“Što je pljačka banke u usporedbi s osnivanjem banke? Pljačka banke je diletantski pothvat. Pravi profesionalci osnuju banku.” (Bertolt Brecht, Opera za tri groša)
“Kažu nam da je nepošten, tko ne plati svoj dug. Ali što da mi kažemo o onome, tko je naše kamate uzeo, svoje cijene ostavio, a naše cijene oborio? Tkogod je u banku ušao, iz nje više nije izašao.” (Rudolf Bićanić, Kako živi narod)
Fenomen novca star je gotovo koliko i civilizacija, a proučavanje njegove prirode i povijesti kreće se između dviju krajnosti: liberalne ekonomske teorije koja novac uzima kao neutralno sredstvo, a njegov razvoj od robe do valute kao spontani proces, te koncepcije novca kao kompleksnog sustava društvenih i političkih odnosa. Georg Simmel je još početkom XX.st. uvidio kako novac mijenja svoju društvenu funkciju i kako od sredstva za postizanje cilja postaje čisto sredstvo, nezavisno od cilja koje postiže. Današnje elektroničke tehnologije dovode u pitanje sam pojam novca. Financije postaju čisto sredstvo, financije financiraju svoju financijalnost. Prema nekim procjenama od cjelokupne količine dolara u svijetu čak 97 % je virtualno, dok je svega oko 3% papirni novac.
Novac nije zatvoren sustav i njegovo značenje ne proistječe iz njega samog, njegov institucionalni položaj ovisi o društvu. Izvan sudjelovanja zajednice novac je besmislen,što je shvatio i Robinson Crusoe u trenutku kad je u olupini broda našao kovanice. Ako upotreba novca igra važnu ulogu u strukturiranju različitih društava u vrlo različitim kulturnim kontekstima i historijskim uvjetima, možemo reći da je novac univerzalija čiju prirodu valja tražti izvan fizičkih obilježja sredstva samog, negdje drugdje. Michel Aglietta i Andre Orlean u knjizi “Novac i suverenitet” zastupaju tezu da novac ne pripada isključivo, pa čak ni prvenstveno ekonomskoj znanosti, jer se njegovo prihvaćanje ne svodi na racionalan račun troškova i koristi. Predlažu da fenomen novca i njegovu upotrebu promatramo iz logike uspostave zajednice i održanja njenog kontuiniteta, čime novac dakako mobilizira vjerovanja i vrijednosti preko kojih se potvrđuje pripadnost jednoj zajednici.
Elias Canetti analizirao je psihičke učinke njemačke inflacije nakon Prvog svjetskog rata, zaključivši kako se paralelno s padom vrijednosti njemačke marke razvija i omalovažavanje građana. U gubitku vrijednosti izmiješale su se osobne i novčane jedinice. Vratimo se načas citatima sa samog početka. Brecht Operu za tri groša piše 1928., dakle godinu dana prije Velike krize. Bićanić svoja putovanja po pasivnim krajevima Hrvatske poduzima s neposrednim iskustvom krize. Jednako tako, pitanje razumijevanja kompleksnog polja financija i funkcioniranja kapitalističkog sustava dobiva u kontekstu aktualne recesije novi zamah, nužnim nameće širenje znanja i širenje interesa i na one koji nisu upućeni u tajne financijskih znanosti u smjeru demistifikacije sustava zasnovanog na samoreferentnosti.
Novac itd. nastala je suradnjom dviju multimedijskih umjetnica, Ise Rosenberger i Kristine Leko. U svojim dosadašnjim radovima, bilo da se radi o izložbama, eksperimentalnim i dokumentarnim video filmovima ili happeninzima, obje dijele sklonost ka suradnji s različitim socijalnim grupama i osobama. Pritom se zanimaju za osobna iskustva, priče, kompetencije i znanja, gledišta; te načine na koje se ona isprepleću sa općepovijesnom i političkom situacijom. U želji da tematiziraju odnose, isprepletanja, stajališta, perspektive, projekcije i predrasude između (bivšeg) Istoka i (bivšeg) Zapada u svom zajedničkom zagrebačkom projektu odlučuju se za temu bankarstva, u svjetlu procesa tranzicije iz nekoć socijalističkog u kapitalističko društvo. Dominacija austrijskih banaka u Hrvatskoj i posljedice na hrvatsko, ali i na austrijsko društvo, kao primjer za tzv. tranzicijske procese u postsocijalističkim zemljama, polazište je njihova umjetničkog istraživanja. S onu stranu ekonomskih razmatranja, a na produktivnoj podlozi umjetnosti kao specifične pozornice predodžbi pokušavaju naći umjetničku formu za ovo kompleksno i politički nabijeno pitanje. Tražeći slike koje bi mogle reprezentirati apstraktna i nematerijalna ekonomsko-politička prepletanja i negativne spirale Isa Rosenberger u radu Danse macabre, proba (prema baletu “Zeleni stol”; Kurta Joossa) preuzima motiv plesa mrtvaca, kao neku vrstu morbidnoga valcera, sliku destruktivnih tokova, okretanja i prepletanja: mračan motiv koji prekida estetskom dimenzijom plesa. Rad Danse macabre, proba treba