\’Umjetnicko djelo kao cin zavodjenja trazi zauzvrat da ga nadidje izavede umjesnost svih i svakoga – ono zahtijeva uzajamnost.\’ (Hakim Bey)
Svaki je rad tako intervencija ne samo u prostor galerije, nego i samu instituciju izlozbe kao manifestacije umjetnickog i kustoskog pothvata u trenutku njegove doradjenosti i zavrsenosti, javnog pokazivanja u trenutku kad je dostignut vrhunac reprezentabilnosti. \’Izlaganje\’ podrazumijeva vise ili manje stabilnu ekononomiju razmjene, a ovdje se temelji upravo na nesigurnoj dinamici darivanja i gubitka, konstantnom pregovaranju medju protagonistima ukljucenima u proces, te susretu ili sukobu ocekivanja koje svi ukljuceni imaju jedni prema drugima i prema samima sebi, kao i mogucim frustracijama koje rezultiraju njihovim neispunjenjem – svi su vidljivo ovisni o drugima i u stalnom procesu pregovaranja, zamjene uloga, prebacivanja odgovornosti i uzajamnosti.
Institucije i kustosi ocekuju nesto od umjetnika, umjetnici od institucija i kustosa, sponzori i publika (od koje se opet ocekuje da ne bude tek ‘pasivna’ publika) imaju svoje ocekivanja prema institucijama i sadrzaju koje prezentiraju, itd. U tom se prostoru isprepletenih ocekivanja uspostavlja polje za visestruku uzajamnost i ponekad apsurdnu igru pozicija pri cemu igru mozemo promatrati i kao institucionalizaciju moci tijekom koje se ista ta igra legitimizira postavljanjem u dijalog aktera jednih s drugima i naspram drugih. U lokalnom kontekstu, medjutim, nerijetko nedostaju jasne granice medju pozicijama, cesto su i umjetnici i kriticari i kustosi u poziciji samozaposlenih kulturnih radnika. U nedostatku stabilnih oblika (prije svega kulturno-politickih iekonomskih) organizacije i institucionalizacije, svi kulturni radnici u lokalnoj konstelaciji na ovaj ili onaj nacin izlozeni istovremeno pritisku visoko-profesionalneizvedbe i bespostendnom iscrpljivanju svoje radne snage.
Umjetnik / kulturni radnik je tako uvijek spreman na akciju, uvijek dovoljno entuzijastican, energican i prije svega fleksibilan drustveni entrepreneur da, iako redovito pokriva nekoliko segmenata kreativne produkcije istovremeno ne prestaje crpiti snagu iz svoje zanesenosti samim mogucnostima sudjelovanja u proizvodnim procesima simbolièkih vrijednosti.
(Ivana Bago & Antonia Majaca)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Na izložbi su sudjelovali Ivica Malčić, Pasko Burdjelez, Siniša Labrović i ®eljko Badurina.
