Branimir Štivić: TRAKA

Branimir Štivić: TRAKA

Otvorenje: 20.12. u 19h
Trajanje izložbe: 20.12.2022.-27.01.2023.

Radno vrijeme > uto-pet: 14-20 / sub: 10-15
Galerija će biti zatvorena radi praznika u terminu 24.12.-09.01.

Program GMK 2022. završavamo predstavljanjem izložbe Branimira Štivića čiji je rad izabran na Natječaju za produkciju i izlaganje novog rada – Tvornica 2022.

TRAKA [192x1536px] početak je istraživačkog rada koji se bavi fizikalnošću piksela. Ovo je projekt o eksploataciji slabo plaćenog rada, prisilnog rada, modernog ropstva i globalne ekologije u svrhu umjetničkog djelovanja i produkcije novog rada. Glavna smjernica je ono što uzimamo zdravo za gotovo staviti u galerijski prostor na ponovno razmatranje, promišljanje o pozitivnim i negativnim učincima suvremene tehnologije na prirodu i čovjeka, smeću koje nastaje produkcijom rada, ugljičnom otisku nabave, utrošenoj električnoj energiji i naposljetku teškom fizičkom radu u upitnim etičkim uvjetima prilikom rudarenja sirovina i izrade elektroničkih komponenti. Dio rada koji je inače nevidljiv prenosi se na autora kroz završnu proizvodnju uređaja za reprodukciju videa postavljenog u obliku pokretne trake nastale uradi-sam tehnikom te uključivanjem u lance mikro-nabave iz Kine.

Paradoksalnost nevidljivosti rada prisutna je jednako tako u muzejima i galerijama kao i svim ostalim tvornicama poput tvornice kobasica.* Rad je proizveden u Hrvatskoj, iako elektroničke komponente, sirovine i polugotovi proizvodi dolaze od kineskih preprodavača upitnog  porijekla i radne etike. Fizikalnost pojedinog piksela olakšava imaginaciju o količini uloženog rada u proizvodnju tehnologije i dostavu krajnjim potrošačima. Namjerno biram razmak između piksela od 3mm (P3), koji je dovoljno veliki da se golim okom vidi pojedini piksel, a ipak dovoljno gust da se može prepoznati cjelovita slika. Skrivenost cjelovite slike prisutna je i u trenutnom dobu platformskog kapitalizma gdje se mikro-radom i outsourcingom marginaliziranih radnih skupina i izbjeglica pokreću prividno samostalne, goleme AI platforme i automatizirani servisi.* Slabo plaćeni radnici nisu u mogućnosti složiti cjelokupnu sliku o radu u kojem sudjeluju. Tako i u ovom projektu dostavljači marljivo prevoze dijelove rada i izrađuju mikročipove ne znajući točno što prevoze i koju funkciju će obavljati gotov proizvod. Prikrivenost konačne uporabe gotove tehnologije i ruda vidljiva je u trgovačkom ratu Istoka i Zapada te trenutnim ekonomskim sukobima unutar kojih određene strane ograničavaju protok ruda i elektroničkih komponenti te smanjuju uvjete za proizvodnju ključnih procesora i FPGA čipova poput onih korištenih u ovom projektu. Rad se sastoji od 294,912 piksela, a svakom pojedinačnom pikselu pristupam kao jednako bitnom elementu za koje je zaslužan po jedan stvarni-fizički-ljudski-radnik.

Proces
Gotovo svi sirovi materijali i poludovršena roba su naručeni s kineske web trgovine za preprodaju robe u malim paketima tijekom razdoblja od 5 mjeseci. Jedino su aluminijski profili za nosivu konstrukciju kupljeni od europskih preprodavača iz Njemačke, drvo za kofere u Hrvatskoj i PLA filamenti u Austriji. Prvotni plan je bio naručiti i aluminijske profile iz Kine, ali testna pošiljka nije nikada stigla na odredište. To je i jedina trajno zalutala pošiljka u cijelom projektu.

Sav otpad koji je generiran nastankom ovoga rada izložen je i ponovno je postao dio rada. Takva ironična zero-waste politika otvorenog pristupa pokazuje koliko ustvari tehnologija koju koristimo generira prikrivenog smeća i ugljičnog otiska.

*H. Steyerl, Is a Museum a Factory?, u: The The Wretched of the Screen, Sternberg Press, 2012.
*P. Jones, Work Without the Worker, Verso, 2021.

BIO:
Branimir Štivić (1991., Cerić) diplomirao je Nove Medije na ALU u Zagrebu (2021.) i Informacijsko i Programsko Inženjerstvo na Fakultetu Organizacije i Informatike u Varaždinu (2015.). U svojem umjetničkom radu bavi se zvučnim i svjetlosnim instalacijama, A/V performansom, živim filmom, expanded-cinema performansom, programiranom umjetnošću, umjetnom inteligencijom i zvukom za suvremeni ples. Pretežito kreće od zvuka, a tehnologiju i programski kod u recentnim radovima koristi kao glavni medij za multidisciplinarni pristup u istraživanju medijalnosti zraka, disanja, vjetra, pneumatike, tla, izgubljenih materijala (“lost footage”), neuralne sinteze, animizma, vitalnosti objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena.

Kustosi: Lovro Japundžić i Maja Pavlinić
Tekst: Branimir Štivić
Dizajn: Sara Pavleković Preis
Prijevod: Petra Lučić
Fotografija: Ive Trojanović

Projekt je podržao: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

GMK podržava: Zaklada Kultura nova i INA d.d.