Nisam sasvim sigurna gdje sam čula ili pročitala da je neoliberalizam bio posljednja uspješna revolucija u povijesti. Možda je to bilo na predavanju Franca Bifa Berardija na documenti 13 s obzirom na tematiku teksta kojeg je tom prilikom objavio. U tom tekstu pokazuje kako su kompleksnost društvenog života i protok informacija onemogućili totalnu transformaciju – revoluciju – budući da više ne postoji jedna određena moć koju možemo srušiti. Istovremeno, to zasićenje preplavljuje naše kapacitete za procesuiranje informacija, gurajući nas u stanje automatiziranog donošenja odluka i kolektivnog ponašanja koje poziva mehaničku redukciju složenosti. Cilj političara i ekonomista postaje monopolizacija uloge tumača ove zbijenosti kako bi nas naveli da vjerujemo da živimo u simbiozi s financijskim sustavom te da naši životi moraju biti usklađeni s njegovim očekivanjima beskonačnog rasta. Pretpostavka je da su život i kapitalizam toliko isprepleteni da bi kraj kapitalizma zapravo bio kraj svijeta. Za Bifa to je prvenstveno pitanje forme, novac je forma, format kolektivne percepcije koja djeluje kao automatizirani stroj u tijelu i umu društva. Forma kao regulator i selektor procesa postajanja.1 Kako bi propitali financijsku diktaturu ili bilo koju nametnutu formu, prvi korak je prepoznati da je društvo neovisno o formi i da nova forma nije samo moguća već nužna. U tim političkim igrama percepcije otpor također mora krenuti od razine percepcije, što umjetnost čini privilegiranim strateškim bojištem. Umjetnici isto tako mogu igrati ulogu tumača i djelovati na performativan način, u obliku jezičnog čina koji može proizvesti drugačiji odnos između sudionika komunikacije te drugačiji prostor za društveno djelovanje; ne proizvesti mehanički učinak, već izazvati neočekivane valove koji stvaraju prostor za potencijalni novi sustav.
rn
rn
Cilj ovog projekta je aktivirati različite geopolitičke situacije s različitim odnosima prema aparatu moći kroz rad Levija Orte (La Habana, 1984.) i Núrije Güell (Barcelona, 1981.), čiji rad nadilazi vizualizaciju struktura i strategija eksploatacija i potlačivanja pojedinca u trenutnom stanju stvari. Ponekad nesvrstanost nije dovoljna već su potrebne strategije infiltracije kako bi se stvorio manevarski prostor. Bilo u komunističkom ili kapitalističkom kontekstu, dokumentiranje djelovanja ovih umjetnika pruža pogled iznutra na zloupotrebu moći omogućenu od strane utvrđene „legalnosti“ i dominantnog morala, ali oni su uvijek druga faza aktivne i subverzivne infiltracije u sustav. Činovi otpora u različitim geopolitičkim kontekstima susreću se u horizontu disidencije, koju pak shvaćamo kao čežnju koja postavlja pitanje: kako drugačije vladati? ne u ime onih principa niti putem onih postupaka. Ne na taj način, ne za ono ili za njih.2 Te dvije razine su podjednako važne. Güell stvara nešto što naziva izmještenim pravnim primjenama u kojima, primjerice, izvrće bankovnu logiku profita i sastavlja priručnik za eksproprijaciju novaca od banaka, predlažući strategije kako pronevjeriti novac bez da budete uhvaćeni. Rad postoji u obliku instalacije, ali i kao priručnik koji se tiska i distribuira po knjižnicama, umećući se na taj način u stvarnost. Logika duga nalazi se u srži potlačivanja i osiromašenja društvenog života. No, s druge strane, da li je dug metafizički neizbježna nužnost ili je samo jezični čin obećanja? Güelline izmještene pravne primjene podsjećaju nas ne samo da se obećanja mogu prekršiti, već da ponekad, ako su dana pod prinudom matematičkog ropstva, i trebaju biti prekršena. Razina osobnog ulaganja i posvećenosti ključna je u radu Orte i Güelle: u nekim akcijama oni se poigravaju granicama zakonitog na vlastiti rizik. Orta stupa u kontakt s bivšim kulturnim špijunom kubanskog režima koji ga upućuje na aktivnog službenika i stvara specifičan subverzivni rad kako bi slijedio birokratske puteve cenzure na Kubi. Pronalazi grešku u zatvorenom sustavu cenzure u dječjoj emisiji u kojoj možete slati crteže koje zatim pokazuju u emisiji – on koristi ovu rupu u sustavu da bi infiltrirao cenzurirane teme u obliku dječjih crteža koji se doista prikazuju na nacionalnoj televiziji.
rn
Politička genealogija pojma \’intervencija\’ izravno je povezana s evolucijom taktika moći Države koja intervenira umjesto da vlada. Ova izložba osvrće se na umjetničke prakse utemeljene na intervenciji kao metodi, ali onoj koja se razvila zrcaleći prakse upravljanja državnom vlasti, od izravne konfrontacije do suptilnijih i tajnih intervencija. Rad na terenu ili tajne operacije koje uključuju određeni osobni rizik za umjetnika, ali slijede pravila igre kako ne bi bile razotkrivene kao transgresija, barem ne do drugog čitanja, koje se odvija u formalizaciji umjetničkog rada kao dokumenta u nadležnosti izložbenog prostora. Potajnost ne oslabljuje njihov rad, već upravo pod okriljem zakonskih i nadzornih strategija sustava kojeg naizgled potkopavaju ovi umjetnički radovi puno toga iznose na vidjelo.
rn
rn
Alejandra Labastida
rn
rn
rn
1 Bifo-Franco Berardi i Alessandro Sarti, RUN Morphogenesis, documenta und Museum friedericianum, Kassel, 2012.
rn
rn
2 Butler, Judith. ¿ Que es la crítica Un ensayo sobre la virtud de Foucault?, http://eipcp.net/transversal/0806/butler
rn
rn
rn
Izložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
rn
Generalni sponzor: INA – Industrija nafte, d.d.
rn
Radovi na izložbi: ustupila galerija ADN
