Na otvorenju umjetnik Oliver Ressler predstavit će svoje filmove a pridružit će mu se i Dragutin Varga, sindikalni povjerenik Regionalnog industrijskog sindikata i predsjednik radničkog Upravnog odbora u tvornici ITAS – Prvomajska d.d. iz Ivanca, jedan od istaknutih boraca za preuzimanje tvornice. Više o tome: http://www.radnickaprava.org/video/predavanja/dragutin-varga-itas-prvomajska
Trokanalna video instalacija Daria Azzellinija i Olivera Resslera
97 min. (ukupno)
2014. – 2015.
Ekonomska kriza koja je započela 2007.-2008. godine uzrokovala je masovna otpuštanja, a tisuće nezaposlenih radnika lišila nade da će pronaći novo zaposlenje. Kao posljedica toga, kontrola radnika nad proizvodnim sredstvima postala je goruća tema diljem Europe. Do tada su tvornice bile okupirane i vraćane u ruke radnika gotovo isključivo u Latinskoj Americi.
U većini slučajeva okupacija ne predstavlja promišljeni način preuzimanja kontrole od strane radnika, već njihovu borbu protiv zatvaranja proizvodnog pogona ili tvrtke ili njihovog premještanja u drugu državu. Te borbe često se rasplinjuju, ne ostvarujući konkretne rezultate. Okupiraj, odupri se, proizvedi bavi se onim rjeđim, bolje organiziranim borbama kojima je cilj kontrolu nad proizvodnjom staviti u ruke radnika. Oni pak nisu samo prosvjednici, već preuzimaju inicijativu i postaju protagonisti, gradeći horizontalne društvene odnose u tvornicama te primjenjujući mehanizme direktne demokracije i kolektivnog donošenja odluka. Prestrukturirana na taj način, mjesta rada često se transformiraju, a stvaraju se i veze s lokalnom zajednicom i društvenim pokretima.
Trokanalna video instalacija Zauzmi, obrani, proizvodi sastoji se od tri filma o okupiranim tvornicama u Milanu, Rimu i Solunu. Riječ je o slučajevima kada su radnici uspjeli organizirati rad i sami upravljati tvornicom, a svaki film zasniva se na razgovorima s radnicima. Također, snimani su njihovi sastanci, na kojima su se zajednički donosile odluke. Iznimno je važno prepoznati razlike između situacija, konteksta i praksi tih triju tvrtki koje se nalaze u rukama radnika, ali također je važno shvatiti radničko upravljanje ili preuzimanje mjesta rada kao društveno-politički, a ne tek ekonomski čin.
Maflow, multinacionalni proizvođač auto dijelova iz Milana, zatvorio je svoju proizvodnju 2009. godine, kada je vlasniku, tvrtki Italian Lifestyle Partners, prijetila tužba za prijevaru tijekom stečaja. Radnici su započeli borbu za ponovo pokretanje tvornice pod vlastitom kontrolom. Godine 2013. okupirali su tvornicu, i od tada je 20 radnika redovno sudjelovalo u pokretu, u potpunosti transformirajući i sebe i tvornicu, koju su preimenovali u RiMaflow. Primjenjujući koncept “otvorene tvornice” radnici su počeli reciklirati računala i druge elektroničke uređaje, otvorili su kafić i kantinu te organizirali buvljak i različite kulturne aktivnosti zajedno s lokalnom zajednicom. Uz to su uspostavili suradnju s lokalnim proizvođačima organskih proizvoda te osnovali skupinu za solidarnu kupovinu.
Tvrtka Officine Zero (prethodno RSI – Raid Service Italia) nekoć je bila specijalizirana za održavanje i popravak spavaćih kola. Kada su talijanske željeznice ukinule noćne vlakove u prosincu 2011. godine, RSI se zatvorio. Dvadesetak radnika od ukupno njih 60 odbilo je jednostavno prihvatiti zatvaranje tvrtke te su je u veljači 2012. okupirali. Godine 2013. službeno je osnovana Officine Zero kao eko-socijalna tvornica. Officine Zero doslovno znači “Nula radionice”: “nula šefova, nula izrabljivanja, nula onečišćenja,” kako je glasio njihov novi slogan. Otvorene su radionice za stolariju, oblaganje, reciklažu kućanskih aparata, računala i namještaja. Cilj ovog kolektivnog projekta je pretvoriti bivši servis spavaćih kola u centar za recikliranje i prenamjenu otpada.
Tvrtka Vio.Me. iz Soluna proizvodila je industrijsko ljepilo, izolatore i druge umjetne građevinske materijale. Tijekom 2010. godine radnici su bili slani na neplaćeni dopust svakih 4-6 tjedana. Kada je vlasnik konačno prestao isplaćivati plaće, u srpnju 2011. radnici su odlučili okupirati tvornicu i uzeti vlastitu budućnost u svoje ruke. U veljači 2013. Vio.Me. počeo je proizvoditi organske proizvode za čišćenje i sapun. Kako bi poslovanje bilo legalno, osnovana je zadruga. Radnici je ne smatraju svojim vlasništvom, već općim dobrom koje treba služiti cijeloj zajednici. Vio.Me. ima svoje “pristaše solidarnosti” koje plaćaju mjesečnu naknadu i zauzvrat dobivaju proizvode. Skupština za solidarnost također podupire radničke mobilizacije.
U budućnosti umjetnici planiraju nastaviti snimati filmove o okupiranim tvornicama i širiti video instalaciju kako se radničke borbe nastavljaju.
Režija i produkcija: Dario Azzellini i Oliver Ressler
Kamera: Thomas Parb
Dodatna kamera: Rudolf Gottsberger, Bernhard Mayr
Dizajn zvuka, postprodukcija zvuka i korekcija boje: Rudolf Gottsberger
Projekt su financirali: Austrijski znanstveni fond (FWR) AR 183-G21, Neuer Berliner Kunstverein (n.b.k.), Centro Andaluz de Arte Contemporáneo – CAAC, BKA, Aktion Selbstbesteuerung i Rosa-Luxemburg Foundation.
www.azzellini.net
www.ressler.at
Izložbu u Galeriji Miroslav Kraljević financijski podupire Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
