Neki slikari svoje poimanje realiteta izražavaju pomoću takozvane re-prezentacije. Oni drugi izražavaju svoje osjećaje ili stav apstrahiranjem njegove doslovne forme. Postoje i oni koji spajaju ova dva pristupa. Ono što je vjerovatno najzanimljivije u radovima Jamesa Juetta upravo je maštovita razuzdanost posredstvom koje on predstavlja kroz apstrakciju i apstrahira kroz re-prezentaciju. Kratkim potezom ruke on uvećava ono već poznato i obuhvaća tajanstveno. Ne koketira samo s labavim parametrima između realizma i impresije, već zapravo plete zamršenu, ironičnu, premda nikad ciničnu fantazmagoriju svijeta kakvog ga mi doživljavamo. Juett koristi ono uvijek promjenljivo tkanje davnih uspomena, isprekidano poznatim predmetima. Istražuje i stvara tako da pažljivo odabrane elemente rastvara i rasteže kroz društveni, seksualni i psihološki kontekst kako bi otkrio njihove skrivene osobnosti i alter ego. Uživjeti se u slike Jamesa Juetta zahtijeva svjesno odbacivanje djetinje ovisnosti o iluzijama, površne logike i vizualnog jezika koje ona koristi da bi nas pokorila.
PREDGOVOR: Nicholas Klein ESEJ
Moj rad je subjektivan. Koristim se mogućnostima slikarstva kako bih realnost pretvorio u fikciju, te ponudio vlastiti odjek osjećaja ljudskog postojanja. Slike ove izložbe nisu izravno narativne. Suprotnosti su činjenice stvarnog života, a mene zanima carstvo subjektivnosti. Što se tiče slikarske strane ovog ciklusa, moju tehniku i stil definiraju brzina pokreta kistom, vodoravnim i okomitim potezima koji stvaraju djelo. Gledatelj je taj koji skenira površinu mojih slika, traži prizore koji ga navode, pronalazi ono isprva neprimjetno te se sa mnom intimizira. Crteži imaju veliki udio u mom proizvodnom procesu. Ideje crpim izravno iz dnevnih iskustava. Međutim, konačno djelo utemeljeno je na intimnom osjećanju mojih ranih crteža. Rani portretni crteži (1978-1982) imaju nešto izuzetno lijepo i sleđeno. Noviji crteži (1995-1997) uvelike pridonose razumijevanju tema koje slikam, suprotstavljanje umjetnosti i prirode produktu i kapitalizmu jedna je od najsvježijih. Njen život „uhvaćen“ je tehnikom ugljena, vodene boje, tinte ili mekog pastela. Vrijedi ostaviti crteže i kao finalnu umjetničku formu, a ne ih uvijek razvijati u sliku. Slika „TV Guide“, 1998. inspirirana je dobro poznatim BBC-evim programom za djecu pod imenom „Plavi Petar“. Niz predmeta izoliranih u prostoru studija sa nama dijele samotnost prohujalog dvadesetog stoljeća. Figure nalik bogovima naslikane na stropu označavaju visoku razinu kulture televizijskog medija. Pogled na unutrašnjost Dodoa i kamermana doima se zaustavljenim u vremenu ističući njihovo pripadanje prošlosti. U „Race Into Space“, 1999. gola kupačica u ležaljci dominira morskim pejzažem Brightona u Engleskoj. Potpuno je opuštena, nesvjesna događaja koji je okružuju. Njihov čitav niz kroz fine detalje odnosi se na pokušaje ljudskog roda da nadvlada gravitaciju i krene put Sunca ili Mjeseca. Bijeg je ono esencijalno u ovoj slici, Ikar i spuštanje letjelice Apollo prkose neduhovnom životu plaže. Ono čemu je Ikar težio, dvadeseto je stoljeće, naravno, ostvarilo. Paradoks je u tome da oni u samodopadnom spokoju plaže u neku ruku uspijevaju pobjeći bez napora letenja. Na slici „Polo Mint“, 1999. pogled na Washington, glavni grad SAD-a, presječen je snagom i neumjerenošću luksuznog automobila, hibridom Mercedes Benza i Rolls Roycea. Likovi iz unutrašnjosti auta su ili usnuli ili mrtvi ili se odmaraju. Njihov zaborav potiče našu percepciju moći i snage koja upravlja ekonomijm, jer mi vidimo ono čega oni nisu svjesni. S naše točke gledišta vidi se impresivan urbanistički plan i nacrt zgrada glavnog grada, a uvećani vijak i matica simboliziraju industrijsku velesilu koja plodove kapitalizma pruža na raspolaganje konzumentu – sada usnulom, mrtvom ili za odmora. „Ever-Ready“, 1999. tiče se mog prvog hrvatskog iskustva od prije godinu dana. Prirodna životna snaga može se mjeriti s voltima jedne tranzistorske baterije ili s vjetrom uhvaćenim jedrima. Svjetionik (kojeg sam vidio u Zadru) nezavisan je putokaz, a sve stvari takvog tipa prkose besmislu sve dok imaju bilo kakvu snagu. Kao sve ostale stvari koje djeluju priroda će se