Deni Horvatić: SKEN

“Zagovornici privatnosti teško će uvjeriti javnost da su tradicionalne definicije privatnosti vrednije od slobode napuštanja vaše kuće. Naravno, nitko ne bi trebao odustati od privatnosti kao vrijednosti, ili čak umanjiti njezinu važnost. Ali posve je moguće razviti koncept privatnosti koji je manje metaforičan, s novim granicama u skladu s praktičnim izazovima s kojima je društvo sada suočeno.” (1)


Dom u vrijeme samoizolacije postaje glavna arena događanja. Između filmskog seta i black box kazališta, dom postaje mjesto isceniranog života koji se donedavno odvijao negdje vani. Privid normalnosti omogućava ekran koji svakim danom otključava sve više funkcija. Postavili smo novi okvir življenja unutar kojeg izolirani iza stakla ispunjavamo svoje potrebe, žudnje i opsesije. Sastanci i sex partiji preko Zooma, socijalizacija putem Chatroulettea, restorani s Michelin zvjezdicama zahvaljujući Woltu, rave nedjeljom u 6 ujutro na redovitim Club Quarantine partijima. Ekran postaje jedino mjesto značajnijeg kontakta, on nam nudi reintegraciju u društvo od kojeg smo odsječeni. Pred njim se ispovijedamo, učimo, plešemo i skidamo – definiramo tko smo ili barem mislimo da jesmo.

Tvoja stopala povećavam palčevima.

Mogućnosti komunikacije putem ekrana posljedično otvaraju nove mogućnosti voajerizma i nadzora. Tijelo u interakciji s tehnologijom postaje njena ekstenzija, kod i baza. Poput dolaska stranca u kuću u Pasolinijevoj Teoremi, ekran nas zavodi, tjera na ispovijed i lišava prijašnjeg identiteta transformirajući nas u kod. Nadziranje više ne vežemo uz akt gledanja već uz princip organizacije, analize i pohrane prikupljenih podataka.  Iako se promatraju tijela i akcije, ljudski element u potpunosti nestaje iz procesa gledanja. Glavni akter postaje algoritam čije oko nije neutralno budući da je kao i čovjek opterećen vjerovanjima, pretpostavkama, predrasudama i mišljenjima, maskirajući ih u objektivnu istinu. (2)

Iako je virus učvrstio nas suživot s ekranom, jednako je tako utjecao i na redefiniranje koncepta privatnosti. U brojnim zemljama počelo je podupiranje sofisticiranih tehnologija koje provode masovni kućni nadzor pod izlikom borbe protiv virusa. Računalna sigurnost koja uz sebe veže dogovorno nadziranje dovela je do reaproprijacije tehnologija primarno vezanih uz rat i profit, s nepokolebljivim ciljem – očuvanje ljudskog života. Među njima se nalazi eksperimentalni program Vlade Republike Hrvatske – SKEN. Mikroskener širokokutne leće počeo se ugrađivati u naše mobilne telefone. Pod izlikom sigurnosti i prevencije zaraze, SKEN je stvorio novi ekosustav praćenja u kojem konstantno snima obrasce ponašanja van i unutar doma. Moć računalne sigurnosti temelji se na njezinoj nevidljivosti. Naš kompjuter, čip, mreža ili pak cloud konstantno gledaju, snimaju i sortiraju podatke. Godinama smo mi htjeli biti oni koji su nevidljivi, boriti se protiv infrastrukture koja našu reprezentaciju vječno zamrzava i veže uz određene koordinate, vrijeme i afekte.(3) Mjeseci provedeni u samoizolaciji uvjerili su nas u odustajanje od nevidljivosti vlastite slike i davanje kontrole SKEN-u koji omogućuje ponovno osvajanje polja vidljivosti. 

(1) Bruno Maçães: Only Surveillance Can Save Us From Coronavirus, URL: https://foreignpolicy.com/2020/04/10/coronavirus-pandemic-surveillance-privacy-big-data/ 
(2) Douglas Thomas: Surveillance in the Age of “Trusted Computing”, u: No Internet, No Art, A Lunch Bytes Anthology, Onomatopee 102, 2015.
(3) Hito Steyerl: The Spam of the Earth: Withdrawal from Representation, URL: https://www.e-flux.com/journal/32/68260/the-spam-of-the-earth-withdrawal-from-representation/

BIO
Deni Horvatić rođen je 1991. godine u Čakovcu. Studira povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegove umjetničke prakse združuju fotografiju te video umjetnost i CGI. Više je godina radio u umjetničkom Studiu Silvio Vujičić te za modni brend E.A. 1/1 S.V. kao istraživač i voditelj komunikacija i vizualnog dizajna. Dobitnik je nagrade Marina Viculin, priznanja za rad umjetnika s izvanrednim postignućima u području hrvatske fotografije, koju je utemeljila fotografska udruga Organ Vida. Svoju prvu samostalnu izložbu “SKEN” realizira u okviru 11. Međunarodnog festivala Organ Vida – Neodlučne slike, u Galeriji Miroslav Kraljević. Živi i radi u Zagrebu i Čakovcu. 

Izložba je producirana sredstvima Fotografske udruge Organ Vida, a rezultat je Nagrade Marina Viculin koju Udruga dodjeljuje od 2017. godine s ciljem unaprjeđenja suvremenog fotografskog stvaralaštva u Hrvatskoj.

Fotografije
Deni Horvatić

Kustos
Lovro Japundžić

Prijevod
Veronika Mesić

Grafički dizajn
Alma Šavar

Odnosi s javnošću
Inesa Antić