VIDEO POGLED na razvoj nove riječke art situacije 1995.- 2000. Milieu, umjetnički kontekst odnosno lokalno suženi okvir u kojem eksperimentalni filmovi i video radovi Riječanke Tanje Golić te nekonvencionalni izlagački ekscesi i ekshibicije s video instalacijama Rapčana Alena Floričića nalaze likovnu logističku podršku i supripadnu transmedijalnu tradiciju novoga (inovativnog,eksperimentalnog i novomedijski koncipiranog) – deklarativno je artikuliran i samosvjesno manifestiran tek godine 1995. – zahvaljujući odlučnom nastupu i reformatorski usmjerenom akcionizmu Grupe mladih (Lara Badurina, Jasna šikanja, Melita Sorola Staničić, Predrag Todorović i multimedijalno kreativni studenti s riječkog PF- a,ojačani umjetničkim suradnicima iz zemlje i inozemstva).
Te godine se na riječkoj suvremenoj likovnoj sceni počelo doga đati nešto novo,samoorganizirano i izvaninstitucionalno,praćeno brojnim šokovima,stresnim situacijama,konceptualno-performerskim prekoračenjima nametnutih granica i običaja,te prvim obećavajućim skokovima u područje novomedijskih umjetničkih sredstava,puteva i načina posredovanja radikalnih ideja o umjetničkom činu i djelu – onkraj klasičnih idioma grafike,slikarstva ili kiparstva. Taj novi senzibilitet u-i-oko riječke Grupe mladih (nedavno oficijelno registrirane u formi Udruge URA) potstakao je i mladu grafičarku Tanju Golić da se okuša i na području video arta. I to s diskretnim referencijama na Tijelo, Zvuk, Okoliš i Medije u sprezi s Performing Art-om , Body Art-om , eksperimentalnim filmom i avangardnom video-tradicijom (pionirski radovi Dalibora Martinisa i Sanje Iveković iz 70-ih). Na analogan artistički skok u prazno odvažio se l997.godine i slikar odnosno kipar Alen Floričić (koji je u nekoliko prigoda izlagao zajedno s Badurinom, šikanjom, Golićevom, švrljugom-Milić, Todorovićem, Sorolom i drugima iz skupine suvremenih riječkih umjetnika – koje sam u većem broju okupio sredinom prošlog desetljeća na projektu Moderne galerije Rijeka Suvremeni riječki umjetnici – dio nove hrvatske umjetnosti, u koncepcijskom dijalogu s ranijim Zidićevim sve hrvatskim projektom ).
Godine 1995. nizom je akcija, performansa i izložaba na specifičnim lokacijama – u čijem video-dokumentiranju i prezentiranju sudjeluje Tanja Golić – bilo započelo nezaustavljivo osvajanje alternativnih puteva,mjesta i metodologije galerijskog i negalerijskog multimedijalnog djelovanja Grupe alias Kluba,zapisano u prvim izdanjima Fanzina i na video tape-ima (1995.-1998.). Tom neformalnom riječkom trendu se odnedavno pridružila i Tanja Dabo,čiji je projekt jednodnevnih izložbi u Malom salonu i Galeriji O.K. (MMC Palach) uključio Alena Floričića te Igora Grubića, Sandra Đukića i Igora Zlobeca,već poznatih riječkoj publici. A relativno nekonvencionalan i svjež pristup umjetničkom činu i djelu odlikuje još nekolicinu novijih protagonista riječke likovne scene – Ladu Sega,Tomislava Ćurkovića, Davida Maljkovića, Damira Stojnića, Nikolu Ukića, Damira Božića- Pištu,n o ovom ih prigodom ostavljam po strani, u časnoj plejadi (ex-)Grupe mladih i Udruge URA, izložene centrifugalnim ili pak centripetalnim silama scene (likovne,plesne,mimske,kazališne i glazbene) iz ovog ili drugih središta umjetničkog života.Kanim,naime,samo ukazati na značaj atipične pojave dviju prinova video arta u gradu na rijeci Rječini – Tanje Golić i Alena Floričića,premda je ovaj jednako blizu Labin Art Express-u i istarskoj sceni koliko i riječkoj. Floričića i Golićku (koje samo uvjetno i prigodno možemo smjestiti negdje u blizinu likovnih istraživanja i praksi Lare Badurine,Lade