GMK | prostor 8ice, Šubićeva 29
Otvorenje 7. svibnja 2025. u 19:00 h
Izložba ostaje otvorena do 14. svibnja
Ulaz slobodan
TANTRANTULE Rade Ive Sibile nisu prostor u kojem boravimo, već stanje koje nas prožima. One su nevidljiva pukotina između svakodnevice i podsvijesti – ulomak doma koji više ne nudi utočište, već nas suočava s vlastitim raspadom. Ova nas mlada umjetnica poziva da zakoračimo u sobu koja je nekoć bila cijela, a danas postoji tek kao rez, fragment, titravi odjek onoga što je bilo. Galerijski prostor pretvara u naizgled scenografski okvir za krhko, intimno, destabilizirajuće iskustvo koje nije moguće do kraja dohvatiti. Kroz suptilne prostorne geste, vodi nas napuklinama pamćenja, u susret s onim što prostor više ne može zadržati, ali ni potpuno otpustiti.
Zamišljene kao simulakrum doma, TANTRANTULE brzo razotkrivaju koliko je granica između osjećaja i zamišljaja odavno prešla točku pucanja. Poznato titra na rubu raspada, a ono što je trebalo ostati skriveno sada se neizbježno izlaže. Kao posjetitelji, ne ulazimo tek u pomaknuti prikaz kupaonice, već tonemo u polje između nježnosti i panike. Tijelo, suočeno s napuklinama prostora, ostaje bez čvrstog oslonca, prepušteno ritmu fragilnih materijala i neizgovorenih sjećanja.
Pastelnozelene i ružičaste stijenke, crno-bijeli raster poda, mokri tragovi na pločicama – elementi koji, premda pripadaju arhivu osobnog sjećanja umjetnice, u kontekstu ove instalacije bivaju odvojeni od svojih izvornih funkcija. Umjesto da podržavaju prostor kao zonu higijene i održavanja tijela, oni ga dekonstruiraju i raspršuju. Sibila sve objekte promatra kao aktivne entitete: oni nisu dekorativni ni scenografski elementi, već ranjiva bića, sustavi prisutnosti koji pokušavaju opstati unatoč raspadu njihove unutarnje logike. Arhitektura ovdje više ne pruža zaklon jer sve se odvija na rubu, između subjektivne percepcije i kolektivne nesanice.
Ideja prostora kao produžetka tijela, koju promišlja Gaston Bachelard u Poetici prostora, ovdje se izvrće. Prostor nije utočište, nego instrument koji bilježi svaki napukli trenutak percepcije. Atmosfera rada priziva onu vrstu usamljenosti gdje prostor postaje ritmičko trajanje, poput struktura kod Chantal Akerman, gdje hodnik više nije prijelaz, nego labirint bez izlaza; ili kod Sophie Calle, gdje privatno nikada nije posve privatno, već polje za čitanje, upisivanje i izlaganje.
Izložba je rezultat dvomjesečnog istraživačko-produkcijskog procesa u sklopu mentorirane rezidencije za mlade Zajednički, koju organizira Galerija Miroslav Kraljević. Program je osmišljen kao podrška kontinuiranom radu i refleksiji mladih autora, u uvjetima koji omogućuju kompleksnije prostorne i tematske intervencije, upravo ono što TANTRANTULE i jesu. Mentorski je proces vodila Sandra Sterle.
TANTRANTULE ne rekonstruiraju traumu. One mapiraju njezinu topologiju. Freudovo unheimlich i Fisherov weird and eerie ovdje nisu pojmovi: oni su materija prostora, supstanca zraka koji udišemo dok stojimo unutar instalacije. Sve boje i objekti koje Sibila postavlja pragovi su osjeta, prekinute rečenice koje tijelo promatrača mora dovršiti. Poput lijevanih negativnih prostora kod Rachel Whiteread, ovdje se ne susrećemo s prisutnošću, nego s onim što je isparilo, ostavivši tek trag.
