‘Prva je kartolina na adrese stigla u vidu uskrsne čestitke ljeta gospodnjeg 2005.: sladunjav Spasiteljev lik resi natpis na crvenoj tunici: ‘Eternity’, a u potpisu stoji ime američkog dizajnera Calvina Kleina. Brendirana vječnost s parfemskih je bočica sišla na prefiguraciju svetih prsa, dajući naslutiti gabarite u kojima će se kretati novonastali post-art: brza reakcija na neposrednu stvarnost i prigodni komentar aktualnih zbivanja (dodatno omogućen prilagodljivošću kućne produkcije materijala), poigravanje s manje ili više prepoznatljivim pop-ikonama i jezikom sredstava masovne komunikacije…
Politički su komentari u pravilu utkani u rebus fenomena popularne kulture. Tako je warholovski lik Michaela Jacksona u jeku njegove pedofilske afere postao ‘Heroj, a ne zločinac’, po uzoru na nedavno stvorenu nacionalističku pop ikonu u liku Ante Gotovine. Povodom izložbe posvećene Nikoli Tesli u Galeriji Nova, domaće pop-zvijezde, koje se ne ističu pretjeranim simpatijama za manjinu kojoj je i sam Tesla pripadao, dobile su zajednički nazivnik ‘Unplugged’ te su time, barem simbolično, crni vitezovi Thompson i Škoro ostali bez struje. No u estradni svijet Badurina ne poseže samo radi političnosti: osjećajući ‘bilo nacije’, osvrnut će se i na posljednja dva nastupa hrvatske reprezentacije na Euroviziji, a prigodom još jednog Uskrsa poslat će manji rebus iz kojeg, iza uobičajenog muškog imena Dražen i igračke-zeca, proviruje nekima i teško prihvatljivo ime još jedne veličine domaće estrade…
Badurina koristi manje uvriježeni naziv post art: pored veće razumljivosti u kontekstu hrvatskog jezika, ova anglofonska kovanica sadrži i potencijalnu dvoznačnost, istodobno označavajući ‘poštansku umjetnost’, ali i ono što dolazi poslije (kraja?) umjetnosti…
( Iz teksta Jasne Jakšić)