“Izloženo-Nađeno’, u kojoj se radovi umjetnika ne predstavljaju simultano, jednokratnim činom otvorenja skupne izložbe, već svaki rad predstavlja novu intervenciju u fizički i simbolički prostor galerije, istovremeno gradeći izložbu i dekonstruirajući sam proces njenog nastajanja, kao i destabilizirajući pozicije i relacije unutar mreže koju tvore sudionici tog procesa.
16.11.-09.12.2007.
Izložba u nastajanju
ŽELJKO BADURINA, PAŠKO BURÐELEZ, SINIŠA LABROVIĆ, IVICA MALČIĆ
Kustosice: Ivana Bago i Antonia Majača
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Umjetničko djelo kao čin zavođenja traži zauzvrat da ga nadiđe i zavede umješnost svih i svakoga – ono zahtijeva uzajamnost. (Hakim Bey)
Na izložbi ‘UZAJAMNOSTI: Izloženo-Nađeno’ radovi umjetnika ne predstavljaju se simultano, jednokratnim činom otvorenja skupne izložbe, već svaki rad predstavlja novu intervenciju u fizički i simbolički prostor galerije, istovremeno gradeći izložbu i dekonstruirajući sam proces njenog nastajanja, kao i destabilizirajući pozicije i relacije unutar mreže koju tvore sudionici tog procesa.
Svaki je rad tako intervencija ne samo u prostor galerije, nego i samu instituciju izložbe kao manifestacije umjetničkog i kustoskog pothvata u trenutku njegove dorađenosti i završenosti, javnog pokazivanja u trenutku kad je dostignut vrhunac reprezentabilnosti. ‘Izlaganje’ podrazumijeva više ili manje stabilnu ekononomiju razmjene, a ovdje se temelji upravo na nesigurnoj dinamici darivanja i gubitka, konstantnom pregovaranju među protagonistima uključenima u proces, te susretu ili sukobu očekivanja koje svi uključeni imaju jedni prema drugima i prema samima sebi, kao i mogućim frustracijama koje rezultiraju njihovim neispunjenjem – svi su vidljivo ovisni o drugima i u stalnom procesu pregovaranja, zamjene uloga, prebacivanja odgovornosti i uzajamnosti.
Institucije i kustosi očekuju nešto od umjetnika, umjetnici od institucija i kustosa, sponzori i publika (od koje se opet očekuje da ne bude tek pasivna publika) imaju svoja očekivanja prema institucijama i sadržaju koje prezentiraju, itd. U tom se prostoru isprepletenih očekivanja uspostavlja polje za višestruku uzajamnost i ponekad apsurdnu igru pozicija pri čemu igru možemo promatrati i kao institucionalizaciju moći tijekom koje se ista ta igra legitimizira postavljanjem u dijalog aktera jednih s drugima i naspram drugih. U lokalnom kontekstu, međutim, nerijetko nedostaju jasne granice među pozicijama, često su i umjetnici i kritičari i kustosi u poziciji samozaposlenih kulturnih radnika. U nedostatku stabilnih oblika (prije svega kulturno-političkih i ekonomskih) organizacije i institucionalizacije, svi su kulturni radnici u lokalnoj konstelaciji na ovaj ili onaj način izloženi istovremeno pritisku visoko-profesionalne izvedbe i bespoštednom iscrpljivanju svoje radne snage.
Umjetnik / kulturni radnik je tako uvijek spreman na akciju, uvijek dovoljno entuzijastičan, energičan i prije svega fleksibilan društveni entrepreneur da, iako redovito pokriva nekoliko segmenata kreativne produkcije istovremeno ne prestaje crpiti snagu iz svoje zanesenosti samim mogućnostima sudjelovanja u proizvodnim procesima simboličkih vrijednosti.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Linkovi u nastavku sadrže vizualnu dokumentaciju, kratke biografije umjetnika te stejtmente umjetnika i kustosica o svakom pojedinačnom radu.
I SINIšA LABROVIĆ: ‘Punishment’
II IVICA MALČIĆ: ’10 new paintings’
III PASKO BURÐELEZ: ‘Untitled’
IV ®ELJKO BADURINA: ‘Coffee & Cakes’
