1. poglavlje:Možeš li govoriti o tome? Da, mogu.
www.spaport.org www.delve.hr Kustosice: Ivana Bago, Antonia Majača @ Institut za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe)
Ko-kustosi/ce izložbe 1. poglavlja projekta: Anselm Franke, Ana Janevski, Vit Havranek & Zbynek Baladran, Erden Kosova, Nina Montmann, Jelena Vesić
Umjetnici/e i projekti: A.C.A.B., The Archive of Self-Management, Ziad Antar, Yael Bartana, Lutz Becker, Yane Calovski, Libia Castro & Ólafur Ólafsson, Chto Delat / What is to be done?, Ronen Eidelman, Esra Ersen, Ivan Grubanov, Nicoline van Harskamp (in coll. with Thijs Gadiot), Danilo Kiš, Aydan Murtezaoğlu, Dragan Nikolić, Florian Schneider, Slaven Tolj, Liu Wei, Sharif Waked, Eyal Weizman, Judi Werthein, Arthur Żmijewski, Želimir Žilnik
Naslov dugoročnog projekta Gdje se sve tek treba dogoditi / Where Everything is Yet to Happen koji se odvija u okviru SpaPort-a 2009/10 – sadrži reference na trajanje, mjesto i varijable očekivanog događaja. Ti nesigurni parametri smješteni su u procjepu između prošlosti koja ne nudi događaj kojemu bismo se, obvezali na vjernost i budućnosti od koje se očekuje upravo to čudo događaja.Iako Bosna i Hercegovina predstavlja okvir i polazište projekta sa svojim neprekidnim stanjem političke “privremenosti”, mjesto iščekivanja nipošto nije samo BiH ili regija. Upravo suprotno, namjera je projekta subvertirati pogled na BiH i Balkan kao antitetičku periferiju Europe i ne pristati na njihovu egzotizaciju kao simbola ‘prostora konflikta’. Umjesto toga, BiH se uspostavlja kao uporište pogleda, ogledalo koje izokreće perspektivu i odražava urgentnost pitanja budućnosti, zajednice i ko-egzistencije mimo prevladavajućih modela etnopolitike i nacije-države, kako u ‘tranzicijskim’, tako i u zapadnjačkim, ‘naprednim’ neoliberalnim demokracijama.
Prvo poglavlje projekta, izložba Možeš li govoriti o tome? Da, mogu., referira se na esej Giorgia Agambena O Potencijalnosti koji započinje parafrazom uvoda u poemu Rekvijem Ane Ahmatove. U njemu pjesnikinja opisuje kako joj je, dok je stajala u redu ispred lenjingradskog zatvora tijekom Staljinovih čistki, čekajući vijesti o svom zarobljenom sinu, pristupila nepoznata žena i upitala je može li opisati što se oko njih događa. Na zahtjev da se artikulira užas koji ih u tome trenutku okružuje, pjesnikinja odgovara: Da,mogu. Kako Agamben naglašava, ‘Mogu’ ovdje ne znači uvjerenje u posjedovanje određenih sposobnosti koje garantiraju uspješno opisivanje neopisivog, već jedno radikalno prihvaćanje iskustva potencijalnosti, koje je, unatoč nesigurnosti u određenu sposobnost, apsolutno obvezujuće. Prisvajanjem ovoga pitanja kao i eksplicitno potvrdnog odgovora na njega, prvo poglavlje projekta WEIYTH način je otvaranja prostora potencijalnosti, onog u kojem se uspostavlja mogućnost za govor, ali i odbijanje da se govori prije svega postavljanjem temeljnog pitanja: o čemu umjetnost može, a zatim i mora, govoriti u kompleksnim političkim sredinama? Odgovori na to pitanje u kontekstu ove izložbe proizišli su na temelju kustoskog suučesništva uključivanjem skupine ko-kustosa, inicijalna su polazišta projekta dodatno razvijena, naglašena ili dovedena u pitanje i otvorila prostor daljnjem razvoju projekta WEIYTH, koji je i sam u neprekidnom stanju postajanja. Izložba Možeš li govoriti o tome? Da, mogu; predstavlja razradu nekih od tema i momenata koji su nastajali postupno, te koja, kao prvo poglavlje projekta, formira svojevrsni thesaurus otvarajući niz pojmova i tema, poput pitanja suučesništva, kolaboracije, zajedništva u krivnji, politike jezika, pripadanja, kulturalizacije politike, potencijala ne-esencijalističkih oblika i promišljanja zajednice, te konačno, odvažnosti govora i artikulacije kao političkog.
Organizator: Protok – Center for Visual Communication
Veselina Maslese 1/11, Banja Luka, BH
http://www.protok.org/
Izložbene lokacije: Galerija Terzić | Salon Muzeja savremene umjetnosti |Kastel /Kamena zgrada |Javni prostor/
Izložba je otvorena do 15. studenog / PON – SUB od 10 do 18 sati
