Iz izjave Katerine Dude:
˝Posljednjih nekoliko tjedana koliko provodim u Otvorenom studiju u galeriji Miroslav Kraljević bavim se zgradom u kojoj je galerija smještena. Dovršenu ’83. godine, zgradu INA-e već tada prate kritike megalomanskog projekta smještenog u pogrešan kontekst, dobro odrađenog za veliku korporaciju na šestoj aveniji u New Yorku, a ne jugoslavenski slučaj.* Danas, tridesetak godina kasnije, kada INA prolazi restrukturaciju vlasništva, a jugoslavenski slučaj se može činiti kao industrijski ideal, zgradu možemo promatrati kao spomenik nekom prosperitetnom vremenu.
Tema zgrade u Šubićevoj 29 tako načinje nekoliko slojeva. Prije svega, onaj o kontekstu i arhitekturi projekta koji osamdesetih nailazi na otpor lokalne zajednice, popraćenog pitanjem planiranja poslovnog Zagreba, bitnom temom tih godina. Nadalje, postavlja se pitanje koliko sam prostor u Šubićevoj reflektira današnju situaciju, a koja se odnosi na pomalo neizvjesnu budućnost jednog od najbitnijih poduzeća u zemlji. Naposljetku, treći sloj koji se nazire je priča o samoj galeriji čiji je kontekst neodvojiv od same zgrade.˝
* Knežević, G „Razmišljanja o načelima“, Čovjek i prostor 3/83, broj 36
