastala je na temelju umjetničinog rezidencijalnog boravka u Zagrebu tijekom veljače ove godine. Koristeći se Zagrebom kao locusom s vlastitom specifičnom poviješću, umjetnica je pratila na koji su način danas vidljivi tragovi te povijesti, ali i njezina unaprijed stvorena očekivanja, oblikovali iskustvo upoznavanja grada. Na drvenim panoima Harlev vrlo izravno artikulira niz izjava i pitanja o našem doživljaju povijesti, o istinitosti povijesti, o nostalgiji, i naposljetku, o našoj univerzalnoj potrebi za prošlošću. Pozadinski grafički elementi istovremeno stvaraju niz asocijacija – od određenog bezvremenskog karaktera jednostavih geometrijskih oblika, preko aluzija na grafički dizajn pedesetih godina prošlog stoljeća, pa do reminiscencije na znakovne sustave korištene na informativnim tablama postavljenim na mjestima od ‘povijesne važnosti’. Oba elementa, tekstualni i grafički, stvaraju tako jedan sasvim novi konktekst dvoznačnosti – na vizulano vrlo jednostavan, poznat i prepoznatljiv način predstavljen je vrlo subjektivan doživljaj povijesti, vremena i mjesta.
Jelena Pašić, kustosica izložbe
Reference:
Arendt, H. Between Past and Future. London: Penguin Books, 2006: 39.
Massey, D. For Space. London: SAGE Publications, 2007: 139.
Lise Harlev (r. 1973.), danska umjetnica s prebivalištem u Berlinu, studirala je na Städelschule u Frankfurtu na Maini i danskoj Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Kopenhagenu. Radovi su joj bili izlagani na brojnim izložbama, uključujući i sljedeće: Manifesta 4 (Frankfurt am Main, 2002.), Something no one else has, Liljevalchs Konsthall (Stockholm, 2003.), Momenum (Moss, 2004.), I don’t always agree, Galleria Maze (Torino, 2005.), This Land is My Land, Kunsthalle Nürnberg (Nürnberg, 2006.), I (Ich) / Performative Ontology, Secession (Beč, 2006.), You Won’t Feel a Thing, Wyspa Institute of Art (Gdansk, 2007.), Terms of Use, Centro Cultural Montehermoso (Vitoria, 2008.), Translation Paradoxes and Misunderstandings, Shedhalle (Zürich, 2008.), Liquid Frontiers, Tri Postal (Lille, 2009.), Monument to Transformation, Centre for Visual Introspection (Bucharest, 2009.) i Watchmen, Liars and Dreamers, Frac Ile-de-France/ Le Plateau (Paris, 2010.).
Izložbu su omogućili: Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Danish Arts Council Committee for International Visual Arts.
Vrijeme trajanja: 28.04. – 14.05.2011.
