Prostori rascjepa
Gusta mreža složenih interakcija, intimne i socijalne situacije u kojima se presijeca spektar različitih identiteta generiranih rodnim i socijalnim podjelama uloga, stereotipima, formalnim i neformalnim društvenim ugovorima tvore klizak teren unutar kojega Tanja Dabo kontinuirano propituje intenzitet, dinamiku i kontradikcije međuljudskih odnosa.
Socijalna prava, domaćinstvo, umjetnost i rad, odnos javnog i privatnog, samo su neke od tema koje Tanja Dabo dotiče pri problematiziranju vlastite intime. Unoseći u galerijske prostore dinamiku svakodnevnog kućanskog posla, autorica također intimno preispituje smisao produkcije umjetničkih djela i vlastito mjesto unutar umjetničkog sistema, a njen pozitivan napor usmjeren je popunjavanju pukotina u društvenim vezama i prevladavanju distance između institucije i umjetnika. Iako feministički karakter Tanjinih projekta inicijalno nije posljedica izravnog utjecaja, čini se, da upravo taj segment kontinuirano usmjerava i obilježava njen umjetnički rad. Umjetnica se problematiziranju pozicije žene u suvremenom društvu i unutar obitelji okrenula gotovo „instinktivno’, kao sastavnom dijelu svog života i kao jednoj od tema koju nipošto nije mogla zaobići progovarajući o sebi. Iako su devedesetih godina strategije feminističke likovne prakse već uvelike usvojene kao legitimni, štoviše dominantni umjetnički postupci, Tanjino provokativno istraživanje paralelnih identiteta uloga žene, domaćice i umjetnice, problematiziranje mnogostrukosti tih odnosa specifično se nadovezuje i ocrtava upravo na pozadini temeljnih pitanja feminističke prakse. Problematiku ‘nevidljivog’ ili obezvrijeđenog rada Tanja razmatra u kontekstu odnosa unutar uže obitelji, relacijama prema različitim društvenim institucijama, u širem sklopu muško-ženskih odnosa, socijalnih razlika, modela vrednovanja…Tanja u njima aktivno sudjeluje, mijenjajući svoju ulogu i inicirajući različite interakcije, no njeno učešće gotovo uvijek odvija se na samim rubovima socijalne i konkretne vidljivosti. U tom kontekstu, umjetničine kontinuirane akcije laštenja simptomatičan su primjer besmislene, apsurdne geste ali i metafora brige, održavanja resursa svakodnevice te prostora koji nas okružuju i u kojima djelujemo. Takva udvostručena očitovanja i modeli vrednovanja te općenito različite vrste ambivalencije provlače se Tanjinim performativnim istupima. Zajednička odrednica serije radova „Točka susreta“ utilizacija je uobičajenih svakodnevnih rituala, kojima Tanja istražuje različitosti svojih pozicija, uloga i identifikacija u odnosu s ljudima iz svoje najbliže okoline te u odnosu prema različitim često marginaliziranim ili obezvrijeđenim socijalnim grupacijama. Proces participacije, „demokratizacije“koji različite učesnike objedinjuje u otvorenom dijalogu omogućuje joj aktualizaciju osobnog identiteta. „Točka susreta: ti i ja“ intiman je rad koji se bavi vezom, povezanošću dvoje ljudi. Unatoč izlaganju intime suodnosno polje koje projekt inicira na specifičan je način suženo, gotovo reducirano. „Točka susreta: ti i ja“ nastaje na pozadini svojevrsnog privatnog performansa koji se u sedmodnevnom ritmu odvija tijekom trajanja izložbe. Nakon dugogodišnjeg zajedničkog života Tanja i njen partner Ivica prisiljeni su razdvojiti se. Segment njihovog zajedničkog života kojega je razdvajanje učinilo još dragocjenim zajednički je obred hranjenja .“Bez obzira na vrstu obroka i hrane, doba dana i našu glad, dio našeg svakodnevnog zajedničkog života jest i čekanje onog drugog za zajednički obrok”- napominje Tanja. Akcija se odvija na dva različita mjesta u Zagrebu i Rijeci gdje prema unaprijed utvrđenom jelovniku Tanja i Ivica odvojeno pripravljaju i jedu ista jela. „Točka susreta“ne koristi galerijski prostor kao mjesto mogućeg stvarnog susreta već galerija funkcionira kao svojevrstan mentalni međuprostor – rascjep koji umjetnici omogućava izgradnju života udvoje prevladavajući razdvojenost i samoću. Hranjenje kao osnovna potreba dakako težnja je i za simboličkim jedinstvom, a njen nastanak i priprema, jednako su važni kao i sama konzumacija. Video instalacija izložena u Galeriji Miroslav Kraljević izravna je interpretacija recepta: u kuhinjskom ambijentu, Tanja i Ivica, svaki na svoj način objašnjavaju kako će i sa kojim sastojcima pripraviti pojedino jelo. Naizmjenična, kolaža montaža njihovih naputaka i objašnjenja duhovito podcrtava partikularnost, individualnost i različitost tek naizgled iste „matrice“koju nudi mogućnost jednog recepta. Svakoga dana akcije Tanja će u galeriju e-mailom slati i po jednu fotografiju aktualnog menija koja će biti zalijepljena na zid galerije. Drugi segment rada „Točka susreta“u Galeriji Križić-Roban je ambijentalna video instalacija snimljena s pramca trajekta koji povezuje otoke Cres i Krk. Navedena relacija uobičajena je Tanjina putanja kada posjećuje svoje roditelje na Lošinju. Krupni planovi približavanja i udaljavanja od otoka snimljeni su u realnom trajanju i projicirani na način da se pričinja kao da se otoci istovremeno povećavaju i smanjuju, ritmično približavaju i udaljavaju jedan od drugoga. Dvije putanje koje se u određenom trenutku, na pola puta međusobno sijeku i preklapaju su ona „virtualna“spona prisutna i u dinamici odnosa dvoje ljudi koji se ritmično tijekom godina, mjeseci i dana udaljavaju i približavaju, međusobno odražavaju. Izlaganjem onoga što i kako jedemo izlažemo svoju intimu, životni stil ali i određeni sustav vrijednosti koji se također pripravljanjem i jedenjem hrane, poput samog recepta prenosi s „koljeno na koljeno“.
