rn
rnrn
rn
rn
Izgradile smo privremeni vrt na javnoj parceli u dvorištu zajedno sa stanarima socijalnog stanovanja i članovima stambenog udruženja. Krenule smo od zajedničkog istraživanja zatečene urbane situacije u centru Edinburgha. Prikupljanje informacija i kritička analiza specifične prostorne situacije, njene društvene, ekonomske i političke dinamike, kao i svakodnevne prakse bile su sastavnim dijelom našeg projekta. Participativni proces temeljio se na pitanjima što, kako i od koga je pribavljena informacija, što je rezultiralo ne samo analitičkom kritikom, već je prije svega stvorilo prijedlog za promjenu. Preporučujemo da prakse djelovanja (agency) počnu onkraj intelektualne anticipacije. One su ukorijenjene u djelovanju. U tim akcijama su umjetnik, urbanist, aktivist i svi angažirani uključeni i povezani profesionalno, a djeluju kao građani.
rn
rn
Na projektu Garden Service radile smo otprilike pola godine, često navraćajući u Edinburgh radi prikupljanja informacija i stvaranja kontakata. Već smo se u ranoj fazi odlučile usmjeriti na osebujnu situaciju miješanih javnih i privatnih područja tik uz Royal Mile. Royal Mile je jedna od najslavnijih turističkih destinacija u Edinburghu, a vodi od dvorca do novoizgrađenog parlamenta. U ograđena područja može se pristupiti kroz male ulaze s glavne ceste. Ova prostorna situacija stvara svojevrsni backstage, u kojem se glumci pripremaju za nastup na glavnoj sceni – ulici. Prostori poput Chessels Court, lokacije našeg projekta, su odijeljeni, ali i povezani s Royal Mile. Često ih posjećuju ne samo stanari, već i lokalci i turisti kad se odmaraju ili ručaju dalje od glavne prometnice. Ova situacija mnogostrukih upotreba od strane različitih grupa, insajdera kao i autsajdera, povod je različitim sukobima oko pitanja ostavljenog smeća i buke.
rn
rn
U Chessels Courtu neke zgrade pripadaju stambenom udruženju čiji članovi posjeduju svoje vlastite stanove, a druge zgrade sadrže socijalne stanove na unajmljivanje. Prije nekoliko godina stambeno udruženje je kupilo javni dio Chessels Courta, prolaz uz jednu od njihovih zgrada, ogradilo ga i preuredilo u vrt, tako ga odijelivši iz javne sfere. Najmoprimci socijalnih stanova nemaju načina da kupe javne dijelove terena; unatoč tome upravo je stanar socijalnog stanovanja započeo, vrlo plaho i ilegalno, obrađivati vrt na javnom mjestu, kad smo odlučile raditi s Chessels Courtom. Vrtlarske savjete dobio je od gospođe iz stambenog udruženja koja je bila uključena u izgradnju prvog vrta koji sad pripada stambenom udruženju. Usprkos postojećim klasnim razlikama među različitim grupama u Chessels Courtu ovdje se dogodilo partnerstvo kroz dvije stambene grupe i jaka želja da se stvari uzmu u svoje ruke i da se napravi razlika.
rn
rn
S projektom Garden Service uselili smo se u već postojeće aktivnosti. Pozvali smo susjedstvo na javnu raspravu u obližnju općinsku dvoranu da vidimo ima li još stanara koji bi se uključili u transformaciju javnih prostora na njihovim terenima. Otkrile smo sukobe među različitim grupama, poput supotnih stajališta o dizajnu i sigurnosnim pitanjima. Zajedno sa stanarima otvorili smo diskusiju o privatnoj brizi o javnim prostorima. Postavljajući pitanje legalne-ilegalne situacije vrtlarenja na javnom zemljištu nadležnim organima tražili smo dozvolu da izgradimo vrt u Chessels Courtu. Nakon početnog odbijanja i nešto pregovaranja dobili smo dozvolu za privremeni vrt za vrijeme trajanja izložbe. Tijekom faze planiranja i instaliranja koja je uslijedila našu smo ulogu shvatile kao ulogu posrednika u procesu samoorganizacije. Naš je program bio podrška i proučavanje transformacije mjesta i zamjene njegova identiteta s obzirom na različite slojeve društvenih i pravnih odnosa, a koje ćemo ovdje raspraviti u odnosu na participaciju, agonističku pluralnost, prisvajanje prostora te izvođenje i performativnost, koristeći pojmove i koncepte Patricka Geddesa, Chantal Mouffe, Henri Lefebvrea i Judith Butler.
