Mohnfeld /Poppy Field/ Polje makova, 2007 (intervencija u javnom prostoru, Documenta 12, Kassel) White Poppy Field Guarded by Women in Black/Proposal for the Memorial to the Iraq War/Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom, 2007(prijedlog za spomenik ratu u Iraku,ICA, London)
Izložba Polja makova – iz istraživačkog arhiva i dokumentacije projekata u Galeriji Miroslav Kraljević predstavlja dva projekta sagledavajući ih kao komplementarne dijelove umjetničinog istraživanja i bavljenja temom. Na izložbi će tako biti predstavljen kolaž – nacrt projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black koji je bio izložen u ICA, novi video Polje makova nastao za vrijeme Documente kao i izbor fotografija javne intervencije u Kasselu. Izložba donosi materijal koji je umjetnica sakupila tijekom procesa istraživanja teme, fotografije koje su posjetitelji slali tijekom trajanja projekta te medijske objave o projektu.
Na ovogodišnjoj je izložbi Documenta 12 u njemačkom Kasselu Sanja Iveković izvela intervenciju u javnom prostoru Mohnfeld /Polje makova. Na zelenoj je površini ispred Fredericianuma, centralne zgrade izložbe, umjetnica uz pomoc stručnjaka posadila polje maka koje se sastojalo od dvije vrste biljaka- crvenog, poljskog maka (Papaver Rhoeas) i opijumskog, ljubičastog maka (Papaver Somniferum). Sastavni dio instalacije činio je i audio zapis 9 revolucionarnih pjesama koje pjevaju zborovi zagrebačke aktivističke /lezbijske grupe LeZbor te ženske grupe RAWA iz Afganistana, a koji se dva puta dnevno reproducirao na velikim zvučnicima na javnom prostoru trga. Fridrichplatz je tako, tijekom trajanja Documente postao crveni trg koji objedinjuje različite simboličke konotacije, ali i omiljena lokacija fotografiranja posjetitelja izložbe i prolaznika. Tijekom trajanja Documente posjetiteljima je takoder, putem Internet stranice manifestacije,ponuđeno da svoje fotografije pošalju umjetnici. U svibnju ove godine, mjesec dana prije otvorenja Documente Sanja Iveković sudjelovala je na izložbi Memorial to the Iraq War u londonskom Institute of Contemporary Art. Na toj je izložbi na kojoj su predstavljeni umjetnički koncepti spomenika, a kojoj je fokus bio rat u Iraku, Sanja Iveković načinila prijedlog projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black (Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom): umjetnica je predlozila sadnju bijelih makova na površini minimalnih dimenzija 20 X 10 m u javnom urbanom prostoru, koji bi čuvale članice britanskog ogranka organizacije Women in Black. Čuvanje bi se odvijalo kontinuirano – 24 sata dnevno tijekom sezone branja opijumskog maka, tijekom ostatka godine članice iste organizacije čuvanje organizirale prema svojim mogućnostima, dok bi se za održavanje samog polja brinula britanska organizacija White Poppy (Bijeli mak) koja inzistira na mirovnoj edukaciji i alternativnim načinima rješavanja sukoba.
U anglosaksonskim je zemljama crveni mak postao simbol sjećanja na vojnike poginule u ratu, dok je u socijalističkim zemljama mak prihvaćen kao simbol političke borbe, otpora i revolucije. Umećući u polje na Fridrichplatzu (koji je u povijesti imao različite uloge pa između ostalog i mjesto vojnih ceremonija) opijumski mak Sanja Iveković ukazuje i na problem uzgoja maka u svrhu proizvodnje droge u Afganistanu. Danas, 6 godina nakon uspostave demokratske vlade od strane SAD-a, Afganistan je zemlja gdje se proizvodi 92 posto svjetskog opijuma i ujedno mjesto na kojem su žene često izravne žrtve ilegalne preprodaje istoga.
