Davor Sanvincenti:Nevidljivi krajolici_ Prvi dio: Zemlja_ 30.10.2011, nedjelja, 19 sati: predstavljanje projekta i razgovor umjetnikom;zvucna instalacija

U jednom od svojih tekstova likovni kriticar Marko Golub je zakljucio da samostalna izlozba dobitnika Nagrade Radoslav Putar u Galeriji Miroslav Kraljevic „moze, ali ne mora reflektirati americka iskustva pobjednika, ali sva ocekivanja obicno su usmjerena prema tome.“ U slucaju Davora Sanvincentija, dobitnika nagrade za 2010. godinu, pazljivi slusatelj nece ostati razocaran. Ne samo u doslovnom smislu, zato sto su dijelovi osmosatne kompozicije snimani, pored lokaliteta u Europi i Australiji, i u pustinjama americkog Zapada, vec i zbog specificnog tematiziranja prirode prisutnog u Sanvincentijevom radu.
rnPisuci o Polju munja, Walter de Maria ustanovljuje nemogucnost „fotografije, serije fotografija ili druge snimljene slike“ da u potpunosti predstavi taj rad.  „Izolacija je esencija land art-a“ biljeska je koja slijedi, ujedno i kraj teksta (Some Facts, Notes, Data, Information, Statistics and Statements, Artforum, travanj 1980.). Raskorak izmedju iskustva umjetnika u pejzazu pri stvaranju rada i reprezentacije za publiku u galeriji nesavladiv je i imanentan nacinu na koji su land art prakse kodirane u zapadnoj umjetnosti. Izolacija, koju trazi land art umjetnik, izmice reprezentaciji. Esencija land art-a ne moze se prikazati.
rnSnimljene zvucne sekvence u asimptotskoj su potrazi za cistom divljinom, za zvukom pejzaza lisenog ljudskog djelovanja. Zvuk koji mozemo cuti u osmosatnom zapisu rezultat je selekcije tog iskustva, samim time on je vec nesto drugo – izdvajanjem i stavljanjem u novi kontekst, montazom a potom i uvjetima reprodukcije promijenjeno je i znacenje. Nevidljivi pejzazi/Prvi dio: Zemlja ne pokusava reprezentirati iskustvo, vec manipulira s isjeccima jedne neprikazive situacije i stvara novu perceptivnu situaciju, koja je i sama naglaseno neponovljiva i nesaglediva u cjelini, podcrtavajuci fragmentarnost i procesualnost. Ona funkcionira kao dio vremena i prostora koji meditira nad vlastitim protjecanjem. (Ana Kutleša)