rnrnrnrnrnrnRAZGOVOR DANA LUNGUA S MATEIOM BEJENARUOM (...)Dan Lungu (DL): Koja karakteristična obilježja tvojoj društvenoj praksi daju umjetničku dimenziju? što je čini različitom od prakse sociologa ili one «drušvenog aktivista»?Matei Bejenaru (MB): Prije svega takav umjetnički projekt razlikuje se od sociološkog istraživanja s obzirom na svoju svrhu koja nije konkretna, izmjerljiva. Treba je «čitati» u metaforičkom ključu. Također, kao što Bourriaud kaže u Relacijskoj estetici, velik udio suvremenih umjetničkih projekata tijekom ove posljednje dvije dekade uključuje socijalne interakcije, stvara nove modele društvenosti ili primjenjuje umjetničke objekte i situacije koje proizvode društvenost. Ovi novi oblici društvenosti su kreativni i originalni te nadilaze uobičajene modele konvencija na kakve smo navikli. DL: To znači da umjetnici potiču nove načine doživljavanja međuljudskih odnosa…MB: Da, istina je. Ti nas projekti potiču da nadilazimo «društvenu rutinu» i da kroz umjetnost, makar i nakratko, skinemo «tijesnu društvenu odjeću» koju virtualno čitavo vrijeme nosimo. U usporedbi sa zapadnjačkim društvima, u kojima je stupanj društvene slobode znatno određen, u našem postkomunističkom društvu još uvijek postoje sve vrste stupnjeva slobode koje dopuštaju da se bude «društveni odmetnik». DL: Je li ovaj tip umjetničkih projekata za tebe način da eskperimentiraš sa izvjesnom društvenom beznačajnošću, stanjem skladnosti i kreativnosti kao posljedicom «stavljanja u zagrade» društvenih ograničenja? Beznačajnost pretpostavlja izlazak iz sistema, dok se kritičko mišljenje utemeljuje unutar njega. Beznačajnost nije protiv sistema, već mimo njega.MB: Svaki pojedini umjetnik/ca je odgovoran za umjetničko stajalište koje prihvati. Neki umjetnici si mogu priuštiti da rade bilo koju vrstu umjetnosti jer su njihova financijska sredstva neovisna o njihovoj umjetničkoj produkciji, produkciji koja ne mora a priori biti kapitalizirana. A upravo umjetnički sistem omogućuje postojanje tog tipa umjetnosti. U rumunjskom kontekstu još uvijek ne postoji dobro strukturiran mehanizam, a umjetnici su toliko beznačajni koliko i gladni. Mnogi se od njih ne mogu boriti sa situacijom više od nekoliko godina te nakon toga odustaju i, kako bi preživjeli, odlaze raditi u oglašavačku industriju ili u medije. Slično onima koji se uspiju oduprijeti i nastave s nekomercijalnim umjetničkim projektima, ponekad čak koristeći video ili digitalnu tehnologiju, mislim da imaju vrlo jasno političko stajalište. DL: Zašto si se odlučio u svojim radovima baviti društvenom kritikom? Zašto je ne koristiti u medijima ili javnim događanjima...?MB: Najprije stoga što vjerujem da je umjetničko polje bedem koji dokazuje da ga sistem teško može osvojiti ili isplatiti. Trenutno u Rumunjskoj prolazimo kroz razdoblje kojim dominira primitivno zgrtanje kapitala, kad se tik uz cestu nedavno asfaltiranu europskim novcem može vidjeti mnogo bosonogih ljudi. Ovo me pogađa, ne mogu se zatvoriti u laboratorijski prostor studija kad znam da se vani događa toliko strašnih i nepravednih stvari. Nadalje, moji projekti utemeljeni na društvenoj praksi izazov su također i našem umjetničkom sistemu. Tek se u posljednjih nekoliko godina počinju pojavljivati prve institucije (muzeji, galerije) koje pokušavaju «osjetiti puls» ovih tipova umjetničkih formi. DL: Kako se mijenjala tvoja umjetnička vizija i stav od starijeg projekta koji je uključivao sprave za dimljenje svinjskog mesa prema nešto recentnijem Traveling Guide za ilegalne imigrante u Engleskoj? Kako se odnosiš prema vlastitom umjetničkom putu?MB: Projekt koji uključuje sprave za
