Radionica proučava identitet i razumijevanje kao fenomene ukorijenjene u jeziku, izvedbi i percepciji. Tijekom radionice istražit ćemo kako razumijevanje u jeziku počiva na sporazumu. Koristeći jezik sporazumjevamo se oko značenja, ali razumijevanje pritom nije moguće provjeriti, ono je osjetno, ili nešto što mislimo da osjećamo. Značenje se dijeli i pripada svima, ne temelji se na istini ili vlasništvu.
Radionica polazi od temeljnih postavki filozofa poput Louis Althussera i Michela Foucaulta, a potom će uslijediti osvrt na aktualna promišljanja o identifikaciji teoretičarki Judith Butler i Sare Ahmed. Ahmedina ideja o smjeru kao queer fenomenologiji daje osnovu za razmatranje srama, kako se tijelesni osjećaj za percepciju mijenja obzirom na okruženje i očekivanja.
Olivi Dunbar (r. 1988., Vancouver) magistrirala je na Institutu Piet Zwart, a trenutno je rezidentica na Rijksakademie van beeldende kunsten u Amsterdamu. Interes za jezik i identitet prožima njene radove koji se pojavljuju kao tekstovi, skulpture, videi, performansi i instalacije ne bi li proizveli dispozicije i afektivne stvarnosti. Nedavno je izlagala na izložbi picture that yr on a cliff (but it’s in a dream) u Buenos Tiempos International, i na RijksOpen 2014 na Rijksakademie.
Srami se! je interdisciplinarni višegodišnji projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom.
Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere. Pritom postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva?
Srami se! u Galeriji Miroslav Kraljević kuriraju Irena Borić i Ana Kovačić.
Projekt Srami se! podržavaju: Zaklada Kultura Nova, Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.
