Fiat Lux….
predgovor: Želimir Koščević
….“I vidje Bog da je svjetlost dobra…“ piše u Svetom Pismu. Odmah zatim Bog rastavi svjetlost od tame i svjetlost nazva dan, a tamu nazva noć. Toliko Biblija. Kasnije, mnogo kasnije nakon biblijskih vremena, a ne tako davno, ljudski je um shvatio da stvari sa svijetlom i nisu tako jednostavne: da je svjetlost kretanje valova različite duljine, da oko percepira samo vrlo ograničenu količinu tih valova, i da to što vidi je lijepo; da valovi što ih oko ne vidi mogu biti vrlo opasni, da zraka svjetlosti, drugim riječima, ima energetsko svojstvo, pa čak i masu, te da je svjetlost istodobno i energija i masa i tako dalje i tako dalje. Fizika nas – kako je to lijepo rekao fizičar Werner Heisenberg – očigledno vodi do metafizike. Na samoj granici javlja se kriza materijalističkog shvaćanja, i ovdje je čas da se ponizno vratimo izvoru i da potvrdimo – jest, svjetlost je dobra stvar.
Ne mislim doduše da umjetnost može dati odgovor – a i čemu – na pitanju što nas s pravom muče, ali da umjetnost raspolaže s instrumentima kojima se ispituje i istražuje univerzum što nas okružuje, u to sam duboko uvjeren. Uvjeren sam također da se u estetskoj dimenziji umjetnosti kriju mnoge poruke i upute kako dostojanstveno i ljudski proživjeti svoj vijek i kako razumijeti to čudo od svijeta što nas okružuje. Svaka umjetnička misao i gesta, svaki oblik i umjetnički sadržaj daju svoj prilog tome. Ovdje sada, pred nama je djelo umjetnika koje me navelo da započnem s riječima iz stvaranja svijeta. To je djelo Damira, kalifornijskog Hrvata koji me prije nepunih godinu dana iznenadio ljepotom svoje umjetnosti i koja me navela da ljubaznošću i suradnjom s umjetničkim institucijama u Hrvatskoj predstavim njegovo djelo ovdje u domovini.
Tehnički i organizacioni dio njegova prvog samostalnog predstavljanja u Hrvatskoj ostavljam ovdje po strani s napomenom da to nije bio lak zadatak. Radije govorim o njegovoj umjetnosti, o ljepoti i čistoći plemenitih oblika što ih Damir stvara, a nadasve o svjetlosti čija je svojstva umjetnik tako majstorski znao iskoristiti i uobličiti ih u plemenitu estetsku formu. Zato sam počeo sa Stvaranjem u kojemu se čita puni značaj fizičkog i metafizičkog smisla svjetlosti.
Danas kada je impresionistički opažaj žive svjetlosti daleka povijest umjetnosti, i kada je ovaj medij – kako bi rekao McLuhan – postao integralni dio naše urbane okoline, stvaranje umjetničkih oblika utemeljeno na svojstvima što ih svjetlost posjeduje, legitiman je stvaralački postupak. što više, on je ugrađen u same temelje umjetnosti dvadesetog stoljeća. Damir se sjajno nadovezuje na najbolju konstruktivističku tradiciju, to u osnovi nedovršeno poglavlje umjetnosti 20. stoljeća. Tu je našao poticaj, ali i inspiraciju da pronađe svoj umjetnički credo temeljen na sintezi stroge plastičke geometrizacije i raskošne – gotovo neobuzdane – igra svjetlosti. Drugačije i nije moglo biti. Očigledno da svijetlu prija strogi oblik; sjetimo se – tek se u prizmi bijela i bezbojna zraka svjetlosti pretvara u čudo spektra i istinsku ljepotu boja. Stoga je Biočina izmislio zamku u vidu čvrste forme, oštro rezanih kuteva i savršeno poliranih ploha i u materijalu koji doslovno upija i najmanji svjetlosni podražaj da bi ga preobraženog u plastičkom tijelu prepustio užitku oka i duha.
Njegova umjetnost nije namijenjena polumraku muzejskih kolekcija. Ona je nadasve interaktivna, traži za sebe prostor socijalnih kontakata i javnog života. To su spacio-kinetička djela, čiji puni život dolazi do izražaja tek u aktivnom dodiru i aktivnoj percepciji. Ona su poruka da je svjetlost dobra i da život ozračen zrakama svjetlosti ima smisao zbog boja, njihova treperenja i njihova svojstva da nam svijet i univerzum prikažu u najboljem izdanju.
ŽIVOTOPIS
Damir Biočina rođen je 1950. godine u Beogradu. Na Sveučilištu u Novom Sadu diplomirao je Pravo 1978. godine. U SAD seli 1982. godine sa željom da ostvari umjetničku karijeru. Osnove kiparstva koje je stekao za vrijeme studija u Novom Sadu, Damir profilira radeći za studio Vase Mihića u Los Angelesu od 1982. do 1987. godine. Samostalnu karijeru otpočinje 1987. godine opredjeljujući se za rad sa akrilicima. Od 1989. godine uspješno izlaže u SAD-u i Japanu.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1988 . ART SERVICES INC., LOS ANGELES, CALIFORNIA 1989 . MIAMI CONVENTION CENTER. MIAMI, FLORIDA 1990 . PACIFIC DESIGNE CENTER, LOS ANGELES, CALIFORNIA 1996 . KUMAMOTO GALERY, JAPAN 1998 . KALA DESIGNES GALLERY, SANTA MONICA, CALIFORNIA 1998. Galerija „Miroslav Kraljevic“, Zagreb, Hrvatska KNEŽEV DVOR, DUBROVNIK, HRVATSKA
Damir Biočina izlagao je na više od 30 skupnih izložbi. Njegovi radovi korišteni su kao dio scenografije u filmovima „Others People Money“ i „Nothing to Lose“ te u reklamnom spotu telefonske kompanije „Sprint“.
