Tanja Lažetić, Susan Schmidt, Tina Smrekar, son:DA
K2 SUR*VIVER
12.09. – 05.10. 2007.
– – – – – – – – – – – – – – – – – –
Mora li umjetnost biti gladna? Vrednovanje, kao jedna od temeljnih preokupacija društva, s kriterijima u rasponu od osobnih do socijalnih, određuje i omogućuje pozicioniranje pojedinca unutar društvenog okruženja u kojemu živi i radi odnosno stvara. Već samo percipiranje riječi kao što su rad i stvaranje predstavlja prvu prepreku na koju nailazimo u načinima na koji se, prema društvenim normama, etiketiraju različita zanimanja odnosno različite vrste kreativnosti. Tekuća vrpca, tvornica, ured, trgovina itd. prostori su u kojima se, prema uobičajenim standardima, ne stvara, nego radi. Rad kao takav zahtjeva novčanu naknadu, budući da je društveno koristan i mora, bez sumnje, biti nagrađen zasluženom plaćom. Tu nema mjesta dilemama. Stvaralac, kojega većinom izjednačavamo s umjetnikom, suočava se pak s malom poteškoćom. Društvo kreativnost uglavnom postavlja u okvire (beskorisnih) djelatnosti, koje ne donose višak vrijednosti, nego su dio privatne sfere opuštanja i užitka. Korisnost kreativnosti temelji se na upitnim parametrima – ona najčešće služi kao zabava, opuštanje, sredstvo protiv stresa, odmak od svakidašnjeg rada. Zbog čega bi onda rad, koji nije povezan s opipljivim prodajnim proizvodom te samim time koketira s beskorisnim stvaranjem, bio plaćen? Umjetnik bi se trebao početi baviti korisnim radom, onim koji je u društvu ocijenjen kao vrijedan novčane nagrade.
U Sloveniji je preživljavanje umjetnika najčešće vezano uz potporu od strane državnih institucija, koje vrednuju njihov rad te na temelju toga određuju visinu potpore. Novčani iznosi su u većini primjera bizarni do te mjere da umjetniku ne omogućuju ni pokrivanje osnovnih produkcijskih troškova, a kamoli troškova preživljavanja. Preostaje također i mogućnost prodaje umjetničkih ‘proizvoda’, istih koje šire društvo uglavnom ne prepoznaje kao poželjne investicije. Međutim, u vremenu kada međunarodno tržište suvremene umjetnosti doživljava procvat na svim razinama, u slovenskom prostoru je ono još uvijek nedovoljno razvijeno. Odgovornost za to moguće je tražiti kako na nivou kulturno-političke klime tako i u prihvaćanju takve novine (za slovenski prostor) od strane stručne javnosti. Dok je struka u kulturnoj sferi vrednovana kao sistem koji bi za svoj rad trebao dobiti odgovarajuću naknadu, umjetniku preostaje čekanje na milost državnih institucija, jer svoje radove ne može prodati na tržištu. Ovakva situacija, na račun koje se često čuju izrazi nezadovoljstva strukovne javnosti, graniči, grubo rečeno, s ‘prostitucijom’. Logičan zaključak je sljedeći: umjetnik/stvaralac trebao bi raditi posao koji zaslužuje biti plaćen, a kreativnošću/opuštanjem trebao bi se baviti tijekom svoga slobodnog vremena. Teško je ne pomisliti da su za ovakvo stanje djelomično odgovorni i radnici u kulturi – posrednici između umjetnika i javnosti.
Opterećujuća pitanja strategija preživljavanja umjetnika se u zadnje vrijeme sve učestalije javno postavljaju u lokalnom kontekstu suvremene umjetnosti, iako se ne pokazuje pretjeran sluh za razmišljanja samih umjetnika. Oni prije služe kao primjeri prakse o kojoj je riječ nego kao živi subjekti, koji zaista životare unutar svog zvanja, dok su u isto vrijeme govornici ili zagovornici boljih odnosa na platnim listama različitih institucija (bez sumnji u opravdanost toga). Upravo iz tih razloga je projekt Tine Smrekar SUR*VIVER u ovom trenutku od ključnog značaja za slovenski i širi regionalni kontekst, jer autorica pripada onom sloju društva, čiji je rad prepušten milosrđu. Umjetnica je osobno iskustvo pretvorila u istraživačko-izložbeni projekt koji će, kako ironično, u kontekstu galerijskih prezentacija najvjerojatnije zaslužiti novčanu naknadu, barem u vidu simboličnog honorara. Projekt koji se razvijao tijekom nekoliko godina, dosada predstavljen prije svega kroz formu predavanja i instalacija, a koji obuhvaća i preko pedeset intervjua s umjetnicima iz različitih krajeva svijeta, umjetnica je na izložbi u Galeriji Miroslav Kraljević nadgradila radovima umjetnika koji, na različite načine, problematiziraju ta ista pitanja.