The conference is part of the wider ''Monument to Transformation'' project curated by Vit Havranek and Zbynek Baladran. It is being held within the framework of the most extensive exhibition organized to date at the Prague City Gallery, on the occasion of the publication of the Czech version of the Transformation Atlas. Speakers: Anna Paula Cohen, Claire Bishop, Eileen Legaspi Ramirez, Joanna Erbel, Victor Misiano, Karl Holmquist, and Georg Schoellhammer.Guests: Alina Serban, Antonia Majaca, Beatriz Herraez, Chuz Martinez, Jessica Morgan, Sabine Maria Schmidt, Natasa Petresin-Bachelez. Academy of Arts, Achitecture and Design in Prague, Jana Palacha 80, Prague 1, Czech Republic; 12 July 2009. Exhibition and conference organized by transit and the Prague City Gallery General partner: ERSTE Stiftung www.monumenttotransformation.org The main theme of the conference is that the experiences of countries which have undergone transformation processes (Eastern Europe, Greece, Portugal, Indonesia, South Korea and certain Latin American countries, such as Uruguay, Chile and Argentina) are comparable from a new geographic perspective. The comparison will be carried out by a group of authors and panel participants based on both analyses and subjective interpretations of the entries in the Transformation Atlas. The conference will also include contributions showcasing the plurality of methodological and imaginative approaches used by the creative forces behind the project. The aim of the book is to create a systematic list of dictionary entries which may serve as a tool for understanding the social and political changes that have taken place in countries considered by themselves or by others to have undergone significant transformations. The book, published in Czech, comprises over 200 basic entries and key terms related to processes of transformation. Several dozen authors from a variety of regions have contributed to it. In addition, certain important historic texts will be published in it once again. The conference has been conceived as a lecture followed by a discussion and is intended for anyone actively engaged in doing research on transformational phenomena (researchers, scholars, university professors, etc. particularly in the fields of art history, art, sociology, history and economics), curators from all over the world, and students. List of speakers: Anna Paula Cohen, Claire Bishop, Eileen Legaspi Ramirez, Joanna Erbel, Victor Misiano, Karl Holmquist, and Georg Schoellhammer. List of guests: Alina Serban, Antonia Majaca, Beatriz Herraez, Chuz Martinez, Jessica Morgan, Sabine Maria Schmidt, Natasa Petresin-Bachelez.
rnrnrnrnrn rnDemonstrirajući limite genetičkog determinizma, projekt humanog genoma zavšio je kao ironična afirmacija naše individualnosti upravo svojom nemogućnosti da objasni humanitet jednostavno kao tekst. Taj je projekt primorao molekularnu biologiju da se usredotoči na načine na koje naši geni ostvaruju interakciju sa stvarnim svjetom. Naša priroda, čini se, podložna je beskrajnoj promjeni od strane same naše prirode. Iako su geni odgovorni za najveći dio anatomije mozga, naši plastični neuroni  dizajnirani su kako bi se prilagođavali našim iskustvima. Najbolja metafora našeg DNA je književnost. Kao sva djela klasične književnosti, naš genom nije određen izvjesnošću svoga značenja, već svojom lingvističkom nestabilnostui, svojim svojstvom da potakne mnoštvo interpretacija.rn rnJonah Lehrerrn rn…………….rn rn rnJavier Tellez i Judi Werthein rnMigracijska zoologija (ulomak)rn rn rnPovodeći