Umjetničko stvaralaštvo Gordane Bralić nije poznato širem krugu likovne publike iz jednostavnog razloga što se radi o mladoj autorici koja je apsolvent na Akademiji likovne umjetnosti. Međutim, već su njeni studentski nastupi pokazali da se radi o izuzetnom stvaralačkom potencijalu koji je po svojoj promišljenosti, zrelosti i sustavnom istraživanju problema daleko nadrastao autoričinu mladost. Gordana je svoje likovno stvaralaštvo posvetila sustavnom istraživanju geometrijskog izraza pretežno u akromatskoj gami tonova. Potvrda takvom razmišljanju dakako je i ova dvostruka izložba postavljena u galerijama Miroslav Kraljević i Galeriji 01, koja dokazuje autoričino izuzetno vladanje metijeom, te ambijentalna i konceptualna promišljanja kao svojevrsnu nadgradnju izraza koji je u svojoj osnovi minimalističke provenijencije.
Gordana je prije svega slikarica koja polaže izuzetnu važnost samom idejnom i tehnološkom nastajanju slikanog objekta. U samoj pripremi slikane podloge (grundiranju) pažljivo određuje mjesta kompozicijskih rezova koja označuje ljepljivim trakama. Potom nanosi slojeve bijele boje, a završni čin predstavlja odvajanje traka od podloge. Na taj način kompozicijski rez postaje subjektom slikane površine, te se izdvaja kao kromatska podvarijanta, ali tonski dovoljno različita kako bi jasno označila vertikale ili horizontale koje slikanom fondu nameću određeno ritmičko kretanje. Kompozicija je time završena, te tvori jasnu i zatvorenu, analitički osmišljenu slikarsku cjelinu. Međutim, autorica se ne zadovoljava u potpunosti riješenim slikarskim proizvodom, već slijede razmišljanja o njihovoj nadgradnji. Spajanjem niza samostalnih slika Gordana tvori serije koje postavljene u prostoru čine nenametljiv, profinjen i senzibilan ambijent.
Sukus svog predanog rada na problematici tonskog geometrijskog slikarstva u varijacijama bijele (ne)boje, Gordana je ovim izložbama jasno označila, ali je dokazala i da suvereno vlada osjetljivim područjem prostornog iluzionizma. Lucidno koristeći mnogobrojna iskustva geometrijskog i primarnog slikarstva otvorila je jedan novi likovni problem. Postavljajući serije svojih slika u prostor, ona od naoko jednostavnih kompozicija gradi jedinstveno osmišljeni ambijent. Bez jake akcentualizacije bilo kojeg elementa ovi krajnje izbalansirani ambijenti sastavljeni od bijelih površina isprekidanih diskretnim pravilnim linijama, nameću gotovo redovničku kontemplaciju poput one u Cistercita ili Dominikanaca kojima je jednostavnost prostornih elemenata bila bitnim preduvjetom za postizanjem čistoće duha. Ambijente Gordane Bralić tvori izvjesni geometrijski iluzionizam koji nastaje multipliciranjem minimalističkih elementa, zadanih kao ishodište i počelo njenih pojedinačnih radova, te otvara neočekivanu treću dimenziju koja nas uvodi u asketski, bestjelesni, lebdeći prostor isključivo duhovnog, duboko kontemplativnog ugođaja.
Mladen Lučić
– – – – – – – – – – – – – – – – – –
Bijelo, ambijent, slike uljem na platnu različitih dimenzija izvedene 2004 godine. Broj i veličina slika ovisi o prostoru postava.
– – – – – – – – – – – – – – – – – –
Gordana Bralić< rođena je 1980. godine u Zagrebu, Hrvatska. Akademiju Likovnih Umjetnosti, Nastavnički smjer upisala je 1998. godine. Trenutno je apsolvent u klasi prof Ante Rašića.
