Marginalnost - točka komunikacije / okrugli stol sa stanovnicima romskog naselja Vrtni putSudjeluju: Stevo Golubovac (stanovnik Vrtnog puta), Neđatin Kamberovski (Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba), Siniša Senad Musić (Roma Education Fund) Moderator okruglog stola i voditelj projekta: Bojan Mucko Cilj projekta Marginalnost - točka komunikacije je razvijanje i terenska primjena metoda građanskog osnaživanja stanovnika zagrebačkih getoiziranih romskih naselja te njihovo povezivanje s nadležnim gradskim i državnim strukturama. Vrtni put je naselje od 13-ak kućanstva u kojem žive socijalno najugroženiji stanovnici, a za njihovo stambeno zbrinjavanje, kao i za budućnost samog naselja, ne postoji nikakav strateški plan. Većina stanovništva je nepismeno, a u naselju ne postoji niti osoba koja bi socijalne i infrastrukturne probleme naselja artikulirala i adresirala nadležnim instancama, niti postoji za to potreban službeni komunikacijski kanal prema gradskim i državnim strukturama. Cilj okruglog stola je davanje vidljivosti problemima Vrtnog puta, ali i poticanje dugoročne, kontinuirane suradnje između stanovnika, romskih predstavničkih tijela i nadležnih gradskih i državnih ureda. Život u romskom naselju ćemo kontekstualizirati kroz raspravu u širu sliku gradskih prostornih "politika", ali bavit ćemo se i unutarnjim kontradikcijama funkcioniranja "kolektiva" stanovnika: kritički i prema gore i prema dolje, ali konstruktivno. Okrugli stol je rezultat radionice u kojoj su sudjelovali svi zainteresirani stanovnici Vrtnog puta. Izvedena je u samom naselju, a kroz radionicu smo probleme naselja pokušali zajednički artikulirati i pripremiti za iznošenje na okruglom stolu. Uz to smo organizirali i podjelu paketa humanitarne pomoći u suradnji sa socijalnom radnicom Tinom Debeljak (Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb), kupili i instalirali novi bojler u higijenski kontejner koji je bio izvan funkcije, organizirali savjetovanje stanovnika o njihovim građanskim pravima sa Sinišom Senadom Musićem (Roma Education Fund) te likovne i radionice tjelovježbe za djecu s dramskim pedagoginjama Martinom Protulipac i Katarinom Vukadin.Dugoročni cilj projekta Marginalnost – točka komunikacije je razvoj modela intersektorske suradnje za rad u socijalno najugroženijim naseljima – kulturni projekt kao platforma povezivanja, medijacije i hibridizacije socijalnih, edukacijskih, umjetničkih i reprezentacijskih razina. Projekt je financiran sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture.
Predstavljanje umjetničkog, kustoskog i etnografskog istraživanja industrijske baštine otoka Korčule: Lea Vene, Marija Borovičkić, Božena Končić Badurina i Dijana Protić.Projekt "Industrijska baština otoka Korčule" pokrenut je 2015. godine u sklopu udruge Siva zona i temelji se na osvještavanju, redefiniranju i revalorizaciji kulturnog naslijeđa i pojma nematerijalne industrijske baštine otoka Korčule, posebno Vele Luke. Kritičkim sagledavanjem i bilježenjem lokalne memorije stvara se „alternativni“ arhiv, osvještavaju se i bilježe specifičnosti rodne pozicije i ženskog radnog iskustva, potiče međugeneracijski dijalog te senzibilizacija lokalnog stanovništva. Ujedno se otvaraju dileme i pitanja dinamike i metodologije rada, konceptualnih i drugih okvira istraživanja te načina pristupa lokalnoj zajednici kojoj pojam industrijskog predstavlja podjednako blizak i stran pojam. Predstavljanje istraživanja osim prezentacije i diskusije uključuje i umjetničku produkciju i etnografsku građu; video, audio, tekstualne i fotografske materijale.Projekt je financiran sredstvima Grada Zagreba.Rad Galerije podržava Zaklada Kultura Nova.