se za šestero novopridošlica iz Ohija, 46 pingvina u zoološkom vrtu u San Franciscu napustilo je svoje jame i otputilo se u veliku seobu – premda njihov bazen baš i nije obala Južne Amerike i unatoč tome što zapravo nemaju kamo ići.rn«Potpuno smo izgubili kontrolu», kaže Jane Tollini, njihova čuvarica. «Ovdje vlada kaos. Već 18 godina obavljam ovaj posao, i sad su me ove ptice slomile.»rnPlivaju još od Badnjaka, kružeći bazenom kao smokinzi u perilici rublja. Nitko ne zna zašto su počeli, niti kada će prestati. Sve što se zna jest da je Otok pingvina u zoološkom vrtu iznenada postao vrlo kaotično mjesto.rnPočetkom 2000. godine Vodeni svijet u Aurori u Ohiju je prodan, a svi njegovi Mageljanovi pingvini, navikli na plivanje tijekom čitave zime, izručeni su Morskom svijetu u San Diegu. Nekoliko ih je tijekom studenog preseljeno u San Francisco, gdje su prije više od 3 tjedna upoznali svoje kolege.rnOtada ništa nije isto. rnZa samo 2 sata tri mužjaka i tri ženke iz Ohija – sitniji i poslušniji od svojih zlih i snažnijih kolega iz San Francisca – uvjerili su njih 46 da skoče u bazen s njima. Sada plivaju većinu dana, tek u sumrak pokazujući znakove posustajanja. «Ne mogu zamisliti kako su pingvini iz Aurore naveli ostalih 46 na to», kaže Tollini, koja ne želi naprosto preseliti šesteročlanu bandu. «Ne eksperimentiram sa svojim pticama.»rnOstali stručnjaci za pingvine ne znaju kako riješiti problem mahnitog plivanja.rn«U skupini obično postoji jedna ili dvije dominantne ptice», Hiler kaže. «Nekako se te životinje istaknu i pokažu da su dostojne biti vođe.»rn«®ivotinje su ‘upale’ u vodu i nisu izašle četiri tjedna,» kaže. rn rn rnSkupina drskih malih majmuna pobjegla je iz londonskog zoološkog vrta penjući se po visokom drveću i preskočila u susjedni Regent’s Park.rnMeđutim, njihove su radosne budalaštine – preskakanje ograde koja dijeli park i zoološki vrt – promatrali čuvari.rnGlasnogovornica kaže: «Izlaze van i vraćaju se unutra i zaista se ponašaju pomalo bezobrazno.» rnDvanaest je majmuna-vjeverica već bilo u nevolji ranije ove godine jer su počeli krasti mobilne uređaje posjetiteljima – tada su ih morali dresirati kako bi ih pustili na miru. rnUpravitelji zoološkog vrta kažu da su poduzeli zaštitne korake kako bi zaustavili bježanje majmuna. rnGlasnogovornica kaže: «Majmuni-vjeverice nisu opasne životinje – posjetitelji čak mogu i ušetati u njihov boravišni prostor – i ne predstavljaju prijetnju posjetiteljima.»rnMajmuni će se vratiti u svoje
Apolonija Šušteršič je arhitektica i vizualna umjetnica. U svom se radu bavi kritičkom analizom prostora često se usredotočujući na procese i odnose između institucija, kulturnih politika, urbanog planiranja i ahitekture. Njen interes nije ograničen unutar okvira fenomenologije prostora, već je uvelike otvoren društvenoj i ekonomskoj prirodi našeg životnog okruženja. Kao polazišta svojih projekata obično provodi opsežna istraživanja specifičnih situacija zatečenih na dotičnoj lokaciji. Rezultat nije tek analitička kritika, već predstavlja prijedlog za budućnost. Apolonija Šušteršič razvija nove mogućnosti i prijedloge s hibridnog stajališta onkraj umjetnosti i arhitekture, a njeni društveno angažirani radovi prirodno poprimaju oblik svakodnevnih aktivnosti. Njena je praksa usađena u interdisciplinarni diskurs i redovito uključuje suradnje s drugim stručnjacima, poput arhitekata, urbanista, kuratora, sociologa itd. Zajedno s arhitekticom i istraživačicom Meike Schalk oformila je operativnu jedinicu koja povremeno producira istraživanja, projekte, akcije i diskusije. MEIKE SCHALK & APOLONIJA