Da li je Kristijan Kožul ovog trenutka naš najradikalniji umjetnik? Njegova djela i izložbe natjerali su publiku i kritiku da preispitaju svoja stajališta o cijelom nizu kategorija kojima prosuđuju meritum nečijeg umjetničkog rada. Počnimo od sviđanja. Za Kožula vrijedi opcija sviđa vam se ili ne, budući se njegov suptilno poigravanje s kičem sukobljava s bilo kojim kodeksom lijepog. Ako disciplina znalca zatomi reakciju na prvi dojam, problem klasifikacije ostaje neizbježan.
Kožul je definitivno koncentriran na objekt, i to s intenzitetom kojeg suvremena, a niti moderna lokalna umjetnička praksa nisu zapamtile. Za njega bi se, suprotno ostalima iz njegove umjetničke generacije, lakonski moglo pomisliti da je previše tradicionalan za tako mladog umjetnika. Medutim, Kožulova opsesivna pedanterija i minucioznost izvedbe, a da ne spominjemo pritajenu morbidnost njegovih radova, uznemirujuci su i strani poklonicima tradicionalne umjetnosti. Ne pomaže im niti njegov do krajnosti nategnut osjecaj za mjeru u neumjerenom. Paradoksalno, iz istih razloga uz drugaciji predznak te unatoc ocitoj prevazi koncepta, Kožulova estetika zbunjujuca je i avangardistima.
Orgijanje oblicima i materijalima ne uklapa se u suhu uskogrudnost principa avangarde. Uobicajena i konformisticki nikad u pitanje dovodena dioba tradicionalnog i avangardnog u našoj umjetničkoj praksi, konačno je uzdrmana. Može se prigovarati da su planetarni gurui hipertrofiranog kiča, nekoć Jeff Koons, a danas Matthew Barney već uzmutili ustajale vode klišeiziranih podjela, ali treba imati na umu da naša zatvorena sredina uistinu reagira samo na podražaje koji u njoj nastaju. U realizaciji svojih vizija Kristijan Kožul primjenjuje raznovrsne prefabricirane materijale pomoću kojih postupkom maksimalnog dodavanja reciklira prisvojene objekte. Svilena pozamanterija, suho meso, čipka, kosti, porculan, perle, ogledala, čavli, keramičko cvijeće, perje i žileti transformiraju lubanje, akvarije, nadgrobne fotografije, posude za cvijeće, proteze, visoke štikle, invalidska kolica u fantazmagorične objekte snažne simbolike. č emu uopće to blještavilo prebujnih formi, novovjeki horror vacui radi kojeg se do zadnje točke i vrška sve ukrasom nadograduje za još jedan, već gotovo nemoguć korak dalje? Koji bi raspamećeni zanatlija izgubio toliko vremena da dovrši objekt svoje vizije? Kožulov pristup ima ritualni naboj. On proizvodi votivne predmete koji istjeruju zloduhe društvene zbilje. Princip je jednostavan i naizgled naivan. Ako je izvedeni objekt dovoljno funky, problem će nestati. Ako štakama pridodaš glamour disko ogledala, nestaju minska polja, ratovi i žrtve. Da li je itko drugi napravio više? Strašan je duhovni i životni prostor u kojem socijalni angažman sreće dekoraciju, u kojem kritika siromaštva uzima formu kićene ispraznosti objekata izložbe Roga izobilja. Rogovi Kožulove izložbe čvrsto su zatvoreni. Simbol gostoprimstva, sreće, nade i milosrđa nudi nam samo kompaktni, dekorirani oklop svoje vanjštine, mjerljiv jedino s debljinom obraza lokalnih nouveau riche ispod koje nema ni milosrđa, niti socijalne svijesti. Koliko kićenost može biti groteskna definirano je civilizacijskim kodom pa ova arbitrarna mjera varira od mjesta do mjesta. U Indiji, čije artefakte rogovi dekoracijom prizivaju, možda bi s veseljem prihvatili i pretile žene koje ih na popratnim grafikama pridržavaju pospješujući poplavu plodova i cvijeća. Na grafikama, stiliziranim po art nouveau predlošcima, svi motivi spojeni su u jedinstvenu masu koja se žitko razlijeva podlogom.