˝Ujedinjene˝ Nikolina Hrga15. – 30.12.2017.Otvorenje izložbe 15.12. u 20 hRazgovor s Nikolinom Hrgom i Chiarom Bonfiglioli 21.12. u 20 hOd 1990. godine, kada su tekstilna industrija i industrija odjeće u Hrvatskoj zapošljavale više od 125 000 ljudi, većinom žena, do danas je posao izgubilo 110 000 tekstilnih radnica i radnika. Prema podacima Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske za 2009. godinu postojalo je 280 poduzeća u proizvodnji tekstila i 131 poduzeće za proizvodnju odjeće.Projekt „Ujedinjene“ povezuje radnice koje su u posljednjih dvadesetak godina otpuštene kao tehnološki višak i radnice koje još uvijek rade, sindikalne povjerenice i one koje su prema sindikatu nepovjerljive, one koje su radile u tišini i one koje su prosvjedovale. Iako sličnih sudbina i sličnih radnih i životnih navika, imaju različite poglede na život i na različite se načine nose s uvjetima u kojima rade ili su radile, i u konačnici, gubitkom posla, gubitkom financijske stabilnosti ali i osjećaja pripadnosti. Sve ih vezuje iskustvo rada u tekstilnoj, tzv. ženskoj industriji, iskustvo rada pod normom. Srednjovječne žene koje su godinama bile nevidljive radeći u pogonu, u prekarnim i neljudskim uvjetima rada, često su zastrašivane da će, ako progovore o uvjetima rada, izgubiti posao. I danas su, na tržištu rada u dobi od 45+, potpuno nevidljive.Ova je izložba postavljena kao svojevrstan triptih. Jedan segment čini fotografija koja prikazuje radnice na pauzi - ta je fotografija godinama bila zalijepljena na ormariću jedne od radnica tekstilne tvornice u Slavoniji. Vrijeme za pauzu predstavlja odmor, no dio je radnog vremena pa predstavlja i vrijeme rada. Drugi je dio izložbe svojevrsna ekstenzija fotografije. Četiri prazne stolice i četiri audio zapisa; o egzistencijalnoj i ekonomskoj neizvjesnosti, o nasljeđu radničke klase i prijenosu siromaštva, o ljutnji i pobuni. Posljednji dio rada ispisan je na galerijske zidove i predstavlja „dnevnik učinka“. Naziv je preuzet iz terminologije tekstilne industrije i neka vrsta je distopijskog priručnika za normiranje (i kršenje) radnih prava. Dnevnikom učinka poslodavci mogu pratiti uspješnost provedbe zadanih normativa pojedinih radnica i radnika. Po zidovima su ispisani sakupljeni i isprepleteni članci Zakona o radu i transkripti razgovora s radnicama o uvjetima rada u tekstilnoj industriji. Što znači raditi pod normom? Vezivanje plaće uz proizvodnu normu, redovito mijenjanje i povećanje norme dio je kapitalističke logike koja sustavno narušava i degradira socijalnu sigurnost radnica. Ipak, pričati o tekstilnoj industriji u kontekstu otkaza, stečaja i propasti tvornica, postalo je gotovo opće mjesto, ne samo u medijima, već i u kulturi i umjetnosti. Potrebno je prikazati snagu i hrabrost radnica, no istovremeno ukazivati i na nehumanu cijenu rada koju te radnice plaćaju ali i, marksističkim riječnikom, njihovo otuđenje od vlastitog rada. Iako su i prije rata radile u nehumanim uvjetima, većina radnica nerijetko zapada u zamku nostalgije za socijalističkim vremenima u kojima se radnik/ca cijenio/la i u kojima su „živjele bolje“. Važno je dozirati i preispitivati tu nostalgiju i iznova otkrivati prostor(e) za pobunu i promjene.------------Nikolina Hrga rođena je 1989. u Rijeci. U rujnu 2014. diplomirala je Kulturologiju pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, a u rujnu 2015. diplomirala Medijske umjetnosti i prakse
Mangelos, Tomislav Gotovac, Mladen Stilinović, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Sven Stilinović, Vlado Martek, Igor Grubić, Goran Trbuljak Shakespeare među nama  Kustosica: Branka Stipančić Devetero umjetnika sa zagrebačke umjetničke scene predstavlja svoje radove koji za reference imaju ideje drugih umjetnika, književnika, filozofa, psihoanalitičara, fizičara, režisera, muzičara, teoretičara filmske i video umjetnosti…  Radovi su nastali u rasponu od 1960-ih godina do danas, afirmiraju erudiciju i maštu umjetnika i traže angažman gledatelja od kojeg se očekuje da, kao i umjetnik, poznaje druge autore jer upravo oni tvore kontekst za nove poruke pojedinih djela. Dio umjetnika negira ili ironizira temu vlastitog interesa i polemizira sa svojim izvorom. Mangelosovi Manifesti imaju uporište u različitim humanističkim i znanstvenim disciplinama. Mangelos se sa samosviješću filozofa skeptika koji je posumnjao u umjetnost sporio s čitavom plejadom likova svodeći svoje misli na kratke i precizne, ili, kako je sam rekao, “superwittgensteinovske” teze, ispisujući ih na drvenim tablama, globusima i knjižicama.  