Jedan od projekata je statistika br. 1, rad slovenskog umjetničkog tandema son:DA, nastao za vrijeme velikog slovenskog ‘spektakla’ suvremene umjetnosti – prošlog U3 (trijenala suvremene slovenske umjetnosti). Problematika produkcijskih uvjeta u lokalnom prostoru, te mogući načini pronalaženja rješenja, bili su ishodišna točka pri koncipiranju trijenala koje se, na žalost, preokrenulo u suprotnost postavljenim ciljevima. Umjetnici su, na račun pretenciozne i (pre)skupe galerijske prezentacije na koju nisu mogli utjecati, bili suočeni s pomanjkanjem sredstava za produkciju radova, koja su trebala poslužiti kao prikaz ove opterećujuće problematike. U takvoj situaciji son:DA se odlučila na prikupljanje donacija u privatnom sektoru, s kojima bi umjetnici koji sudjeluju na trijenalu platili produkciju svojih radova odnosno svoj uloženi rad. Sakupljeni novac bio je distribuiran umjetnicima (svaki umjetnik dobio je jednak iznos novca), što je prikazano u tabeli, na kojoj također vidimo kako se novac namijenjen za produkciju izložbe preusmjerio u kanale koji su u širokom luku zaobišli džepove umjetnika.
Na nešto narativniji način se pričom o preživljavanju bavi umjetnica Tanja Lažetić u radu Dijalog u kuhinji, Svezak I. U intervjuima s odabranim slovenskim vizualnim umjetnicima otvaraju se pitanja uvjeta preživljavanja, (ne)postojanja tržišta u Sloveniji, pitanja uvjetuje li financijski uspjeh kvalitetnija djela, skrbi li društvo za umjetnike itd. Iako se odgovori intervjuiranih međusobno u velikoj mjeri razlikuju, povezuje ih činjenica da svi upućuju na pothranjenost slovenske suvremene likovne produkcije i umjetnika. Međutim, na veliko olakšanje čitatelja, umjetnicima ne manjka optimizma i entuzijazma koji su, u datim uvjetima, od ključnog značaja za postojanje slovenske likovne scene.
Projekt njemačke umejetnice Susan Schmidt s radnim naslovom The part-time jobs of the Avantgarde (Honorarni poslovi u doba avangarde), odlazi pak u prošlost, u vrijeme povijesnih avangardi, njenih protagonista te njihovih strategija preživljavanja, o čemu povijest umjetnosti nerado, odnosno iznimno rijetko piše. Taj banalni dio života umjetnika je za poštovatelje i ljubitelje kako ranije tako i suvremene umjetnosti većinom element smetnje, za kojeg se ne pokazuje pretjerano razumijevanje, budući da najveća djela ionako nastaju u najtežim razdobljima umjetnikova života. Što je veća egzistencijalna bijeda umjetnika, ‘veći’ su i umjetnički radovi, koji nastaju u tim trenucima, tako nas (pre)rado poučava povijesno-umjetnička struka. Iako umjetnica u svom radu udružuje analizu i fikciju, preživljavanje kreativca-subjekta ni izdaleka nije fiktivna pripovijest. Istina, u suvremenoj fikciji junaci gotovo nikad ne sjednu za stol i ne pojedu pošten obrok, još manje ih vidimo kako plaćaju račune za struju, no stvarni život se ipak većinu vremena vrti upravo oko tih ‘banalnosti’. Dobrodošli u realni svijet umjetnika, kojima se poštanski sandučići također svakog mjeseca pune numeriranim listićima, na kojima, baš kao i kod ljudi koji su plaćeni za svoj rad, navedene brojke crpe već napola ispražnjene novčanike. No umjetnost je ipak vrijedna patnje, zar ne?! Jer kako bi drukčije zadovoljavali prazne konzumerističke duše, koje ionako imaju previše vlastitih problema. Umjetnost mora razveseljavati i zabavljati, to je njeno poslanje, pa makar i s krulećim želucem.