Rižot sa gljivama, njoki s gulašom, pašta i šalša, šug od mljevenog, svinjski šnicli i biži, pečene lignje i blitva, pileća prsa i salata od karfiola prilično su tradicionalna i lokalistički obojena jela. Većina tih recepta naslijeđena je od Tanjine mame, a Ivica i Tanja u njih unose svoje minimalne, no neizbježne invencije koje prate zajednički život. Hrana, dakako istovremeno materijalizira mnoge „neopipljive“esencijalne stvari kao što su briga, toplina, ljubav, elan, zajedništvo, zdravlje… Pripravljanje i način kako konzumiramo hranu odražavaju težnju realizacije tih principa. Redefiniranje tradicionalnih uloga i naslijeđenih vrijednosnih sustava Tanja ne realizira negacijski, već se čini da svoje napore usmjerava pokušaju pomirenja opozicija umjetnost-život, priroda- kultura, javno-privatno. Nije slučajno, da pri tom, uistinu vidljivim Tanja i Ivica čine tek samo površinski sloj svoje intime, te da – ono ključno i finalno – što u ovom slučaju simbolizira jedenje hrane – i dalje ostaje zaštićenim i tajnim.
Ana Dević
Biografija
Rođena 1970.godine 1985 – 89. škola za primijenjenu umjetnost i dizajn, Zagreb 1989 – 97. Likovna kultura, Pedagoški fakultet u Rijeci 1998 – 2000. Poslijediplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.
Adresa: Pilepići 2, 51000 Rijeka, Croatia, tanja.dabo@ri.tel.hr, 098 / 443 – 546
RADOVI I SAMOSTALNI PROJEKTI
1998. – „Ambijent sa morskom vodom“, jednodnevna izložba, Rijeka – „Ambijent s borovim iglicama“, jednodnevna izložba, Rijeka – „Instalacija s modrom galicom“, jednodnevna izložba, Dubrovnik – „Bez naziva“, prostorna intervencija, 25. Salon mladih, Dom HDLU-a, Zagreb 1999. – Bez naziva, urbana intervencija, (Moderna galerija Rijeka & Tvornica „Rikard Benčić“), novoprimljeni članovi i kandidati HDLU Rijeka, Rijeka – „Projekt jednodnevnih izložbi“, Rijeka – „Odmor“ / „Resting“ (s/with Igor Grubić), Rijeka/Mljet, Galerija O.K., MMC, Rijeka 2000. – „Earliest reminiscences“, instalacija, Trst 2001. – „Najranija sjećanja“, instalacija, 26. Salon mladih, Zagreb – „Dr.Martens, instalacija sa Kevinom Kellyjem, „Blind Date 1“, Galerija „Miroslav Kraljević“, Zagreb – „Laštenje Galerije Miroslav Kraljević 2001.“, cjelogodišnji projekt, Zagreb – „Točka susreta: traganje“, instalacija, 36.zagrebački salon, Zagreb 2002. – „Laštenje galerije Miroslav Kraljević 2001.“, Superflex ‘mamachannel’ project, net.kulturni klub [mama], Zagreb – „Laštenje Galerije Miroslav Kraljević 2001.: jedna objektivna kronologija“, instalacija, Galerija Galženica, Velika Gorica – t.d. (31) i g.t. (53): „trbuljak susreće beuysa 16.6.2001. u Rijeci“, fotografija / t.d. (31) i g.t. (53): ,Galerija Galženica, Velika Gorica – „Ljubav?“, urbana intervencija, sa Borisom Kajmakom, „Intermuros projekt“, Zadar – „Čistoća“, projekt, „Intermuros projekt“, Zadar – „Berlin moguće/nemoguće“, akcija, Berlin 2003. – „Molitva“ work in progress, sa Borisom Kajmakom, Zagreb – „Točka susreta: ti i ja“, Galerija Miroslav Kraljević i Galerija Križić Roban, Zagreb; Izložbeni salon Filodrammatica, Rijeka
NAGRADE I REZIDENCIJE
1998. Tokyo, Japan, Exhibition of Tokyo International Mini – Print Triennial 1998, Museum Award 1998., Seoul, Korea, 10th International Miniature Print Exhibition (Biennial), Grand Prize 2000., Zagreb, Nagrada 2. hrvatskog trijenala grafike 2001., Zagreb, 26. salon mladih, nagrada AGM-a 2002., Zagreb, 36.zagrebački salon 2002. Zagreb, Nagrada Radoslav Putar 2002. Artist-in-residency u Headlands Center For the Arts, USA