Sega,pa možda čak i Davidea Grassija,o čijim preokupacijama stižu iz Ljubljane neposredne informacije) osim videa kao medija – čime se više bavi umjetnica – u predstavljenim radovima povezuje-razdvaja specifična percepcija tijela kao živog,organskog objekta – reduciranog na elementarne (medijem ekstrahirane,prera đene i ritmički strukturirane-dekonstruirane) funkcije gibanja,trzanja ili disanja,čiji se zvuk i ritam dobija tek putem interakcije rascijepljenih komponenti slike individualnog tijela ili tematiziranog organa i tehnologije (medija) rekonstrukcije subjekta tog tijela-prizora- zvuka,decentriranog,iteriranog i variranog u rasteru i ritmu dvojake prirode i podrijetla.Dojam neposrednosti Tijela na paradoksalan i stresan način biva potenciran i intenziviran uslijed tjeskobne činjenice njegova postvarenja ,otu đenja i napada od strane koncepta i artističke eksploatacije – reprezentacije u eksponat – ekshibiciju. Srodno ekstremnim likovnim i performerskim praksama i perceptivnim učincima – od akcionista iz 60-ih i 7O-ih do suvremenih cyber-performera tipa Stelarca ili Marcela L? Dok je u radovima (video instalacije i projekcije) Tanje Golić prisutna odre đena lirska,emocionalna nota poetičnosti iskustva i vi đenja tjelesnosti,životnog gibanja,akcije i glazbe pulsa disanja,Floričić je skloniji surovoj minimalizaciji i konceptualiziranoj mehanizaciji odnosa naspram objektu fiksacije-percepcije u video instalaciji,na zidnoj instalaciji printova i u projekciji crno-bijelog rastera,s iritirajućim ponavljanjem i elektrošokovima bljeskova i zvučnih signala.što egzistencijalno-psihosomatski ne djeluje ništa manje uvjerljivo.
Toliko,ovom prigodom, o rijetkim,ali konzekventnim video-bljeskovima i signalima s vjetrovitog Kvarnera. Rijeka,l999.-2000.
Predgovor: Branko Cerovac
curriculum vitae
ALEN FLORIČIĆ- rođen 1968. u Puli diplomirao 1993. likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci u kiparskoj klasi kod prof. Žarka Violića član HDLU Istre, HDLU Rijeka te HDLU Zagreb do 1995.g. bavi se slikarstvom i kiparstvom od 1995.g. instalacijama, video instalacijama i ambijentima, te urbanim intervencijama.
SAMOSTALNE IZLOŽBE 1989 -Labin, galerija Narodnog muzeja 1993 -Labin, caffe-bar galerija „La bamba „ 1995 -Rijeka, Mali Salon Labin,galerija Narodnog muzeja Poreč,galerija Narodnog sveučilišta Pazin,galerija Spomen doma Pula,galerija „Vincent iz Kastva „ 1997 – Labin,caffe-bar galerija „Passage „ Rijeka,galerija „Juraj Klović „ Pula,galerija „Diana „ Labin,galerija Narodnog muzeja 1999 – Rijeka,galerija „Juraj Klović „ (s T.Golić i L.Badurina) Rijeka, Mali salon, „Klopka za umjetnika „ 2000 -Zagreb, Galerija „Miroslav Kraljević „ (s T. Golić) NAGRADE</strong> 1991 – Rijeka, Bienalle mladih – nagrada „ Riviere „ 1994 – Opatija, me đunarodni „ EX TEMPORE „ – otkupna nagrada 1995 – Volosko,Me đunarodni EX TEMPORE – 1.nagrada 1997 – Volosko, Međunarodni EX TEMPORE – 3.nagrada 1998 – Zagreb,Salon mladih – Grand Prix
ADRESA Jadranska 29, 52 221,Rabac (Labin) TEL: (052) 872-791 E-mail: alen.floricic@ pu.tel.hr
curriculum vitae
Tanja Golić- rođena 13. 3. 1973. u Rijeci diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odsjek za Likovne umjetnosti, smjer Grafika (mr J.Butković) apsolvent na istom fakultetu, odsjek Hrvatski jezik i književnost, smjer Organizacija kulturnih djelatnosti. Radi kao kamerman i scenograf na nezavisnoj TV postaji Kanal RI.
Video radovi: „more „ 1996. „ples „ 1996. „connection „ 1997. „ultrazvuk „ 1998. „zemlja čudesa „ 1999.
Video instalacije: „ples II „ 1996. „bez naziva „1998. „trag „ „NLP „ 2000.