Tu je najočitije da zabave uopće nema. Svo obilje emanacija je isprazne društvene obijesti, nediferenciran materijal predviden za truljenje i propast. Kristijan Kožul se za studija i u prvim godinama izlagačke aktivnosti predstavljao video radovima, kako se i dolikovalo progresivnim mladim umjetnicima njegove generacije. No, vec Gast-art-beit izložba u zagrebačkoj Galeriji Matice Hrvatske 2001. godine spojem videa i objekata ukazala je na promjenu njegovog interesa. Izložba Gozba u Galeriji Vladimir Nazor u siječnju 2003. godine svojim je baroknim sjajem i formama objavila pobjedu objekta. U kratkom je vremenu Kožul predstavio još dva rada iz vremenski gotovo paralelno stvaranih ciklusa, pobjednicki Discoware 8.trijenala hrvatskog kiparstva u srpnju, a već u kolovozu erotizam glamuroznih sadomazohističkih cipela i grafika na izložbi Camp Craft u Rijeci. Netom dva mjeseca kasnije u Galeriji Miroslav Kraljevic nalazimo se pred novim ciklusom obilježenom motivom roga izobilja.
U tehničkom smislu u Rogu izobilja Kožul izvodi još jednu varijaciju postupka koji povezuje sva četiri ciklusa predstavljena ove godine. Glavna obilježja su formalna i tematska reciklaža, osebujna autorska dopuna i reinterpretacija ready made objekata. O reciklaži motiva roga izobilja već smo govorili. Sami rogovi konstruirani od keramičkih posuda za cvijeće prekrivenih nizovima keramičkih cvjetnih košarica, emajliranih bijelih kugli i metražom zlatnih perli, izvedeni su izrazitim kiparskim osjećajem za vitalističko-falički naboj motiva, taktilnim osjećajem za strukture i suodnos disparatnih elemenata dekoracije te suptilnim spojem njihovih kolorističkih vrijednosti. Istim je dekorativnim intenzitetom i rekvizitima riješena oprema grafika pa Rog izobilja dostiže ambijentalni naboj Gozbe.
Radikalizam Kristijana Kožula manifestira se u totalnom dizajnu njegovih uprizorenja, ali u svojoj biti on uporište nalazi u spontanom činu spajanja i dokidanja mnogih različitosti koje smo se navikli smatrati nepromjenjivim ustrojstvom zbilje. Angažman se tu ugodno spaja s dekoracijom, kič zanatske produkcije i elaborirani artificijelni objekti uklapaju se u mentalne gabarite konceptualne umjetnosti, majstorstvo susreće mladenački nihilizam, mjera se miri s obiljem…i još puno toga. Kovanica barokni konceptualizam koju Sebastian Smee upotrebljava za designaciju Cremaster ciklusa Matthewu Barneya čini se vrlo upotrebljivom za odredivanje novuma kojeg Kristijan Kožul unosi na našu scenu. U njegov radovima kvantitet je definitivno prerastao u kvalitet.
Branko Franceschi
Životopis:
– rođen 22.05.1975. u Munchenu, Njemacka – Address : V. Varičaka 20, 10 000 Zagreb – Phone : 00 385 1 664 11 38 – e-mail : kristiankozul@yahoo.comk
1993. – započinje studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu
Odabrane izložbe:
1996. – Videonale 7, Bonn ( untitled No.1 ) – Salon mladih, Zagreb – Crossing over, festival workshop, Sofia 1997. – Impakt festival, Utrecht ( seeds ) – SGG festival, Geneve ( switchback ) – nastavlja studij na Kunstakademie Dusseldorf, u klasi prof. Jannisa Kounellisa 1998. – Tokyo video festival – Salon, Zagreb – day + night show, group show, Passagegalerie, Vienna – Bunker, group class show, Bunker, Cologne – ZKM, International video prize ( Naked ) – a v o i d i n g, solo show, MH gallery, Zagreb 1999. – a s y l u m, Raum fur Kunst, Graz – the new polynesia, Arttol ( psihijatrija ) Bedburg-Hau – Biennale dei Giovanni artisti dell Europa e del Mediterraneo, Roma 2000. – nastavlja studij u klasi prof.I.Kamp – ZKM, International video + media prize ( H A B I T A T ) – Update 2.0 – aktuelle Auswahl eines Medienpakets fur das + Goethe Instituts -Pavillon, Galerie Annelie Brusten, Wuppertal 2001. – TZR Galerie, Bochum (coll.) – “Titus” Galerie, Zagreb (coll.) – Bochum Video Festival (award) – Osnabrueck Video Festival – media + architecture biennale ( unofficial program ), Graz – Gast-art-beit, Galerie MH, Zagreb (coll.) 2002. – Meisterschueler, prof. Kamp, Duesseldorf Kunstakademie – Akademiebrief, prof. Kamp, Duesseldorf Kunstakademie – Gast-art-beit, Labin Art Express, Labin 2003. – Gozba, Galerija VN, Zagreb – Camp Craft, Fona, kortil, Rijeka
NAGRADA
– Nagrada na 8. trijenalu hrvatskog kiparstva, Gliptoteka, Zagreb