Naslov TANTRANTULE aktivira semantičku igru: tantrum, tantrizam, tarantula. Umjetnica time u podsvijest ugrađuje impuls, tjelesnost, ritam, grč. Neugodu i ekstazu u istom dahu. Titraje, oscilacije između boli i nježnosti, panike i prepoznavanja. Kao i u radovima Pipilotti Rist, feminizirani vizualni jezik ovdje ne umiruje, već destabilizira. Roza i mint nisu boje nježnosti, već napetosti, maske koje skrivaju prijelome. Kao i mutno lice autorice na najavnim fotografijama, gdje sjedi u kutu, držeći kosu kao posljednji znak autonomije. Taj motiv nije slučajan. Kosa, u svojoj fizičkoj i simboličkoj težini, priziva snagu, vezu s instinktom, granicu između kontrole i gubitka.
Rada Iva Sibila hrabro gradi umjetničku praksu koja ne traži sigurnost forme, niti joj treba zatvoreno značenje. Umjesto stabilnih konstrukcija, istražuje pukotine: međuodnose između tijela i prostora, svijesti i podsvijesti, intime i uvjetovanosti koja ne prestaje djelovati, čak ni kad je potisnuta. U njezinu pristupu suptilno je prisutna feministička kritika prostora, ali i težnja za dodirom s ezoteričnim i podsvjesnim strukturama koje izmiču jeziku i slici.
Sibila ne nudi prostor higijene tijela. Ona nudi mjesto za suočavanje. Za prepoznavanje neizrečenog. Za paniku koju više ne možemo nazvati tišinom.
Pozivamo vas da zakoračite u ovu napuklu prostornu partituru i da u njezinim tišinama, ritmovima i prazninama pronađete vlastiti odjek.
Tea Matanović
Rada Iva Sibila (2002., Zagreb) 2021. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije. Prijediplomski studiji završava 2024. godine, gdje je trenutno studentica na prvoj godini diplomskog studija. Njeni umjetnički interesi prvenstveno su usmjereni na suvremene vizualne i intermedijalne prakse, fascinira je ulaz kroz feminističku kritiku i ezoterične/podsvjesne prakse. Jedna od njenih točki zanimanja je tjelesnost, preispitivanje tijela i njegove fizičke i socijalne uvjetovanosti. Izlagala je na Semestralnim i završnim izložba Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2021.,2022.,2024.), na grupnim izložbama ALU Perspektiva u HDLU Zagreb (2024.), Prostor u tranziciji u Galerija Putolovac u Zagreb (2024.), ALU/MET također u Galerija Putolovac iste godine. Izlaže u Galerija Rupa (2024.), sudjelovala na projektu koje završava izlaganjem u Etnografskom muzeju, Intimni prostori svakodnevice (2024.) u Zagrebu i na festivalu PlesAdu iste godine. Izlaže i samostalno u Dublinu u Pallas/Project Studio (2024.) te na ZEZ festivalu u Zagreb (2024.). Dobiva Rektorova nagradu za Projekt opera Amfitrion, Alu (2023.).
Umjetnica: Rada Iva Sibila
Naziv izložbe: Tantrantule
Program: Mentorska rezidencija “Zajednički”
Mentorica: Sandra Sterle
Predgovor: Tea Matanović
Kustoski i produkcijski tim: Antonela Solenički, Tea Matanović, Marlen Ban
Tehnička podrška: Klara Šoštarić
Dizajn službenih vizuala: Luka Nera Sibila
Fotodokumentacija i dodatna podrška: Toni Kukuljica
Zahvale: Katja Puškarić, Marta Milimović, Paula Kovačić, Karlo Mikulaco
Rezidencija “Zajednički” financirana je putem Posebnog javnog poziva Grada Zagreba za financiranje programa koji uključuju mlade umjetnike i umjetnice te sredstvima Ministarstva kulture i medija RH. Rad GMK podržavaju Zaklada Kultura nova te INA, d.d.