Drugi radovi na izložbi nisu tako skloni kritici. Ludički elementi česti su kod medijskog umjetnika Dalibora Martinisa koji je upaljeni televizor objesio sa stropa i prekrio ga crnom krpom “kako bi propjevao kao kanarinac”, i posvetio ga Johnu Cageu. Sven Stilinović ironizira tautološke konceptualne radove Josepha Kosutha fotografijom Kosuthovi zubi, a citati Ludwiga Wittgensteina koje je ispisao na mesarskim daskama poslužili su Mladenu Stilinoviću u igri imenovanja i “političke  korektnosti” u  My Sweet Little Lamb. Gotovčevi autoportreti iz 1960-ih hommage su  ruskim ratnim i američkim detektivskim filmovima, francuskom pjesniku Jacquesu Prévertu, piscu scenarija i drugima. Oni su neka vrsta fotografskih eseja o filmskom mediju. Video Chanoyu Sanje Iveković i Dalibora Martinisa kroz “čitanje”  Kakuza Okakure, koji piše o osnovama tradicionalne ceremonije ispijanja čaja, otkriva zen u scenama iz suvremenog života. Estetska i značenjska interakcija proizvodi se unutar samog djela i pokazuje kako umjetnik čita povijest i kako se u nju uključuje. Vlado Martek “preveo” je niz poetskih situacija u područje likovnoga. Njegova je “poezija krenula u akciju”: poetskim agitacijama na ulici pozivao je ljude na čitanje Majakovskog, Rimabauda, Mallarméa i drugih; od snijega u šumi podigao je spomenik André Bretonu; konturama europskih država u svojim slikama i grafikama razvijao je složene naracije o crvenom Balkanu – melting potu kravavih kraljeva, komičnih i romantičnih shakespearijanskih junaka – okruženom zemljama označenima imenima njihovih civilizacijskih dosega: estetike, psihoanalize, lingvistike, antropologije, filozofije i etike u Shakespeare među nama. Umjetnici tijelo postavljaju u odnos prema tekstu. Fotografiju svoga zavezang tijela Sven Stilinović jukstaponira tekstovima Karla Marxa upućujući na slobodarske tradicije anarhizma, dok Mladen Stilinović u Donjem rakursu nudi svoju interpretaciju uputa koje je u Filmskom jeziku dao teoretičar filma Jerzy Plazewski. Pozivajući se na Marchela Duchampa Goran Trbuljak u svom radu Wow, Wow i ready-made proglašava sve frameove iz filmova koje je snimio za ready-made: “Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena ready-madea u sekundi.” I na kraju Igor Grubić, umjetnik mlađe generacije, u radu Crvena eskadrila – Slobodni let poezije, vraća priču
Kik Melone:GLEČER EXTENDEDSonja Pregrad, Silvia Marchig, Pavle Heidler, Ana HorvatU suradnji sa: Odsjekom plesa Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, Pogonom Jedinstvo i Galerijom Miroslav Kraljević, u sklopu festivala Improspekcije 2017. Glečer Extended nastavak je rada na kompleksnom izvedbenom eko-sustavu započetom 2014. g. koji operira medijima plesa, glazbe i izvedbe u dijeljenom postor-vremenu, a medij u kojem se manifestira naziva Novim izvedbenim medijem – medijem Pokretozvuka. Ogoljivanjem medija izvedbe, odmičući se od koreografske težnje za estetskom organizacijom pokreta, odnosno kompozicijom zvuka, pokret i zvuk nastaju kao materijalizirajuće produljenje osjeta, iz potrebe tijela da odgovori na bivanje u ovom svijetu prepoznavajući pokret i zvuk koji već postoje prije negoli ga postanemo svjesni.Glečer Extended ujedno je izvedba u trajanju i slika kroz koju možete uroniti u bilo kojem trenutku u kojem se zateknete ispred nje, svojevrsni vremenski eksperiment u kojem rad tretiramo kao kontinuum od 7 dana, unutar kojih otvaramo vrata za one koji su spremni uroniti u duboko vrijeme Glečera:Mala dvorana Pogona Jedinstvo, Trnjanski nasip b.b.: petak, 27.10. od 18h do 22hADU Zagreb, Frankopanska 22: subota, 28.10 od 17h do 21h i nedjelja, 29.10. od 11h do 15hGalerija Miroslav Kraljević, Šubićeva 29: ponedjeljak, 30.10 od 17h do 22h, utorak, 31.10. od 18h do 22h. – izvedba u utorak započinje razgovorom kojeg će moderirati Ana Fazekaš. Pavle Heidler, Ana Horvat, Silvia Marchig i Sonja Pregrad nagrađeni su godišnjom nagradom UPUH-a 2016.g. za kolektivnu izvedbu Glečera.Financirano sredstvima Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba.
