U biografiji Zdene Kolečkove naveden je podatak da je rođena u Usti nad Labem u Češkoj republici, gdje i danas živi i radi. Taj bi podatak možda bio nevažan za neku drugu osobu, ali Zdena je u svom mjestu življenja pronašla neiscrpni vizualni izvor motiva za svoje slike i fotografije.
Taj grad poznajem manje iz osobnog iskustva (jedanput sam bio tamo), a više iz Zdeninih riječi. Danas o njemu imam nekakvu vrlo osobnu predodžbu, nastalu na osnovu nekoliko nevezanih fragmenata: sve što sam vidio su nekoliko ulica, izgled pojedinih kuća, mnoštvo tvornica. Tome dodajem Zdenine fotografije i slike: na njima su prikazani detalji koji čine njezin svakodnevni pogled.
Ključni element u svakom sastavljanju privatne topografije predstavlja činjenica da li poznajem nekog od stanovnika mjesta prema kojem usmjeravam pogled. Osobna priča stanovnika je ono bitno što gradi razliku između onoga šo sam vidio i onoga što mi je dodano kao osobni iskaz drugoga. Gradovi imaju svoju povijest i izgled koji je nastajao tokom dužeg vremenskog razdoblja. Povijest i izgled grada rezultat su djelovanja njegovih stanovnika. Ali da li je povijest i izgled grada totalitet nastao samo sabiranjem tih životnih aktivnosti? U kojoj mjeri grad određuje život stanovnike, a stanovnici izgled grada? Gdje nastaje prekidi uzajamnog procesa?
Gledanje Zdeninih slika i fotografija otkriva pogled različit od uobičajene hijerarhije vrijednosti gledanja, bazirane na moći i atrakciji. Grad je prikazan u nizu melankoličnih detalja, ponekad fragmentiranih do neprepoznatljivosti. Zabilježeni prizori usmjereni su prema praznim ulicama, napuštenim tvorničkim halama, grafitima na zidovima kuća ili hladnom ambijentu bolnice. Ti svakodnevni detalji lišeni su atrakcije na prvi pogled, nema cjelovite priče. Isticanje fragmenata premješta pogled prema realnosti sitnih događaja. Zaustavljeni prizor smiraja dana na praznoj ulici može u potpunosti izmjeniti svakodnevnu predodžbu tog mjesta, intenzivirati melankoliju. Detalj tvorničkog postrojenja revidira prijašnje znanje o samom objektu: ponuđeni prizor posjeduje bizarnu ljepotu. Sterilni bolnički ambijent je zabilježen u prestrašenom pogledu pacijenta, svjesnog krhkosti vlastitog tijela.
Praznina, napuštenost, hladnoća: svi ovi elementi vode pogled prema životu sačinjenom od slučajnosti, neograničenih detalja, prema sitnim usamljenostima. Svi ti detalji, slučajnosti i usamljenosti tvore novi poredak u hijerarhiji životnih emocija. Stoga ne čudi da Zdena sve prikazane fragmente povezuje naslovom SAFE IN THEIR ALABASTER CHAMBERS. Taj naslov je stih iz pjesme Emily Dickinson, pjesnikinje koja je savršeno znala iskazati sve svoje tjeskobe, strahove i melanholične osjećaje živeći intenzivnim unutarnjim životom. Gledanje Zdeninih slika i fotografija odvlači pogled od zastrašujuće površine ekrana, te ravne i ravnodušne površine na kojoj se (navodno) može sve vidjeti i saznati. Daleko od uobičajene hijerarhije pogleda, ponuđeno je gledanje usmjereno prema detalju ovog (ili bilo kojeg drugog) grada, prema slučajnostima i melankoliji. Prema realnom životu, prema stvarnim emocijama.
predgovor: Darko Šimičić
ZDENA KOLEČKOVA – 1970. rođena u Usti nad Labem, Češka republika 1988 – 1994. Pedagoški fakultet Univerziteta J.E.Purkyne, 1993 – 1996. Akademija za primijenjenu umjetnost, Prag. Živi i radi u Usti nad Labem.
