Prostor je mišljen dvoznačno, kao izložba i kao izvedba, te se u njemu izvodi/izlaže devet objekata – reenactment rada Meeting Point Sanje Iveković, rečenica ispisana na zidu, tinejdžerski dnevnik iz 1991., samo kazalište kao dispozitiv, konfekcijska odjeća kupljena u tvornici Kamensko u stečaju, izvedba kao predmet sačinjen od vremena, gorka sol i šećer u kocki, predmeti posuđeni od publike te ples kao predmet.
Karnevalski šator hrđa na večernjem povjetarcu – ras/pakiranje predmetnosti nastaje kao zaključenje sedmogodišnjeg radnog ciklusa koreografkinje Sonje Pregrad na temu objektnosti tijela, pokreta i umjetničkog rada. Sam rad rekontekstualizacija je njezina završnog rada na diplomskom studiju Solo/ples/autorstvo (MA Solo/Dance/Authorship) u Berlinu.
U današnjem kontekstu u kojem se svaka objektivizacija svodi na komodifikaciju, a posebno u odnosu na recentno fetišiziranje komodifikacije imaterijalnog, zanimljivo mi je pitati se o procesu objektivizacije tako da se pitanje izvrne te postane prostorom subverzije, da gesta odgovora postane područjem proizvodnje suviška. Kada se pitam kako se opredmećuje neko ‚ja’, pitam se što je to što nastaje njegovim djelovanjem. Koja je vrijednost rada samostalne umjetnice pitanje je toga kako se opredmećuje njezin rad unutar pozicije zajednice.
Izvedba počinje u 20 sati, a broj slobodnih mjesta je ograničen. Molimo da se predbilježite za jedan termin (14. ili 15.) na mail: info@g-mk.hr.
Sonja Pregrad je plesna umjetnica koja se u svom radu bavi materijalnosti plesa i koreografijom odnosa. U njenim radovima, kao što su na primjer ‘Vrijednost je dinamički suvišak svake funkcije’ sa Marjanom Krajač, ‘Re-arranging (and) the self-arranged’ s Nives Sertić, te ‘Sequel for the future / a dance in 2043 / a dance in 2044’ s Willijem Pragerom, ples je uvijek mišljen kao kontekstualizirana i relacijska gesta. Sa Zrinkom šimičić Mihanović organizira festival ‘Improspekcije’, a sa Plesnim centrum TALA projekt ‘TASK’ koji otvaraju dijalog o otvorenosti i suradnji umjetničkih medija i procesa. Predaje i radi sa studentima Odsjeka za animirani film i nove medije na ALU Zagreb. Sa redateljicom Marinom Petković Liker vodi ‘Četveroruku’, organizaciju za otvaranje novih polja kazališne komunikacije. Surađuje s umjetnicima Sanjom Iveković, Borisom Charmatzom, Silviom Marchig i drugima.
Rad je nastao uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ureda za kulturu Grada Zagreba te uz rezidencijalnu podršku Plesnog centra TALA.
Grafičko oblikovanje: Dora Ðurkesac
Suradnice na projektu: Nicole Hewitt, Nives Sertić, Marina Petković Liker