Kao i u mnogim svojim dosadašnjim radovima Sanja Iveković i u ovom je projektu surađivala s feminističkim i aktivističkim organizacijama zagrebačkom inicijativom Le Zbor čije partizanske i revolucionarne pjesme iz drugog svjetskog rata ukazuju na potencijal otpora, jednako kao i pjesme koje izvode članice organizacije RAWA (The Revolutionary Association of the Women of Afghanistan).
Izložba fokus stavlja na diskurzivni i istraživački dio projekta te na prezentaciju selekcije materijala koji nisu našli svoje mjesto u mastodontskoj izložbi diktiranoj reprezentabilnošću poput Documente. Primarno, izložba donosi materijal iz istraživanja umjetnice razotkrivajući procese nastajanja i pozadine projekta. Ne manje važno, izložba Polja makova: iz arhiva istraživanja i projektne dokumentacije, upućuje na bavljenje umjetnice višestrukim simboličkim potencijalom biljke maka kroz povijest i sadašnjost te se dotiče šire i globalne problematike ilegalne proizvodnje i preporodaje droge koja je izvor enormnog profita, i nasuprot tome mogućnosti koje bi pružilo legaliziranje uzgoja maka u zdravstvene svrhe, a koji bi donio poboljšanje kvalitete života malih Afganistanskih poljoprivrednika. Jednako tako materijal na izložbi govori o utjecaju koji ilegalna proizvodnja i distribucija, diktirana neujednačenim ekonomskim i političkim pozicijama u vrijeme ekstremne neoliberalne kapitalističke matrice ima na globalno stanje ljudskih prava, preispituje odnose ali i implicitno dovodi u vezu tugovanje, ili pak stvarni potencijal revolucije i otpora stanju svjetskog poretka kao saveza kapitalizma i liberalne demokracije. Dokumentacija implicira brutalnost djelovanja moći vođene kapitalom zamaskiranu i opravdanu postojanjem imaginarne prijetnje i perzistentnosti izvanrednog stanja s jedne i bespoštedne eksploatacije (ne)prilika tzv. trećih zemalja s druge. Projekt suptilno ironizira melankoliju ljevice koja oplakuje revolucije prošlosti i koja nikako da shvati da revolucionarna misao ne treba imati uporište u stvarnom, doživljenom i prošlom, već u onom još nepostojećem, u onome što se tek treba dogoditi. Makovi tako ne aludiraju na Marxove usporedbe opijata s religijom gdje jedno i drugo pružaju tek privremeno olakšanje, ne aludiraju na opijum za narod. Oni pozivaju na reevaluaciju revolucionarnog diskursa putem upotrebe kolektivno poznate ikonografije dvostrukog značenjskog koda u vrijeme sveopće devalvacije vrijednosti ideja, istovremeno povezujući potrebu globalnog otpora s tragedijom i apsurdom rata i palih žrtava u ratu za naftu na Bliskom istoku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sanja Iveković živi i radi u Zagrebu. Tijekom 70-tih počela je izlagati ekstenzivno, stvarajući u mediju foto kolaža, videa, performansa i instalacije. Njen se rad u 90- tima fokusirao na kolaps socijalističkih režima, tranzicijsku korupciju te prava žena. Njeni su radovi uključeni u izložbe poput Documenta 12 i Documenta 11 General Alert, Fundacio Antoni Tapies, Gothenburg Konsthall (2007); Kolnischer Kunstverein, Public Cuts, Galerija P74 (Ljubljana, 2006); Open Systems: Rethinking Art c. 1970, Tate Modern (London, 2005);Die Regierung, Secession (2005); Womens House, Palazzo Ferreri, (Genoa, 2004); Documenta 11 (Kassel, 2002); Personal Cuts, NGBK (2002); Galerie im Taxispalais (Innsbruck, 2001); After the Wall, Moderna Muset (1999/2001); Manifesta 2 (Luxembourg, 1998).