ŠUŠTERŠIČ: BRINUĆI O JAVNOM PROSTORU Na primjeru umjetničkog projekta u javnom prostoru Garden Service u ovom ćemo tekstu propitati mogućnosti i zapreke praksama djelovanja (agency). Projekt Garden Service producirala je umjetnička institucija Common Guild u Edinburghu za izložbu Jardins Publics u okviru Edinburgh International Festivala u ljeto 2007. Projekt se temelji na sudjelovanju zajednice i komunikaciji – uključujući rješavanje sukoba kao i građenje partnerstava – između različitih aktera, od institucija, udruženja do individualnih lokalnih stanovnika. Izgradile smo privremeni vrt na javnoj parceli u dvorištu zajedno sa stanarima socijalnog stanovanja i članovima stambenog udruženja. Krenule smo od zajedničkog istraživanja zatečene urbane situacije u centru Edinburgha. Prikupljanje informacija i kritička analiza specifične prostorne situacije, njene društvene, ekonomske i političke dinamike, kao i svakodnevne prakse bile su sastavnim dijelom našeg projekta. Participativni proces temeljio se na pitanjima što, kako i od koga je pribavljena informacija, što je rezultiralo ne samo analitičkom kritikom, već je prije svega stvorilo prijedlog za promjenu. Preporučujemo da prakse djelovanja (agency) počnu onkraj intelektualne anticipacije. One su ukorijenjene u djelovanju. U tim akcijama su umjetnik, urbanist, aktivist i svi angažirani uključeni i povezani profesionalno, a djeluju kao građani. Na projektu Garden Service radile smo otprilike pola godine, često navraćajući u Edinburgh radi prikupljanja informacija i stvaranja kontakata. Već smo se u ranoj fazi odlučile usmjeriti na osebujnu situaciju miješanih javnih i privatnih područja tik uz Royal Mile. Royal Mile je jedna od najslavnijih turističkih destinacija u Edinburghu, a vodi od dvorca do novoizgrađenog parlamenta. U ograđena područja može se pristupiti kroz male ulaze s glavne ceste. Ova prostorna situacija stvara svojevrsni backstage, u kojem se glumci pripremaju za nastup na glavnoj sceni – ulici. Prostori poput Chessels Court, lokacije našeg projekta, su odijeljeni, ali i povezani s Royal Mile. Često ih posjećuju ne samo stanari, već i lokalci i turisti kad se odmaraju ili ručaju dalje od glavne prometnice. Ova situacija mnogostrukih upotreba od strane različitih grupa, insajdera kao i autsajdera, povod je različitim sukobima oko pitanja ostavljenog smeća i buke. U Chessels Courtu neke zgrade pripadaju stambenom udruženju čiji članovi posjeduju svoje vlastite stanove, a druge zgrade sadrže socijalne stanove na unajmljivanje. Prije nekoliko godina stambeno
više o izložbi >>>>>
http://slobodnifilozofski.com/
rnMEIKE SCHALK & APOLONIJA šUšTERšIČ: BRINUĆI O JAVNOM PROSTORUrnrnNa primjeru umjetničkog projekta u javnom prostoru Garden Service u ovom ćemo tekstu propitati mogućnosti i zapreke praksama djelovanja (agency). Projekt Garden Service producirala je umjetnička institucija Common Guild u Edinburghu za izložbu Jardins Publics u okviru Edinburgh International Festivala u ljeto 2007. Projekt se temelji na sudjelovanju zajednice i komunikaciji – uključujući rješavanje sukoba kao i građenje partnerstava – između različitih aktera, od institucija, udruženja do individualnih lokalnih stanovnika. rn rnIzgradile smo privremeni vrt na javnoj parceli u dvorištu zajedno sa stanarima socijalnog stanovanja i članovima stambenog udruženja. Krenule smo od zajedničkog istraživanja zatečene urbane situacije u centru Edinburgha. Prikupljanje informacija i kritička analiza specifične prostorne situacije, njene društvene, ekonomske i političke dinamike, kao i svakodnevne prakse bile su