jednostavno razgraditi – svaka je energija prelazna. Kao što je ljudsko tijelo otok, glava koju sam prikazao izolirana je u propadanju, okružena vodom i nebom. Ako je tijelo fizički otok, tada je glava glavni grad i ideja nacionalnog identiteta. Budući su po svojoj prirodi organski, predstavio sam ih disperzivnim prelazima čistog pigmenta suprotstavljenim jasno izvedenim predmetima, ostavštinom ljudske kulture. Naslikao sam i niz pojava o kojima ću tek u budućnosti razmišljati. Bježanje od svakodnevnice u društvu drugih tema je slike „Hagen-Daz“, 1998. Osnova joj je moja skica opere Covent Garden, a prikazuje manifestacije potrošnje i dekadencije te mračna promišljanja. Kao i s drugim slikama mi gledatelji doživljavamo stvarnost i dijelimo fantaziju. Izdvajajući pojedinca u stanju borbe-umora-uzorka susrećemo njegovu usamljenost u udobnosti šutljive većine. Njegova vizija velikog plavog dječaka na pozornici ulazi u našu psihu. „Fairy Liquid“, 1998. Usnula glava opušteno sanja okružena kartonskom kutijom koja lebdi ispred mora kopiranog sa francuske soljenke. Jedna uvećana beba u trku kopirana je s engleskog deterdženta za pranje suđa. Pored glave poredani su bomboni Allsorts spremni za konzumaciju. Dvije gole djevojke mirno sjede zaokupljene svojom stvarnošću uprkos općoj nelagodi uslijed nasilja koje se dogodilo i ponovo će se dogoditi, a Fairy Liquidova beba brzo bježi na lijevo. „Mars A Day“, 1999. Ključna komponenta ovog djela je destruktivna organizacija prostora koja omogućuje supostojanje različitih vizualnih resursa i prizora koji zajedno postoje na obalama rijeke Temze u Londonu. Kao i ostala moja djela, omogućuje nam uvid u jedan ljudski trenutak zaustavljen u vremenu, okružen događajima koje tumačimo kao definiciju njegove budućnosti. Natmuren dječak, opasni mišićavi igrači ragbija uz jedan stari ratni brod (prošlost i budućnost) označavaju dječakovo nasljeđe za budućnost. Njihov međusobni odnos je ciničan. Naslov slike nadahnut je reklamnim sloganom za energetsku čokoladicu Mars – „Mars dnevno pomaže u odmoru i igri“. Moji crteži istražuju unutarnji i vanjski svijet kroz sličnost sa nama. „Romantic Male Boozer“, 1995. Naslonjeni na rub šanka dva muškarca u zajedništvu pronalaze svoje unutarnje postojanje. Svuda oko njih je priroda, dok je njihova vlastita izgubljena, čak i prirodnost njihovog odnosa. „Wheel of Consumption“, 1995. Uspon i pad kupovne moći nije nikakva novost. Komoditet je poriv kockarskog naboja, znamenke skaču prema nebu istovremeno se okušavajući u igri. Sudbina određuje tko će prvi prizemljiti, ali na mojoj slici nema tla. Za želje ne postoji realno tlo. Mnogo je crteža prethodilo slici „Fairy Liquid“, 1998. prvoj u seriji nazvanoj Slike 1998-1999 Zauvijek. U mašti se slike i ideje međusobno oplođuju i nadopunjuju. Kada ih nacrtam na papiru vidim tračak sebe. „Fixing a Hole“ (serije I, II, III, IV i V) 1997. Iluzija rupe osnova je ove serije crteža. Olovkom skicirana rupa na kartonskoj kutiji postala je moj osnovni model. Okružujući središnje pozicioniranu rupu, crtajući sam dodao slijed ranijih portretnih studija. I ove, kao i većina mojih kasnijih slika, razvili su se na ranijim portretima na kojima je trenutak već bio uhvaćen. Za mene rupa je simbol nadilaženja razgraničenja dubine i površine što ih doživljavamo u carstvu snova. Možda će ti slatki snovi, što god oni zapravo bili, jednom zagušiti spavače. Dodatak ambalaže sa zamaskiranom glavom poput dječije, koja bi željela progovoriti, stavljen je na tu rupu. Na ovim crtežima postoji nešto tiransko: djetinja nevinost, a ipak su moji „odrasli“ opterećeni zastrašujućim snovima. Ove teme postaju osnovni motivi slika. James N. Juett
ŽIVOTOPIS
James Juett rodjen je 1963. godine u Cambridgeu, Engleska.
OBRAZOVANJE 1982 Cambridge College of Arts & Technology, Cambridge, UK Certificate in Sculpture from William Morris’ Foundation School of Art & Design 1986 University of Reading, Reading, UK B.A. Honors Degree (2:1), Painting 1988 School of the Art Institute of Chicago, Chicago, USA Rotary Scholar / Post Baccalaureate Graduate Studio Certificate 1992 School of the Art Institute of Chicago / NYC Studio Program, Chicago & New York, USA, M.F.A., Painting