Alenka Gregorić
– – – – – – – – – – – – – – – – – –
Tanja Lažetić
Dijalog u kuhinji, sv. 1 Instalacija, 2006.
U seriji intervjua s odabranim vizualnim umjetnicima problematizira se niz dilema s kojima se umjetnici u Sloveniji suočavaju: Kako zaraditi za život? Na koji način su umjetnici povezani s društvom? Bi li se umjetnost trebala baviti društvenim pitanjima i, ako da, na koji način? Bi li umjetnost trebala biti politički angažirana? Do koje mjere smatraju svoj rad cijenjenim? Kakvo je umjetničko tržište u Sloveniji? Određuje li financijski uspjeh i umjetničku kvalitetu? Zašto uspješni slovenski umjetnici provode većinu vremena u inozemstvu?
Susan Schmidt
The Part-time Jobs of the Avantgarde (Honorarni poslovi u doba avangarde)
video, 2007.
Rad u nastajanju
Otkriće rada kao izvora posjedovanja i bogatstva, onako kako su to definirali John Locke i Adam Smith, uzvisilo je koncept rada s aktivnosti nekad prezrene od strane aristokracije na visoko vrednovano zanimanje u očima buržoazije. (Marion von Osten, Kulturelle Arbeit im Post-Fordismus)
Susan Schmidt bavi se mekanim aspektima društva, poput mitova, stavova i uvjerenja. Često radi sa svakodnevnim predmetima i situacijama, rekontekstualizirajući ih. U projektu Honorarni poslovi u doba avangarde zanima je klasična avangarda i strategije balansiranja između umjetničkih i pragmatičnih aspekata postojanja. Mnogo znamo o umjetničkim radovima umjetnika avangarde dok se o ekonomskoj strani života umjetnika gotovo uopće ne piše i ne govori javno.
Polazeći od povijesnog umjetničkog konteksta, Schmidt se dotiče i širih pitanja vezanih uz suvremene koncepte rada, produktivnosti, profesionalnosti i identiteta. Tko i na koji način uspostavlja ove koncepte i vrijednosti? Na koji način su ekonomski uspjeh i profesionalnost povezani? Jesam li ja ono što radim?
Projekt je podržan od strane istraživačke stipendije DAAD i Instituta Piet Zwart, Rotterdam.
son:DA
Statistika br. 1
2006./2007.
(nastavak terenskog dnevnika, započetog u mjesecima koji su prethodili trijenalu-006)
Pula, 22.08.2007. Poziv od Tine-S s pitanjem kako napredujemo s tekstom za izložbu. Zaboravili smo. Bolje rečeno, uramljivanjem dva nova prijevoda prebrzo smo priveli cijelu stvar kraju. Nakon Ljubljane i Skopja, statistika br. 1 odnosno projekt prikupljanja donacija za honorare umjetnicima na trijenalu suvremene slovenske umjetnosti bit će predstavljen i u Zagrebu. Što bismo danas, u 500 znakova, mogli napisati o projektu? U jednoj od nedavnih javnih rasprava dobili smo kompliment na račun količine novca koji smo prikupili, na temelju čega su umjetnici koji su sudjelovali na izložbi u Modernoj galeriji mogli biti plaćeni. Primili smo, međutim, i optužbe da nismo javno izložili pogledu način na koji je utrošen cijelokupni budžet trijenala. Zar činjenica da umjetnici prikupljaju novac za svoje kolege na izložbi koja se održava u vodećoj javnoj instituciji nije dovoljna?
Tina Smrekar
Artist SUR*VIVER
Knjižica s trikovima, 2006
Projekt je rad u tijeku, rezultat kontinuiranog prikupljanja intervjua s vizualnim umjetnicima iz cijelog svijeta, započetog 2006. godine. Osobna iskustva umjetnika sa stvarnim svijetom svakodnevnog preživljavanja i produkcije predstavljena su u obliku isječaka iz intervjua, koji nisu snimani. Umjetnici mogu odlučiti žele li biti potpisani ili ostati anonimni.
Referenca = Vrijednost rada, zidni crtež, 2007.
Stanje stvari. Jer je jednostavnije. Izračunati kapital. Izračunati tržišnu poziciju. Izmjeriti.
http://www.sur-viver.org/
