20.11.-09.12.2007.
– performans
– dokumentacija performansa (foto-dokumentacija: Marko F. Ercegović; video-dokumentacija: Saša Ban i Miroslav Sikavica)
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Siniša Labrović se u performansu ‘Kažnjavanje’ poigava krhkom dinamikom očekivanja i žudnje, prije svega na relaciji između umjetnika i publike. Kao kulturni radnik – umjetnik, i on je spreman na akciju, spreman zadovoljiti žudnju publike za sadržajem i spektaklom, koja je ovdje nerazdvojiva od umjetnikove vlastite žudnje za publikom i ispunjavanjem njihovih očekivanja. Kao što u svojoj biografiji opisuje svoj dosadašnji rad, Labrović i ovdje izlaže ‘nešto sebe, a nešto druge i drugo’. Drugo koje je u ‘Kažnjavanju’ izloženo, jest upravo nerazrješiva međuovisnost između sebe i drugih. Labrović tako subvertira ideju umjetnika kao autonomnog stvaraoca i subjekta, ispreplićući pozicije izvođača i promatrača akcije, kao i subjekta i objekta kažnjavanja iz naslova.
Ivana Bago, Antonia Majača
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Kažnjavanje sam izveo dvaput, jednom u Rijeci u O.K. galeriji, a jednom u Beogradu, u prostoru kojem sam zaboravio ime, a na izložbi ‘The Last East Europen Show’. Što zbog mog neznanja, a što zbog neadekvatnosti prostora, taj meni mio rad, ipak je moj – kakav je da je, nisam nikad izveo kako spada. Plus, nemam nikakvu dokumentaciju o tom radu, a bez dokumentacije si danas, shvatio sam u međuvremenu, ko narod bez države il ko govno na kiši. Osim toga, htio sam se dočepati i Galerije Miroslav Kraljević kao takve. I onda mi se činilo da bi zbog njene nerazuđenosti ta galerija bila ko stvorena da jednim performansom ubijem tri gorespomenute ambicije. Kažnjavanje je nastalo kad sam se pitao šta su sad svi navalili tuć i maltretirat sebe ko sumanuti. Pa sam, videći da to privlači pozornost, odlučio i ja realizirat rad koji bi bio takav, a jer sam plah, mislio sam da bi bilo dobro i da nije takav, ne bi li odvukao pozornost. Pa sam ta dva suprotna nagnuća spetljao u jedan rad. A i publika tu nije bez nike. Treći put Bog pomaže. Nadam se.
Siniša Labrović
– – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Siniša Labrović rođen je 12. veljače 1965. u Sinju. Kršten. U OŠ ‘Frano Masnić’ završio osmogodišnju, pričešćen i krizman, a srednju u CUOU ’10. kolovoz’. Nakon 12 godina studiranja, uglavnom u Zagrebu, stekao zvanje prof. hrv. j. i knj. Radio pa nije pa je pa nije, i tako 29 puta, pa odnedavno preselio u Zagreb. Jer su mogućnosti puno veće i Zagreb je ipak Zagreb. Izlaže od 2000., nešto sebe, a nešto druge i drugo. Ponekad, tu i tamo.
X Mutualities – Introduction
II IVICA MALČIĆ: ’10 new paintings’
III PASKO BURÐELEZ: ‘Untitled’
IV ŽELJKO BADURINA: ‘Coffee & Cakes’