Umjetnički kolektiv Ljubavnice, Zelene mreže aktivističkih grupa ZMAG i Galerija Miroslav Kraljević u 2017. razvijaju projekt Sjeme za budućnost. Sjeme je osnova uzgoja hrane i predstavlja suverenitet jedne države, a od 2014. godine proglašeno je i nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a. Svrha projekta je potaknuti ljude na promišljanje i poticanje konzumiranja hrane koja dolazi od sjemena tradicijskih sorti, poticanje multikultura, vrtlarstva, razmjene sjemena i generalno svijesti što jedemo. Svako društvo selekcioniralo je biljke prema svojim ukusima i potrebama, čime je nastalo golemo bogatstvo njihove genetske raznolikosti. Ljudi su tisućljećima čuvali sjeme na gospodarstvima i tako je i nastala svaraznolikost kultiviranih vrsta. Zašto i danas ne bismo nastavili taj rad? Kupovinom sjemena od sjemenarskih kompanija, svjesno ili ne, odričemo se svog prava i prepuštamo u ruke korporacija kojima je na prvom mjestu profit, a tek onda naše zdravlje i kvaliteta života. Razmjene sjemena stoga vrlo su važne za održavanje navike očuvanja tradicijskih sorti jer pružaju mogućnost živog kontakta među vrtlarima i jačaju društvene mreže lokalnih zajednica.   29.10.2017 od 11h održat će se razmjena sjemena tradicijskih sorti u Botaničaru (trg Marka Marulića). Sadite, a ako ne možete podržite uzgoj lokalne i prirodne hrane!
“SO LAST YEAR” je izložbeno – instalativni projekt koji okuplja šest autorica pod imenom SAD GIRLS COLLECTIVE. Martina Granić, Marina Jukić, Nina Bačun, Iva Markovac, Dora Đurkesac i Iva Korenčić u suradnji s kustosicom Irenom Tomašić osvrću se na prikaze “girl empowermenta” u popularnoj kulturi unutar Sad girl teorije i četvrtog vala feminizma.SO LAST YEAR NAILS SALON otvorit će svoja vrata 21. listopada u 21 h u Galeriji Miroslav Kraljević te vas pozivamo da svratite „na nokte“ i pridružite se SAD GIRLS kolektivu u razmjeni ženskih iskustava. Izložba ostaje otvorena do 28. listopada. Preko virtualnog kolektivnog udruživanja i razmjene viralnih informacija SAD GIRLS COLLECTIVE propitivao je recentne fenomene mainstream internet estetike od tzv. Tumblr djevojaka do Sad Girls/Sad Boys kulture i njihovih vizualnih brendiranih produkata, vođene isključivo intuitivnim pristupom baziranom na intimnim težnjama i izrazima.Internet svakodnevno potiče hiperproduktivnu pop kulturu koja preko društvenih mreža stvara nove trendove te i dalje podupire potražnju i potrošnju čineći viralne fenomene esteskim, ali i životnim stavom i stilom. Dakle, živimo u prilično podvojenom i ironičnom svijetu u kojem se svaki koncept pa tako i feminizam uspio kapitalizirati i postati potrošna roba. Pomalo ironično, ali opet prihvaćajući vlastitu pripadnost ženstvenosti, umjetnice su stvorile zajednički rad u kojem se kritički, ali svakako pozitivistički osvrću na viralne fenomene prikaza tužne djevojke na internetu istražujući vlastitu poziciju emocija i tijela kroz promatranje obrazaca zaboravljenog ženskog principa u nametnutim paradigmama suvremenog društva prihvaćajući ambivalentnost muško – ženskog odnosa upravo njegujući tu prisutnu emotivnu različitost. Odlučivši poziciju žene kao objekta marketinške i kozmetičke manipulacije pretvoriti u oružje osnaživanja „SO LAST YEAR“ cinično se osvrće na prolaznost viralnih trendova i zapravo ukazuje na to da su tužne djevojke već passe, dok se kulturalnom aproprijacijom stvorio novi trend djevojke s noktima. Upravo u konceptu pedikerskog salona kolektiv gradi prošireni prostor ženske solidarnosti i razmjene ženskog iskustva daleko od ušiju muškaraca, stvarajući sigurni prostor izmjene, dok sami nokti postaju oružje, a ne znakovi estetskog uljepšavanja ili slabosti. S druge strane, još jedan sveprisutni trend statement odjeće iskoristile su kao predložak za stvaranje antimanifesta, uvijek suptilno upakiranog u marketinški podložnu i estetski prijemljivu brendiranu potrošnu robu. Projekt je realiziran i podržan od strane Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba u suradnji s Galerijom Miroslav Kraljević.
