16.11. – 09.12.2007.
– gesta/akcija/instalacija
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Pasko Burđelez je u Galeriji Miroslav Kraljević bez prisustva publike i posebne najave odložio svoje islužene grablje koje su tijekom trajanja izložbe, bez najave publici i tijekom otvaranja ostalih dijelova projekta, stajale u galeriji. Grablje su se suživile s drugim radovima koji su tijekom nastajanja izložbe ‘Uzajamnosti: izloženo-nađeno’ pristizali u prostor. Nakon našeg prvog razgovora o ‘Uzajamnostima’ Pasko je definirao jednostavan prijedlog o kojem razgovaramo već jako dugo:
“U galeriji bih izložio ili odložio grablje i to baš te koje su mi dugo služile kao alat u vrtu, pa nakratko bile i artefakt, a potom jedan period ni jedno ni drugo. Umorne i islužene svjedoče o procesu sličnom onom koji vidim u umjetnosti naspram životu i/ili svijeta umjetnosti prema umjetničkom djelu dok još uvijek ovisi o umjetniku kao svom nositelju. Svi u ovoj priči barem nakratko podliježu Mida infekciji, no naivno želim sebe (i grablje) staviti u položaj potpune nesigurnosti-izdvojenosti.”
Pasko je na naš poziv dosao u Zagreb, donio grablje, raspakirao ih iz kartonskog omota i u tišini i bez publike, odložio uz zid galerije. Nakon što su zaposjele svoje mjesto sjedili smo u polumraku galerije u tišini. Nije bilo mjesta riječima. Jednostavan je predmet uzeo oblik duha koji je prostor nastanio Stvarnim i potpuno izmjenio okoliš u kojem se našao, unio nelagodu koja se iscrpljuje u samom bivanju. Nakon par dana, na neka naša pitanja i opservacije o procesu izmještanja, prostoru umjetnosti, nužnosti stvaranja, mogućnosti komunikatibilnosti slike i jezika, Pasko je mailom poslao nekoliko rečenica:
“U g-mk sam pokušao jednostavno odložiti grablje, ništa ne uzburkati. Malo me zbunjuje situacija s grabljama nakon što sam ih odložio. Mislio sam da će se rad lako odvojiti od površinskih asocijacija na moje zanimanje, slične umjetničke postupke i osloboditi ili ne potencijal za izvođenje radnje bez značaja u životu i u umjetnosti. Osobno sam bio u stanju izvesti takav čin bez potrebe da ga opteretim ikakvim znacenjem. Zapravo bila je riječ o snažnoj potrebi za takvim djelovanjem. O žudnji u potrazi za svojim predmetom. Istovremeno želio sam se još jednom staviti u položaj potpune nesigurnosti, ranjivosti kojom ću se naposljetku “iza boli” moći zakriliti. Kada smo nakon odlaganja grablji mirovali u galeriji bio sam začuđen tišinom koju su unijele, suvišnošću pitanja koje sam si postavljao, nelagodom?. Naviknute jedino na “banalnost zla” kao da nas je ta banalna/sakralna prisutnost još više uznemirila. Sve o čemu sam vam prije govorio kao o razlozima rezultiralo je nečim što s tim i nema previše veze. Kao da o ovom radu znam sve manje.
Na počecima i sada svoje radove smještam u prostor umjetnosti jer je to pretpostavljeni prostor slobode. Mislim da se nelagoda i osjećaj izmještenosti javljaju jer to uistinu nije takav prostor. Ipak trajno propitujem taj odnos jer kao ljudsko biće imam iluziju o, i veliku potrebu za – slobodom. Kao društveno biće osjećam da odgovornost leži na meni. Sklon sam utopiji i vjerujem da kao građani trebamo svi, umjetnici i neumjetnici, dijeliti taj prostor. Istovremeno imam potpuno iracionalan, snažan poriv da radim kao da i nemam izbora, nekakav gotovo religijski osjećaj poslanja, ovo govorim sa gnušanjem, ali otprilike sam u borbi sa svim ovim. Iz sadržaja vašeg pitanja izdvojile su se riječi između i kasnije. Objedinio bih ih u “između i kasnije” i nazvao tako prostor u kojem nastaju i žive moji radovi.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Pasko Burđelez rođen je 1969. u Dubrovniku. Autor je niza video radova i performansa. Izlagao je na međunarodnim festivalima novih medija. ®ivi u Dubrovniku.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
X Mutualites – Introduction
I SINIŠA LABROVIĆ: ‘Punishment’
II IVICA MALČIĆ: ’10 new paintings’
IV ŽELJKO BADURINA: ‘Coffee & Cakes’