čitati kao hommage baletu njemačkog koreografa Kurta Joossa Zeleni stol, praizvedenog 1932. u Parizu. U ovom ekspresionističkom komadu koncipiranom kaodanse macabre u osam slika Joos je preveo klasični motiv umjetnosti kasnog srednjovjekovlja u onovremeni okvir te ga povezao s motivima koji reflektiraju njegova iskustva iz doba Weimarske Republike, prve fašističke tendencije, gospodarsku krizu itd. Ovaj prvi politički balet Isa Rosenberger prevodi u suvremenost, ali i u vlastiti žanr te ga isprepleće sa (svojim) iskustvima i pogledima na aktualne političke i ekonomske uvjete. Od osam slika ona preuzima dvije: moćnike koji pregovaraju za stolom i solo ples smrti, koje dopunjuje dokumentarnim materijalima: izvatkom iz novinskog članka jednih austrijskih novina iz 2009. koji posve suhoparno opisuje dobit austrijskih banaka u Istočnoj Europi, a iz kojega je jasno koliko austrijske banke profitiraju iz ovog angažmana, te dijelovima intervjua s čileanskom plesačicom Amandom Pintilde; dok je šminka ona priča kako je u Èileu upoznala plesača iz trupe Kurta Joossa, a koji je plesao u premijernoj postavi baleta Zeleni stol. Ovaj je plesač i osnivač škole u kojoj se i danas podučava plesna tehnika Kurta Joossa, a ova je škola bila jako važna za socijalistički čileanski anti-pinočetovski pokret. Škola se zove Espiral, odnosno spirala. Ove dvije pripovjedne razine u videu povezuje motiv spirale ili cirkulacije: s jedne strane cirkulacije kapitala i profita austrijskih banaka, a s druge spirale plesa. Dio dokumentacije, intervjui koje je u Zagrebu pred zgradom Narodne banke Hrvatske vodila u lipnju 2009. izlaze iz okvira videa. Ovi korski glasovi mogu se čitati na letcima koji leže pred projekcijom.
U performansu Kako živi narod, izvedenom u parku Maksimir Kristina Leko čita odlomke iz istoimene knjige Rudolfa Bićanića iz 1936. godine, pionirskog djela antologijske vrijednosti iz područja ruralne sociologije. Prvi performance ovog naslova umjetnica je izvela 2008. godine u parku Tikveš u Baranji, a ovaj put izabire ulomke na temu bankarstva i seljačkog zaduživanja. Bićanić je knjigu pisao u vrijeme velike agrarne krize 1930-ih, kada naglim prodorom kapitalizma na selo i propašću kućnih zadruga kulminiraju problemi sa seljačkim zaduživanjem. Seljaštvo je postalo ovisno o novcu. Rastače se zabluda da je seljaštvo zatvoreno u naturalnu ekonomiju u kojoj može preživjeti bez razmjene i tržišta. Bićanić nije impregniran starim iluzijama i dobro zna da tradicionalni način života nije alternativa kapitalističkom društvenom projektu. Utoliko ističe političku nemoć seljaštva i pledira da se upućuju u osnove i zakonitosti ekonomije i financiranja, dok njegovi suvremenici optužuju zapadni kapitalizam i indivualizam kao pogubne za selo.
Isa Rosenberger, u svojim radovima istražuje političke prevrate i s njima povezane društvene i gospodarske posljedice. Supostavljanjem subjektivnih opažanja i svakodnevnih biografija s kanoniziranim reprezentacijama povijesti Isa Rosenberger propituje konstrukciju stvarnosti i s njom povezanu moć slika. Razotkrivajući povezanost pounutrenih, mentalnih slika i javnih, medijski proizvedenih slika, ona cilja stvaranju alternativnih čitanja uspostavljene prošlosti i sadašnjosti te otvaranju mogućnosti za ponovno promišljanje već utvrđenih priča. Isa Rosenberger mjesta i razgovore dokumentira u mediju fotografije i videa, a ove dokumentacije pritom miješa s fikcionalnim sadržajima i inscenacijama.
Isa Rosenberger, rođ. 1969. u Salzburgu, studirala je na Fakultetu primijenjene umjetnosti u Beču i na Jan van Eyck Akademie u Maastrichtu. Živi i radi u Beču.
Kristina Leko, rođ. 1966., živi i radi u Zagrebu. Nakon završenog studija na likovnoj akademiji, studirala je indologiju i filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu, te završila poslijediplomski studij na Universitet der Kunste Berlin. Radi u mediju videa, fotografije, instalacije, teksta, a društvena interakcija je u središtu umjetničke prakse koja se često odvija u javnom prostoru. Realizirala je nekoliko obimnijih umjetničkih projekta u zajednicama, u suradnji sa socijalno zakinutim skupinama različitih zemalja (doseljenici, mala seoska gospodarstva, starije osobe, nezaposleni…).
produkcija: [BLOK] Lokalna baza za osvježavanje kulture
Izložbu podržali: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Bundesministerium, Unterricht, Kunst und Kultur Osterreichs, aktivnosti udruge [BLOK] podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva