Otvorenje izložbe: Suita za mase

➮ Otvorenje: 3/06/2025 (utorak), 19:00 h
➮ Ulaz je slobodan
➮ GMK, Ulica Pavla Šubića 29

Izložba ostaje otvorena do 17.06.2025. i može se pogledati od utorka do petka, od 16 do 19 h i subotom od 10 do 13 h.

Izložba Suita za mase okuplja radove autora i autorica različitih generacija, medija i estetskih pozicija, među kojima su braća Miles, Tošo Dabac, Peter Handke, Vlado Martek, Vjekoslav Majcen, Vatroslav Mimica, Milan Pavić, Neša Paripović, Ivan Standl, Claude Levi-Strauss i anonimni autori, . Kustoska koncepcija koju potpisuje Klaudio Štefančić propitkuje odnos između pojedinca i mase, naglašavajući da nam umjetnička tradicija može pomoći u oblikovanju društva u kojem nije ugrožena niti ideja osobne slobode, niti ideja zajednice.

Iz predgovora izdvajamo:

Prvo moraju živjeti da bi stvarali historiju, a da bi živjeli, moraju proizvoditi, hranu, piće, odijelo, a da bi proizvodili, moraju postojati neki proizvodni odnosi i neki oblici komunikacije i to je temelj društva. Ljudi su dakle povezani materijalno, kroz svoje potrebe i kroz načine proizvodnje. Njihova povezanost, koja neprestano poprima nove oblike, čini historiju. Individualnost se proizvodi u materijalnim praksama proizvodnje, u srcu društvenog života, a moderno je doba prvo povijesno razdoblje u kojem je došlo do njegove ekspanzije, razdoblje koje je čovjeku omogućilo da proširi i produbi svoju subjektivnost, racionalnost, senzibilnost… 

Formulirana u ranim spisima Karla Marxa i Friedricha Engelsa, marksistička filozofija bila je među prvima koja je zamijetila proces transformacije stanovništva u društvene mase. Boravak Marxa u Parizu 1843. i Engelsa u Manchesteru 1842. – gradovima koji su prednjačili u industrijalizaciji i razvoju novih društveno-ekonomskih odnosa –   bilo je iskustvo koje je obojicu presudno odredilo, učvršćujući ih u uvjerenju da se do čovjekovog oslobođenja može doći samo razumijevanjem i promjenom društvenih oblika proizvodnje.

Stalni rast proizvodnje i potrošnje, kao i ubrzano širenje gradova, stvarali su nove društvene skupine. Suprotno prevladavajućem stavu, koji je u društvenim masama vidio potencijalno opasnu društvenu pojavu, Marx na mase nije gledao kao na neku vrstu nusproizvoda u tvornici povijesti, nego kao proletarijat koji još nema svijest o sebi. I Marx i Engels mase vide kao nositelje buduće emancipacije, kao neiskorištenu snagu koja, osnažujući prvo proletarijat, poput lokomotive vuče društvo u budućnost u kojoj će klasni odnosi biti prevladani, a čovjek postati istinski slobodan.   

(…)

Izložba Suita za mase vođena je potrebom da se simbolička društvena komunikacija nekako poveže s onim što je Marx zvao društvenom praksom, uvjerenjem da se prikazivački režimi i znakovni sistemi moraju neprestano testirati u odnosu na društvene prakse jer su one temeljnije od tih režima i sistema. Ona također nudi jedan broj aspiracijskih čitanja s namjerom da se baci novo svjetlo na umjetničke i kulturne objekte koji su dugo vremena bili tumačeni formulaično. 

Kroz različite vrste artefakata – književnost, umjetnost, film, fotografija, dizajn – izložba pokušava skrenuti pozornost na društvene procese koji su na pojedince, a prije svega na umjetnike i umjetnice, morali djelovati intenzivno i preplavljujuće, bez obzira na to jesu li se ti procesi odvijali u metropolitanskim centrima ili u provinciji, u uvjetima kapitalističke ili socijalističke privrede. Geopolitički tokovi modernizacije nisu uvijek tekli najkraćim putem, niti jednakom brzinom, no kuda god su prošli nepovratno su izmijenili ljudske živote.. 

Klaudio Štefančić

Izložba Suita za mase posvećena je kretanju i dio je projekta Unutarnji muzej (UM), u okviru kojeg su do sada održane dvije izložbe: „Svako drvo stoji i misli” (2015., Galerija Galženica, Velika Gorica) i „Svatko stoji u svjetlu drugog” (2016., Galerija Galženica, Velika Gorica).

---

---

Muzej savremene umetnosti, Beograd
Neša Paripović, NP 1977., 8mm, 22’20’’

Hrvatski državni arhiv
Vatroslav Mimica, Ponedjeljak ili utorak, 1966.

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb / Arhiv Tošo Dabac
Tošo Dabac, Sastanak, 1938.
Tošo Dabac, Ilica, 1932–35.
Tošo Dabac, Stolar, 1932–35.
Tošo Dabac, Sokoli se spremaju za nastup, 1934.

Vlado Martek
I radnik može biti bodlerovac, 2002. (supotpisao: M. Proust – V. Martek)