sastavnim dijelom našeg projekta. Participativni proces temeljio se na pitanjima što, kako i od koga je pribavljena informacija, što je rezultiralo ne samo analitičkom kritikom, već je prije svega stvorilo prijedlog za promjenu. Preporučujemo da prakse djelovanja (agency) počnu onkraj intelektualne anticipacije. One su ukorijenjene u djelovanju. U tim akcijama su umjetnik, urbanist, aktivist i svi angažirani uključeni i povezani profesionalno, a djeluju kao građani.rn rnNa projektu Garden Service radile smo otprilike pola godine, često navraćajući u Edinburgh radi prikupljanja informacija i stvaranja kontakata. Već smo se u ranoj fazi odlučile usmjeriti na osebujnu situaciju miješanih javnih i privatnih područja tik uz Royal Mile. Royal Mile je jedna od najslavnijih turističkih destinacija u Edinburghu, a vodi od dvorca do novoizgrađenog parlamenta. U ograđena područja može se pristupiti kroz male ulaze s glavne ceste. Ova prostorna situacija stvara svojevrsni backstage, u kojem se glumci pripremaju za nastup na glavnoj sceni – ulici. Prostori poput Chessels Court, lokacije našeg projekta, su odijeljeni, ali i povezani s Royal Mile. Često ih posjećuju ne samo stanari, već i lokalci i turisti kad se odmaraju ili ručaju dalje od glavne prometnice. Ova situacija mnogostrukih upotreba od strane različitih grupa, insajdera kao i autsajdera, povod je različitim sukobima oko pitanja ostavljenog smeća i buke. rn rnU Chessels Courtu neke zgrade pripadaju stambenom udruženju čiji članovi posjeduju svoje vlastite stanove, a druge zgrade sadrže socijalne stanove na unajmljivanje. Prije nekoliko godina stambeno udruženje je kupilo javni dio Chessels Courta, prolaz uz jednu od njihovih zgrada, ogradilo ga i preuredilo u vrt, tako ga odijelivši iz javne sfere. Najmoprimci socijalnih stanova nemaju načina da kupe javne dijelove terena; unatoč tome upravo je stanar socijalnog stanovanja započeo, vrlo plaho i ilegalno, obrađivati vrt na javnom mjestu, kad smo odlučile raditi s Chessels Courtom. Vrtlarske savjete dobio je od gospođe iz stambenog udruženja koja je bila uključena u izgradnju prvog vrta koji sad pripada stambenom udruženju. Usprkos postojećim klasnim razlikama među različitim grupama u Chessels Courtu ovdje se dogodilo partnerstvo kroz dvije stambene grupe i jaka želja da se stvari uzmu u svoje ruke i da se napravi razlika. rn rnS projektom Garden Service uselili smo se u već postojeće aktivnosti. Pozvali smo susjedstvo na javnu raspravu u obližnju općinsku dvoranu da vidimo ima li još
Participating artists: Nemanja Cvijanovic, Cristina David, Hristina Ivanoska, Barbora Klimová, Jacek Malinowski, Dan Mihaltianu, Irena Pivka & Brane Zorman, Renata Poljak, Joanna Rajkowska, Joanne Richardson, Aleksandar Stankoski, Radoslaw Szlaga, Slaven Tolj, Csaba Uglár. Project initiated and curated by Anton Lederer and Margarethe Makovec. Artists proposed by: Ivana Bago / Antonia Majača, Matei Bejenaru, Yane Calovski, Nikolett Eröss, Alenka Gregorić, Michal Kolecek, Monika Szewczyk. Europe 20 years after the fall of the Wall. Some are speaking of the former communist countries or the former Eastern Bloc. Others have begun to speak of the former West and at the ongoing disintegration of the welfare state. In the eastern part of Europe real socialism was followed by turbo-capitalism virtually at the speed of light.The exhibition understands contemporary history as a fundamental element of contemporary art practice. 25.4.- 13.6.2009 Opening hours: MO - SA, 10. - 18.00 Uhr rotor & Verein Kunst association for contemporary art, Graz, Austria 0043 / 316 / 688306