Nova izložba
Otvorenje i početak performansa: 16.11., 19:00 h
Trajanje izložbe: 16.11. – 28.11.2023.
Radno vrijeme > uto-pet: 14-20 / sub: 10-15
Propadanje i apatija idejni su motivatori rada u kojem umjetnica Marianna Nardini putem istraživanja, performansa, videa i zvuka propituje što označava pojava smisla i fenomen njegovog blijeđenja u društvenom kontekstu.
Projektom PRESENCE: THIS EMPTY SPACE WITHOUT ME IS MY HOME umjetnica istražuje strukture emocionalnih i mentalnih procesa koji definiraju postojanje pojedinca i njegovu ulogu u društvu, posljedično, odnos sustava prema pojedincu (i čime je taj sustav motiviran) – polazi od serije pitanja: Kako se duh raspada? Kako ljušture bića mogu ostati prazne? Kako (metafizičko) uništenje pronalazi svoj put i zašto je tako nemilosrdno? Umjetnica se u ovom procesu ne bavi eksplozivnim krajem već suptilnim, upornim, jedva vidljivim djelovanjem apatije – stanja „bez“: bez osjećaja, bez interesa, bez afekta, bez empatije. Apatija se odijeva u plašt nevidljivosti; sporo i sistematično, nepodnošljiva utješna lakoća inercije nas štiti od prepoznavanja izumiranja. Stagnacija kao najintenzivnija dinamika nasilja u apatiji prema drugima (i prema sebi) funkcionira kao membrana koja daje moć sustavnom otimanju, uvlačeći se u funkciju unutarnjih organa čija se živost očituje jedino na usluzi hranjenja membrane i njenog razvoja, gubeći suštinsku svrhu.
Interes za izumiranjem i razumijevanjem inertnosti u kontekstu nasilja dolazi iz psihološko-antropoloških iščitavanja tijekom njenog rezidencijalnog boravka u GMK tijekom kojeg realizira ovaj projekt. Nardini asocira dinamiku funkcioniranja apatije (jednako na razini sustava, moći i njegovih vladajućih pojmova koliko na individualnoj razini) s idejom Descartesovog demona, entiteta koji radi na zamagljivanju naše percepcije istine i destabilizira naše razumijevanje svega što se nalazi oko nas, uključujući samoga sebe – kroz konstantnu repeticiju govora, transakcija, sustava i ideja. Jedino što ostaje je ponavljanje. Uronjeni u rad postajemo sugovornici apatije – propadamo, izumiremo samim postojanjem. U pasivnom promatranju angažirano gubimo svijest i tonemo u prazninu.
Biografija autorice
Marianna Nardini (1994.) interdisciplinarna je umjetnica koja se aktivno bavi performansom, videom i zvučnim instalacijama. U svom radu fokusira se na procese transformacije tijela i uma, na intermedijalni i interdisciplinarni pristup paralelizmu umjetničkih i kulturnih pojava te propitivanju osobnih svjetova. Razvija i metodologije društvenih umjetničkih praksi kao i znanstveno-umjetničkog promišljanja i pisanja o temama. Izlagala je na više grupnih i samostalnih izložbi od kojih se ističu „Edipova koža“, Galerija Matice Hrvatske, Zagreb, 2021.; „Spasmus Humanus“, Garaža Kamba, Zagreb, 2021.; „Dual – Ukiseljene bajke – unutar kapka, ispod sna“ s Mirjanom Vodopijom, Lexart Zagreb, 2022.; „Don’t kill the grasshopper“, Apoteka, Vodnjan, 2022. Tijekom 2022. rezidentica je na eksperimentalno-rezidencijalnom programu Dnevna soba kojega organizira kustoski kolektiv Kućća.
Impresum
kustosi: Maja Pavlinić i Petar Vranjković
koordinator programa: Petar Vranjković
producentica: Tea Matanović
suradnik za zvuk i podrška pri istraživanju: Senpvii
dokumentacija: Marko Zbodulja
fotograf: Luka Pešun
Podrška
Program podržava Ministarstvo kulture i medija i Gradski ured za kulturu I civilno društvo grada Zagreba. Rad GMK podržava Zaklada Kultura nova