rn
rn
rn
Prostorni pregovori
rn
rn
Garden Service inspiriran je djelom biologa i urbanista Patricka Geddesa (1854 – 1932), nekadašnjeg stanara Royal Milea. Geddes je projektirao mrežu od 75 vrtova, a nekolicina ih je podignuta na različitim zemljištima duž Royal Milea na prijelazu 19/20.st[i]. Geddes je bio čvrst zagovornik vrijednosti vrtova kao društvenih mjesta i vrtlarenja kao vremena utrošenog za opće dobro. Bio je anarhist, prijateljevao s anarho-geografima Peterom Kropotkinom i Eliséeom Reclusom s kojima je dijelio ideje o društvu temeljenom na prirodnim principima evolucije. Umjesto progresa kroz natjecanje, kakav nalazimo u stajalištima društvenih darvinista i liberalnih ekonomista toga vremena, svijet prirode i svijet društva mogu se razvijati samo suradnjom. Iako je u prvi plan stavljao urbano planiranje kao povod za suradnju temeljenu na principima radikalne demokracije i participacije, Geddes je odbacivao sustav predstavničke demokracije jer je strahovao da će se s različitim političkim strankama društvo raspasti na različite konkurentske grupe. Iz Geddesovog društvenog koncepta začudno izostaje ono političko, kako ga shvaća politička teoretičarka Chantal Mouffe: mogućnost «dimenzije antagonizma koja je inherentna ljudskim odnosima». Mouffe razlikuje \’političko\’ od \’politike\’ koja «označava set praksi, diskurza i institucija koje teže uspostavljanju određenog poretka i organizaciji ljudske koegzistencije u uvjetima koji su uvijek potencijalno konfliktni jer su pogođeni dimenzijom «političkog»[ii].
rn
rn
Negirajući konflikt Geddesova se politika zbiva u formi objedinjavajućih praksi vrtlarenja i u teoriji urbanog planiranja – jer zapravo nikad nije imao priliku da je testira. Vrtlarenje i urbano planiranje izražavaju i vođeni su direktnim akcijama čitavog susjedstva i zajedničkim estetskim iskustvima prirode i umjetnosti kroz šetnje, izložbe i inscenacije ili izvedbe. Iako se Geddesove koncepcije dobrog društva temelje na kolektivnim kulturnim iskustvima, procesima kojima se društvo emocionalno povezuje i reprezentira, a koji se u velikoj mjeri događaju u javnom prostoru, nema ni spomena ili prostora za (klasnu) brobu, konflikt ili antagonizam, kao što bi se moglo očekivati. U Geddesovim konstrukcijama društva ima radikalnih misli, kao što je isticanje zajedničkih praksi i kolektivno djelovanje, koji bi se mogle opisati kao oblik ovlaštenog, odgovornog i angažiranog, pa i strastvenog, građanstva. Problematično je to što ih nikada nije razvio iznad pukog idealističkog narativa i što je odabrao da zanemari tenzije koje bi se mogle pojaviti u procesima kolektivnog djelovanja u javnoj sferi. Jer u anarhističkom Geddesovom javnom prostoru nema konflikta, nema legalnih granica, pravila ili regulacija kojima se treba povinovati, prostor oblikuju i određuju prirodne granice i svakodnevna kultura. Preuzele smo ovu nerazvijenu misaonu nit. Projekt Garden Service otkriva mogućnosti i probleme samoproizvedenih aktivnosti. S jedne strane pokazuje otvore, a s druge upućuje i na ograničenja, kad se izazove tijelo legalnih regulacija koje je u prvom redu ustanovljeno kako bi štitilo javni prostor.
