Radnik
Radnica
Umjetnica
Umjetnik 09. travnja – 19. travnja 2014.
Otvorenje u srijedu u 20h
„Ne radi se o tome da stvaramo kadrove profesionalnih umjetnika, već da u najširim masama naših trudbenika razvijamo smisao i razumijevanje za pojedine grane umjetnosti i da tim putem podižemo njihovo obrazovanje i kulturu, tako i putem likovnih sekcija htjet ćemo da našim radnim ljudima pružimo mogućnosti da izraze svoje sposobnosti i zadovolje svoju težnju za stvaralaštvom na ovom području.“
(Perka Splivalo, Neka zapažanja s likovnih izložbi na oblasnim smotrama Saveza kulturno-prosvjetnih društava
Kulturni radnik br. 6., 1950.)
„Stupanj kulture sveukupnog društva veoma je važan za razvoj socijalizma u najširem smislu, a osobito je važan za razvoj samoupravnog socijalizma, jer, pored ekonomskog, i duhovno oslobođenje ljudi jedan je od temelja novog društva.“
(Saopćenje sa IV. Susreta samoupravljača „Crveni barjak“, Kragujevac, 15., 16., 17. veljače 1972.)
Nakon završetka Drugog svjetskog rata i osnivanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije, političko vodstvo nove države kreće u obnovu ratom razorene zemlje. Jedan od primarnih ciljeva, koji se naglašava već u prvoj « petoljetki», jest industrijalizacija, koja bi zaostalu privrednu zemlju transformirala u novu, naprednu, socijalističku državu, te stvaranje radničke klase. Preseljenjem velikog dijela stanovništva u gradove javlja se potreba za unapređenjem i poboljšanjem životnih uvjeta radnika što se prvo manifestiralo gradnjom stanova i popratnih objekata, zatim inicijativama za osuvremenjenje « oblikovanja » čiji finalni produkti, osim materijalne upotrebljivosti, posjeduju i « duhovnu funkcionalnost », a na koncu i obrazovanjem radnika. Krajem 40-ih uvodi se obavezno osmogodišnje obrazovanje, početkom 50-ih osniva se Radničko sveučilište « Moša Pijade » koje je nudilo temeljno i⁄ili dodatno obrazovanje za radnike, a u sklopu kojeg je izlazio i časopis «15 dana» koji je radnicima trebao približiti suvremena strujanja u umjetnosti.
Ovogodišnje istraživanje polaznika Kustoske platforme krenulo je upravo od pitanja odnosa umjetnosti⁄umjetničke produkcije i industrijske proizvodnje u Hrvatskoj za vrijeme Druge Jugoslavije. Podijeljeni u četiri grupe, polaznici su temi prilazili na različite načine. Dvije su grupe temi prišle sa stajališta umjetnika⁄radnika – amatera, jedna se grupa bavila dizajnom, a druga stvaralaštvom suvremenih umjetnika koji su tematizirali ovaj odnos u svojemu radu. Na izložbi će se moći vidjeti analiza časopisa Kulturni radnik koji je izlazio 1948. – 1991., kronologija brodogradilišta 3. maj u Rijeci i njegova Kino-fotokluba Jadran, sami filmovi kluba te intervjui s Hrvojem Turkovićem, Draganom Rubešom i Petrom Trinajstićem, razgovori s Draganom Roksandićem i Bogdanom Budimirovom, te dokumentacija o suvremenim umjetnicima koji su se bavili ovom temom (Ana Hušman, Marijan Crtalić, Luiza Margan, Martina Grlić).
Polaznici Kustoske platforme: Lorena Barić, Marijana Paula Ferenčić, Josip Horvat, Davor Konjikušić, Branimir Kopilović, Dunja Kučinac, Karla Lebhaft, Jelena Milić, Mateja Pavlić, Milica Popović, Ines Praprotnik, Sonja švec španjol.
Mentorica: Ana Kovačić
Asistentice: Sanja Sekelj i Lea Vene
Organizatorice Kustoske platforme: Ivana Mestrov i Mihaela Richter
Koordinatorica: Mirna Rul
Kustoska platforma program je posvećen dodatnoj teorijskoj i praktičnoj edukaciji iz područja suvremene umjetnosti. Unutar programa, koji se ove godine sastojao od tri različita modula: Kustoske prakse u institucionalnom i izvaninstitucionalnom kontekstu (Jasna Jakšić), Tekst i kontekst II (Klaudio štefančić) i Praktikum Kustoske platforme: Suodnosi umjetnosti i proizvodnje (Ana Kovačić) s čitalačkom grupom (Ana Kutleša) te terenskog putovanja u Ljubljanu, posebno mjesto zauzeo je rad na konkretnom izložbenom projektu unutar modula Praktikum kustoske platforme. Ovo je omogućilo polaznicima/ama uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi suvremene umjetnosti.
Izložbu podržali: Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH.
