gravity
energetic
circling
(small small)
Umjetnici: Tin Dožić, Luana Lojić, Jasen Vodenica
Otvorenje: 08.11. u 19 h
Trajanje izložbe: 09.11.-19.11.
[Radno vrijeme ~ uto-pet: 14-20 / sub: 10-15]
Uspostavljanje novog odnosa čovjeka i okoline kao i revidiranje odnosa čovjeka prema samom sebi predstavlja osnovu umjetničkog rada slovenskog umjetnika Marka Pogačnika. Dugogodišnja karijera posvećena je ekološkom djelovanju kroz umjetnost iz koje se razvila teorija geomantije, intuitivna vrsta znanosti koja nudi alate za ekološko iscjeljivanje prostora. “Litopunktura grada” Pogačnikov je projekt izveden 2004. u Zagrebu. Trinaest kamenih stupova s uklesanim kozmogramima (apstraktnim motivima koje Pogačnik definira kao komunikacijske simbole kozmosa) definiralo je trinaest energetskih točaka grada kao živog organizma. Nekoliko godina nakon postavljanja kameni stupovi uklonjeni su od strane gradske vlasti.
Inspirirani projektom litopunkture, geomantijom ali i širom praksom Marka Pogačnika kustoski tim GMK pozvao je Tina Dožića, Luanu Lojić i Jasena Vodenicu da novim produkcijama odgovore na umjetnikov rad. Vodeći se osjetilnim promišljanjem predstavljaju radove koji uspostavljaju nove odnose zanemarene podsvijesti i neposredne okoline.
Više o radovima:
LUANA LOJIĆ: Flotirajuće mutnine
Entopijske slike vizualni je fenomen koji nastaje unutar oka: svjetleće zvjezdice, cik-cak kovitlajući biseri i virovi, odbljesci. Fosfeni ili flotirajuće mutnine samo su neki od naziva kojima opisujemo nijanse entopijskih pojava poput točkica vidljivih prilikom gledanja u nebo ležećeg položaja ili usred pritiskanja umornih očiju. U knjizi “Škola geomantije”, Pogačnik spominje “sposobnost unutarnjeg promatranja”, ili prirodne sposobnosti čovjekove komunikacije na osjetilnoj razini što je rezultat njegovog dugogodišnjeg razvijanja metoda komunikacije s drugim vrstama energija i energetskih bića. Među umjetničkim taktikama nalaze se i kozmogrami uklesani na masivnom litopunkturnom kamenu reflektirajući sunčevu svjetlost do druge dimenzije, one u kojoj oko poprima neke druge oblike. Reljefne forme koristi u svrhu svjetlosne signalizacije i međudimenzionalne komunikacije s drugim vrstama “očiju” ili možda, gledajućih izvora. Luana Lojić pokušava se približiti fosfenskim slikama kao jeziku prostora crtajući zatvorenih očiju, imaginirajući svjetlost kao jezik više dimenzija. Svaki prostor koji je posjetila nosio je drugačiji svjetlosni otisak i priliku da očnom staklovinom (staklasti gel koji ispunjava oko) opipa isijavanja ulične rasvjete, sunca, mobitela ili pokrete ljudi na cesti. Ovaj rad pokušaj je prodiranja u osjećaj isčezavanja slika svjetlosnih situacija.
TIN DOŽIĆ: Izmještanja
Multimedijalna instalacija “Izmještanja” nastaje intuitivnim razmatranjem metoda i postupaka Marka Pogačnika prisutnih u stvaranju rada “Litopunktura Zagreba” te Pogačnikovog zajedničkog rada s Marikom Pogačnik “Zasilni ishod (Emergency Exit)”. Usporedbom Pogačnikova i vlastitoga rada, Tin Dožić primjećuje kako s umjetnikom dijeli interes prema ekološkim pitanjima i nadolazećoj katastrofi pri čemu intuicija postaje ključan pokretač materijalizacije ideje u umjetnički rad. U kontekstu Dožićeve instalacije idejna osnova postaju obojici umjetnika bliska razmatranja izmještanja Zemljinih resursa kao čimbenika uništenja okoliša, elemenata snova u javu, otpadnih materijala u galerijski kontekst te materijalnog u digitalno. San o izložbi koja se još nije dogodila materijalizira se kroz sakupljene otpadne, prirodne i skenirane materijale Medvednice, prema Pogačniku energetske baze Zagreba.
JASEN VODENICA: Koliko je sati?
Jasen Vodenica u svom radu polazi od koncepta vremena. Obilazeći prostore energetskih točaka koje je Marko Pogačnik u radu “Litopunktura grada” prepoznao i obilježio, Vodenica opaža zagrebačke javne satove smještene u neposrednoj blizini lokacija. Inspiriran dijagramskom i konceptualnom potkom radova grupe OHO (čiji je Pogačnik bio član), propituje poimanje vremena među zajednicama. Pita se koji bi nas alternativni načini izvan naših trenutnih konvencija mogli bolje uskladiti sa stvarnim ritmovima svijeta, sa suncem ili drugim elementarnim bićima? Determinirajući kauzalnost kao osnovnu smjernicu razumijevanja suvremenih društvenih pojava, Vodenica ukazuje na njezinu jednodimenzionalnost i rigidnost te usku povezanost s paradigmama tehno-znanosti. Nasuprot tome smješta svijest tradicionalnih zajednica koje su težile apsolutnom očuvanju poretka u kozmosu. Očuvanje poretka vidljivo je u jeziku, pa tako na primjer sjevernoamerički domoroci poimaju vrijeme kao kozmos, a kozmos kao živo biće koje se rađa, raste i umire zadnjeg dana u godini te se ponovno rađa s novom. Odgovornost ponovnog rođenja kozmosa leži na svakom pripadniku zajednice. Umjetnik nadalje naglašava kako red u prostornoj apstrakciji odgovara svrsi u vremenskoj apstrakciji, a svaki entitet je apstrakcija ako se promatra atemporalno, kao što je svaki proces apstrakcija ako nema prostorni aspekt. Dakle, ono što nazivamo strukturama također su spori procesi dugog trajanja. Time “živa” Zemlja biva prostorno-vremenskom jedinicom.
____________________________
Kustosi: Lovro Japundžić i Maja Pavlinić
Dizajn: Sara Pavleković Preis
Projekt je podržao: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
GMK podržava: Zaklada Kultura nova
Generalni sponzor GMK: INA d.d.
