u sklopu programa mentorskih rezidencija Zajednički u GMK u prostoru 8ice
trajanje rezidencije Rade Ive Sibile: 17.03.2025. – 09.05.2025.
mentorica: Sandra Sterle
napomena: bit će organizirana manja događanja prezentacije za javnost koja će biti najavljena
Nedostatak prostora za rad, kao i nedostatak financijskih sredstava i vremena za fokusirano stvaranje, izazovi su s kojima se susreću mladi umjetnici koji tek stupaju na scenu. S druge strane, suvremeni su galerijski prostori danas više od samo izložbenih prostora, oni su i mjesta produkcije, refleksije i suradnje. Kao odgovor na ove izazove GMK pokreće novu mentoriranu rezidenciju Zajednički posvećenu mladim umjetnicima/cama. Program se nadovezuje na dugogodišnju praksu Otvorenog studija, a nudi prostor za rad, uz financijsku podršku i tehničke uvjete, kao i mentorstvo stručnjaka iz područja teorije ili umjetničke prakse, ovisno o osobnim praksama samih umjetnika/ca.
Pilot-edicija rezidencije okuplja troje umjetnika/ca: Radu Ivu Sibilu, Kristijana Popovića i Matu Nikolu Tonkovića, koji će kroz mentorski proces razvijati vlastita umjetnička istraživanja, a njihov će proces biti predstavljen javnosti. Prva rezidentica je Rada Iva Sibila, koja će boraviti u prostoru 8ice od 17.3. do 9.5.2025., uz mentorsku podršku Sandra Sterle.
Izjava autorice:
Socijalno pozicioniranje te osvještavanje neistraženih i/ili potisnutih sjećanja kroz sanjanje i transformiranje temeljeno na ritualnim i somatskim praksama, ključni su koncepti iz kojih granam svoje interese. Zanimaju me granice i razlike osobne fikcije i stvarsnosti – gdje se sudaraju, a gdje sa kose sa sjećanjima? Što predstavlja gubitak dodira sa stvarnošću? Kako nastaju deluzije i halucinacije, gdje se one podudaraju sa snovima i košmarima? Gdje je granica između doživljaja i projekcija?
Tijekom rezidencije istražujem perceptivne pukotine – prostore u kojima se osobna istina sudara s kolektivnim shvaćanjem realnosti, a unutarnja iskustva poprimaju oblike koji izazivaju nelagodu, prepoznavanje ili empatiju. Kroz rad propitujem odnos individualnog i vanjskog svijeta, na granici subjektivnog doživljaja i objektivne stvarnosti, uvijek između onoga što je jasno i onoga što ostaje mutno, nesigurno i neuhvatljivo.
Dollhouse postaje simbol iskrivljenog sjećanja, mjesto koje je istovremeno poznato i duboko uznemirujuće, rekonstrukcija intime. Kupaonski predmeti – ogledala, britvice, mokri otisci stopala – stvaraju osjećaj intruzivnosti, senzaciju da ulazimo u prostor u koji ne bismo smjeli. Kao da zurimo u unutarnji svijet koji se raspada i ponovno sastavlja kroz fragmente sjećanja, fikcije i snova. Kada završava san, a počinje halucinacija? Što znači izgubiti dodir sa stvarnošću, a što znači vratiti ga kroz rekonstruiranje prostora? U uncanny atmosferi koja spaja stvarno i artificijalno, poznato i pomaknuto, trenutak kada se djevojačka nježnost sudara s nepredvidivošću odrastanja zamjenjuje sigurnost igre sa pukotinama u percepciji.
Rada Iva Sibila (2002., Zagreb) 2021. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije. Prijediplomski studiji završava 2024. godine, gdje je trenutno studentica na prvoj godini diplomskog studija. Njeni umjetnički interesi prvenstveno su usmjereni na suvremene vizualne i intermedijalne prakse, fascinira je ulaz kroz feminističku kritiku i ezoterične/podsvjesne prakse. Jedna od njenih točki zanimanja je tjelesnost, preispitivanje tijela i njegove fizičke i socijalne uvjetovanosti.
Izlagala je na Semestralnim i završnim izložba Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2021.,2022.,2024.), na grupnim izložbama ALU Perspektiva u HDLU Zagreb (2024.), Prostor u tranziciji u Galerija Putolovac u Zagreb (2024.), ALU/MET također u Galerija Putolovac iste godine. Izlaže u Galerija Rupa (2024.), sudjelovala na projektu koje završava izlaganjem u Etnografskom muzeju, Intimni prostori svakodnevice (2024.) u Zagrebu i na festivalu PlesAdu iste godine. Izlaže i samostalno u Dublinu u Pallas/Project Studio (2024.) te na ZEZ festivalu u Zagreb (2024.). Dobiva Rektorova nagradu za Projekt opera Amfitrion, Alu (2023.).
Sandra Sterle (1965.) se bavi multimedijom, videom, fotografijom, performansom i filmom. U svojim radovima istražuje doku-fikcijske narative u različitim oblicima, propituje odnose između osobnog i javnog, dokumentarnog i fiktivnog te radove oblikuje u procijepu ili na preklapanju ovih kategorija. Diplomirala je na kiparskom odsjeku Akademije Likovnih Umjetnosti u Zagrebu 1989. i nastavila studij na Odsjeku za film i video na Kunstakademie u Dusseldorfu, 1995.- 1996. (u klasi prof. Nan Hoover). Živjela je i radila u Amstardemu od 1990 do 2000, potom provela godinu dana na rezidencijama u SAD-u.
Izlagala je i izvodila radove u mnogobrojnim javnim prostorima u domaćim i međunarodnim umjetničkim institucijama poput: Muzej za Moderne Kunst, Arnhem, Zaklada Gate, Amsterdam; Galerija W139, Amsterdam, Museo National Centro de Arte Reina Sofia, Madrid; IGNIS, Kulturzentrum Koln, MSU Zagreb, Galerija Umjetnina, Split, Instytut Sztuki Wyspa, Gdanjsk, Location1 Gallery, New York, Artist Space, New York, itd. Zaposlena je kao redovita profesorica na odsjeku za Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Živi i radi u Zagrebu i Splitu.
Rezidencija “Zajednički” financirana je putem Posebnog javnog poziva Grada Zagreba za financiranje programa koji uključuju mlade umjetnike i umjetnice te sredstvima Ministarstva kulture i medija RH. Rad GMK podržavaju Zaklada Kultura nova te INA, d.d.