rn
rn
U Proizvodnji prostora Henri Lefebvre upućuje na sljedeću paradoksalnu situaciju: kako bi se zaštitio javni prostor, i pojedinci u njemu, prostorom vladaju pravila i regulacije. Situacija stvorena kako bi se spriječilo povrjeđivanje uvijek se imanentno gradi na sili koja ograničava korištenje toga prostora. Nasuprot ovoj apstrakciji prostora Lefebvre ističe aktivnost koja formira društvene prostore – prisvajanje prostora. U praksi ovo znači da uvijek postoji prostorni sukob između dominacije i prisvajanja, kao i u slučaju ilegalnog ili gerilskog vrtlarenja[iii]. S jedne strane, država i njeni zakoni nikada ne mogu u potpunosti kontrolirati javni prostor od prisvajanja, s druge strane tom prostoru uvijek prijete represije. No Lefebvreu je važan spomenuti društveni prostor, dakle prisvojeni prostor koji otvara mogućnost kontrakulture ili kontraprostora jer može pružiti alternativu postojećoj situaciji[iv]. To nije daleko od Geddesovih prijedloga za kolektivno djelovanje, iako Geddes prostor i mjesto ne smatra produktom političke borbe ili opozicije javno/privatno kao Lefebvre, već ih vidi oblikovane i određene prirodnim značajkama koje prirodno razvijaju kulturne konvencije. Nasuprot svakom esencijalizmu te vrste, Lefebvre sukobe razmatra u marksističkim terminima, kao kvalitetu, a ne kao problem. Društvo stvara utopijski potencijal koji se može opisati samo pomoću kontradikcija između mogućeg i nemogućeg.
rn
rn
U projektu Garden Service tražili smo od vlasti dozvolu za izgradnju vrta na javnom zemljištu koje je već bilo u transformaciji. Takozvanu \’opservacijsku platformu\’, nekoć institucionalno zelenilo koje je 1980-ih zabetonirano, trebalo je nanovo postaviti, sada kao vrt. Najprije je naš zahtjev bio odbijen uz napomenu da bi izgradnjom vrta platforma mogla pretrpjeti strukturalne probleme. Nakon dokazivanja da je tamo nekoć već bio vrt i nekoliko rasprava dobili smo privremenu dozvolu za vrijeme trajanja izložbe.
rn
rn
Iz konstruktivističke perspektive zakon se uvijek usmjerava prema mjerama koje ograničavaju kompleksnost života. Ovo omogućava odluke orijentirane na opća pravila i u totalitarnom diksurzu. Stoga s jedne strane zakon ne uspijeva uzeti u obzir kompleksnost društvenih činjenica – uključujući i pravo na razliku i heterogenost. Međutim, ovo pravo se ne ignorira, već je učinjeno dostupnim sudovima (institucijama), kao i građanima, iako postoji razlika u moći između legalnih i individualnih istupanja[v]. Judith Butler u Excitable Speech kritizira proizvodni potencijal državnog zakona kao represivan. Pritom se ne fokusira toliko na normativni poredak, na postojanje samih zakona, kao što to čini Lefebvre, već na implementaciju ili interpretaciju zakona[vi]. Slijedeći njen prijedlog performativne repeticije kao sredstva za uspostavljanje normi i za njihovo transformiranje, zakon nije tek zadan, već se o njemu može pregovarati. Konstruktivistička perspektiva, dakle, mora prepoznati mogućnosti stvaranja drugog diksurza zakona[vii]. Diskurza koji može osloboditi, promijeniti značenja i probiti postojeće poretke, a koji je otvoren[viii]. Sukob može postati forum za promjenu, onda kada se norme ne ozakonjuju i uvijek iznova doživljavaju tek repetitivno i performativno, već kada se zamjenjuju i mijenjaju.
rn
rn
Zajedno sa stanarima Chessels Courta odlučili smo uvrstiti neke jednostavne urbane elemente oblikovane tako da prostor učine raspolož