UNUTARNJE VEZE / INNER CONNECTIONSPetr Zhukov, Kirill Shirokov, Sasha Elina, Darya Zvezdina[16.9. - 7.10.2017.]Otvorenje: 16.9. u 20hNa otvorenju će se izvoditi live cinema.Unutarnje veze multimedijalni je projekt umjetnika iz Ruske Federacije koji obuhvaća zajednički rad vizualnih umjetnika i glazbenika povezanih na profesionalnoj i osobnoj razini. Naslov Inner Connections referira se na karakter rada i spontani odnos s okolinom i novim situacijama. Ovakav princip rada svojevrsna je tradicija u ruskoj umjetnosti nerijetko uzrokovana političkom situacijom. U ovom slučaju to ne znači konsolidaciju i solidarizaciju s ciljem efektivnog postizanja kulturnih ciljeva, nego kontinuirano konstruiranje novih veza unutar grupe suradnika i i učesnika koje onda rezultiraju novim situacijama, događajima i iskustvima s ciljem stvaranja zajedničkih ideja koje postaju instrumentom općeg kulturnog rada. Iz te perspektive dimenziju prostora iskrenih i nesebičnih odnosa kao temelj stvaranja moguće je sagledati kao politički čin, uzimajući u obzir suvremenu umjetničku scenu i njene unutarnje relacije i fenomene, ne samo u Rusiji već u globalnom smislu. Naspram procesa individualizacije, samodostatnosti i konačno otuđenja čovjeka unutar dominantnih suvremenih društvenih i kulturnih modela, ovdje se radi o ljubavi kao osnovi društvene interakcije i vezivnom tkivu međuljudskog djelovanja. Izložba je zamišljena kao prezentacija i proširenje dosadašnja dva projekta The Return of a Curonian Pilot i Arctic 1 autora Petr Zhukova, realizirana u suradnji sa Kirillom Shirokovim (kompozitor), Nikitom Pavlovim (direktor fotografije), Luisom Nobregaom (izvođačica), Daniilom Zinchenkom, Antonom Kuryshevim, Alexeyem Akimovom i WOLFFX-om (glazba).Prethodna dva projekta i izložbe vezane uz njih osmišljeni su kao 'strukture' otvorene uslojavanju značenja ovisno o kontekstu u kojem se izvode. Nastali su kao rezultat istraživanja i interakcije s određenim mjestima u kojima umjetnici borave i prezentiraju rad. Uz Nidu u Latviji i sibirski poluotok Taimyr, Zagreb bi bio treće od sveukupno četiri zamišljena prostora kojima se ovaj projekt dovršava. Pristup svakom prostoru obuhvaća interakciju subjektivnog, osjetilnog iskustva, mitologije nastale kroz kulturnu povijest i osobne mitologije ljudi koji taj prostor kreiraju (živeći i djelujući u njemu). Radovi su prezentirani u takozvanoj live cinema formi koja predstavlja relativno novi žanr u medijskoj umjetnosti. Radi se o netradicionalnom načinu projiciranja filma koji ne podrazumijeva linearnu naraciju, nego interaktivni perfomans kroz koji se umjetnicima omogućava sloboda eksperimentiranja i improvizacije unutar različitih, prethodno odabranih medija i materijala. Prezentacija projekta se sastoji od nekoliko dijelova:Izvedba video filmova u live-cinema formi autora Petra Zhukova: The Return of a Curonian Pilot (izvodi Kirill Shirokov), Arctic 1 (izvode Kirill Shirokov, Sasha Elina, Daniil Pilchen, Darya Zvezdina).Prezentacija dokumentirane serije koncerata proizašlih iz suradnje glazbenika: The same (Kirill Shirokov i Sasha Elina), Deka(Kirill Shirokov, Daniil Pilchen, Darya Zvezdina), Thank you, I love you (Sasha Elina, Daniil Pilchen), The last mason (Kirill Shirokov, Daniil Pilchen), Chthonicloss (Kirill Shirokov, Vladimir Gorlinsky), Meow (Sasha Elina, Vladimir Gorlinsky)Projekcija novog filma Petra Zhukova Tomorrow will be the same.Kustosica: Karla LebhaftIzložbu je omogućio Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.Rad Galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura Nova.